Pamtim to, kao da je bilo danas kad me rahmetli babo odveo u Kino Kozara "Sine, veli, kazu da je dobar film".
Ugasi se svjetlo, raja ucutala, samo cujes sjemenke kako hrskaju, kad zagrmi negde iza ledja,
Na platnu leti neki bjeli hajvan, sta li je, a za njim neki crni sejtan, lete varnice ko da je Prvomajski teferic pa pjana raja vatromet pali.
Kontam: ovaj napred prekoracio brzinu, a ovaj ga iza juri da mu naplati kaznu - ama gde je rotacija?
Oci se izbecise ko u brava na raznju, a vilica odmara na naslonu sedista ispred ceo film.
Jos kad puce ona lopta kad joj ga zakuca Luk u zadnjoj sekundi ko Djordjevic u Stambolu, zaurla raja jace no kad je celavi Kirk Daglas dizao most na Neretvi kod Bulajica.
Eh, kako je lako sanjati...
Otad prodje mnogo Bajrama: odskolovah se, izratovah, svjeta prodjoh, izludovah ko i svaki bozji insan, ozenih se, sin poras`o...
U kinima se "Fantomska napast"
"Babo, aj` da gledamo", a u meni Sila raste i urla k`o Cubaka kad mu kelner zakine na racunu, a Han ga zajeb`o za stelu.
"idemo sinko, ljubi ga babo, nek` je Sila sa nama. "
Nakon toga, skupismo vise maceva no Dzedaj savet za onaj megdan u onom "Rajku Miticu" na Geonozisu.
Sinko poraste, al` stize mi bratanac. Feel the Force - young padawan.