Jump to content

Rad na sebi - Teorijska i praktična iskustva


Recommended Posts

Posted

Tražila sam odgovarajuću temu za ovo - ne vidim je, tako da otvaram topik.

 

Eventualno je moglo na temu o psihologiji, samo je ovo vezano za lična iskustva, plus potencijalno može biti dosta selfhelpa, pa da ne brkamo. 

 

No, od bliske drugarice sam kao novogodišnji poklon dobila ovaj dnevnik:

 

Becoming Her

 

Popunjava se dva meseca (u kontinuitetu), gde se svakog dana odgovara na ista pitanja. Treba upisati prvo što vam padne na pamet - to je zastrašujuće za overthinkera poput mene, ali istovremeno predstavlja prostor za napredak 😊 

 

Malo sam se trznula na reč afirmacija 😁 no odlučila sam da budem otvorenog uma. Nakon par dana popunjavanja, mogu reći da mi prija. Za ovo odvajam 10-15 minuta na kraju svakog dana. Kasnije mogu da prelistam dnevnik i vidim na šta trošim najviše energije tj. emocija.

 

Pored toga, počela sam Zombijanin dnevnik - Dobar dio dana . Praktično se tiče navika, koliko koraka pravite, koliko spavate, koje filmove i serije gledate, koliko vode pijete itd. samo na kreativan način. Prošle godine nisam popunila ceo, u nekom trenutku sam izgubila volju i samo mu se nisam vratila, ali sam u 2026. odlučila da ga ispunim u potpunosti.

 

Na koji način vi radite na sebi?

  • Like 1
Posted

Ne radim nešto ciljano ili s namjerom, ali puno razmišljam (jbg) pošto sam i sama overthinker i neko ko stalno brine, još od malih nogu.

Zadnjih godina gledam razne podkaste i emisije na psihološke teme koje me zanimaju ali moram da kažem da su mi se neke kockice složile - i dalje slažu - uglavnom sa protokom vremena. Znači da sam 20te provela u mraku neznanja jer potičem iz sredine u kojoj se nikad nije pričalo o osjećanjima i sopstvu kao takvom, pa mi je trebala neka decenija da sama iskustveno dođem do zaključaka o svijetu oko sebe, interpersonalnim odnosima i upoznam sebe. To je svakako doživotni proces.

  • Like 2
Posted
19 minutes ago, Mina D. Harker said:

Znači da sam 20te provela u mraku neznanja jer potičem iz sredine u kojoj se nikad nije pričalo o osjećanjima i sopstvu kao takvom, pa mi je trebala neka decenija da sama iskustveno dođem do zaključaka o svijetu oko sebe, interpersonalnim odnosima i upoznam sebe. To je svakako doživotni proces.

 

Uh, same. :classic_smile:

 

Nekako sam u tom smislu kasnije počela da se razvijam. Čak i dok sam studirala, manje sam se bavila sobom (što je ironično, pošto sam studirala psihologiju), više sam bila posvećena ispitima. Ali to je ok, svi imamo neki svoj tempo. 

  • Love 1
Posted

Ne znam koliko je ovo dobro za overthinkere. Meni je npr ogromna stvar bila prestanak pravljenja spiskova. Imao sam ih za sve, pocev od posla, dnevnih obaveza, pa i neke zivotne stvari. I naterao sam se da ih ne pravim vise i overthink je ne bih rekao nestao, ali se da kontrolisati. E sad, ne znam ni da li su stvari povezane uopste: dal su overthinkeri obavezno struktuirane osobe? Ako je tako, onda mi ovo deluje kontraproduktivno jer povecava potrebu za kontrolom, ne smanjuje je.  

Posted (edited)
24 minutes ago, sreta-steta said:

dal su overthinkeri obavezno struktuirane osobe?

Ovaj overthinker nije.

Štaviše, nesklona sam bilo kakvim spiskovima, dnevnicima i strukturi. Mada težim rutini.

 

Ne znam ima li ovo veze sa gornjom procjenom, ali meni recimo treba neki organizator polica i fioka, da mi sve fino sortira, npr dodje 2-3 x godišnje. Nisam u stanju da optimalno sortiram stvari da to izgleda sređeno, utegnuto i jednoobrazno, pa to ti je.

Edited by Mina D. Harker
Posted
4 hours ago, sreta-steta said:

E sad, ne znam ni da li su stvari povezane uopste: dal su overthinkeri obavezno struktuirane osobe? Ako je tako, onda mi ovo deluje kontraproduktivno jer povecava potrebu za kontrolom, ne smanjuje je.  

 

Ne nužno.

 

Overthinkeri su često prokrastinatori, u većini ili samo određenim (hello ✌️) situacijama. I(li) se desi da im fali organizacije/strukture upravo zato što previše promišljaju o svemu. Tako da je prilično individualna stvar.

Posted

Hm, ok... inace taj problem zvuci nekome i smesno, ali osobama koje pate od overthinkovanja je sve osim smesno. Kada je to bilo meni u akutnom stanju, ceo dan je u nekom razmisljanju i dobijes skoro pa paralizu za bilo sta mininful uraditi. Kad legnem da spavam, ne mogu oka da sklopim sve dok se ne umorim od razmisljanja. I desavalo se da se probudim svaki dan u 2-3 ujutru, tacno osecaj da mozak ne moze da se ugasi ni tokom sna. 

 

Ne znam ni sam kako je prestalo. Tj znam, naucio sam da "pustim" i sada sam car pustanja stvari koje ne mogu da kontrolisem. I otuda onaj moj komentar gore jer je moj problem bio kontrola i samim tim nemogucnost da pustim sve dokle god sebi ne objasnim da je "to" van moje kontrole. I tada sam prestao da pravim spiskove. E kako sam to naucio, pojma nemam, a verujem da bi bilo korisno i drugima.  

Posted

Ja sam ljetos pomislila da sam konačno "pustila" i prestala da se sjekiram oko stvari koje ne mogu da promijenim ili kontrolišem.  Uhvatila boga nepotrebne brige za muda.

 

A onda mi je umrla majka. I tada je prokrastinacija, traženje smisla i odgovora kojih jednostavno nema, udarila punom snagom uz sve što proces žaljenja donosi. 

Ali kada ti se jedan od najvećih strahova ostvari, posle tog proverbijalnog emotivnog rock bottom-a, the only way is up.

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...