Djole je bio hrabriji i angažovaniji nego 99% ovih današnjih vajnih rokerčića i reperčića...
"E, moj Plavi, bio si malo sirov al' ipak pravi, nikad u dilu s bagrom, nikom u stranu, nikome dužan - bio si, sve u svemu
dobrom čukom naoružan.
Šta da pričam, ja danas ne znam nikog ko ti je sličan - spremnog da bez računa tačno u podne
razgrne slabe i kao Geri Kuper sam izadje pred barabe.
Da, tu i tamo, setim se devojke po kojoj se znamo. Čudljivo kišno leto sedamdes' koja, godina Raka, kad me je školska ljubav ostavila zbog murjaka...
Davno bilo, otad se
sedam mora Dunavom slilo... Dok jedro mog kaputa burnim su morem terali vetri, na tvoje epolete
sletele su zvezde dve, tri.
I tad su došli popovi, pa topovi, pa lopovi, i čitav svet se izobličio.
Ispuzali su grabljivci, pa lažljivci, 'snalažljivci', i ko je smeo
da te podseća šta si - dobro se pamti samo prvi u klasi...
Ne znam plavi, meni se činilo da Beograd slavi veliki uskrs duha. Svi ti grafiti, a onda kordon pred onom decom
k'o pred tobož nekom hordom.
Znaš šta sledi, ipak je ona
bila nešto sto vredi, pa kad se onog jula
nismo potukli zbog njene časti - zar ćemo sad zbog ovih
očajnika željnih vlasti?
Dok god je ovih frikova sa punom vrećom trikova, ništa sto vredi nece vredeti.
Zar stvarno nema načina
pred najezdom prostačina - pa ti si školovan da hapsiš taj talog, a ne da puštaš da ti izdaju nalog.
Sorry plavi, pošaljem katkad srce na raport glavi...
Od starog drustva ništa - neko je puk'o, neko je svirn'o, a ti si super, brate
ako stvarno spavaš mirno..."