Igrajmo najljepšu igru.
Svašta se rodi u mutnoj vodi,
lukavi Nigel i glupavi Ljulj,
Tavareš i Hanga, lopov i džandar
i Rudi što od svega napravi mulj.
Na šta se svodi život u vodi?
Pa eto, mrcine imaju vlast.
Geršon je glupan, ali je krupan,
pa male bekove guta u slast.
U dane gadne, kad stane – pa’ne,
plašljive ekipe ne vrede ni groš,
naiđu krize, drukčije grize,
i samo Grobari plivaju još.
Ja pevam svoj blues bez namere bitne.
I najveće ribe za mene su sitne.
Ja sa strane samo posmatram taj svet.
A budem i ja i smuvan i varan,
pa svakom se desi da ispadne Džanan,
to je bar rutinska stvar.