Lose sam.
Ne pateticno lose. Onako zgadjeno lose. Sta je zapravo bitno u zivotu ako se on tako lako ugasi?
Danas, na poslu saznam da je komsija preminuo u 45. godini zivota, od tromba, valjda posledica korone. Preminuo dok je igrao kosarku sa drustvom. Eto tako, samo se srusio. Uspesan covek, preduzetnik, zastupnik Pezoa za Nis. Dobar covek, otac tri devojcice.
Pomislis za koj kurac se mi nerviramo, kada cemo svi u jednom trenu bitii a onda ne biti. A taj tren ne znamo. Da bar znamo, pa da covek kaze "e imam do tada da nesto uradim od zivota!" Ovako, ne znamo kada nam otkucava sat... Kazu bio zdrav i prav, u naponu snage. Pa da, to je ta srpska preventivna medicina. Takvi najcesce odlaze kao rukom odneseni. Lose mi je, zbog njegove dece, zbog njegovih roditelja, divnih ljudi. Zbog udovice. Zbog toga sto je toliko toga postigao i toliko toga jos mogao. A otisao je tek tako.
Eto, lose mi je. Ne pateticno lose. Onako zgadjeno lose.
Slavisa, komso, pocivaj u miru.