Jump to content

Književne teme u medijima


Cyber

Recommended Posts

Možda bi mogao da zaživi ovaj pokusaj da se oformi mesto na kome mogu da se razmene interesantni tekstovi o književnosti i književnim temama. 

 

When Jawaharlal Nehru read ‘Lolita’ to decide whether an ‘obscene’ book should be allowed in India

>>>

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Interesantan tekst o Staljiinovim knjizevnim afinitetima i radnjama oko toga.

 

Quote

On Stalin’s Library: A Dictator and His Books by Geoffrey Roberts

When the novelist Mikhail Sholokhov, who later won the Nobel Prize for literature, had trouble getting the third part of The Quiet Don approved for publication, he appealed to Maxim Gorky, then the supreme authority in Soviet literary affairs. Gorky invited him to his mansion, which had been a gift from Stalin to lure Gorky home from self-imposed exile. When Sholokhov arrived, he discovered that Gorky had company: Stalin himself. Klick!

 

Jos neke stvari pride u ovom kontekstu ...

 

Za knjigu Tihi Don Šolohov je dobio Nobelovu nagradu 1965, sto je mozda najkontroverzniji posleratni izbor, kako politicki tako i knjizevno. Nobelov komitet je te godine razmatrao da Nagradu podele Šolohov i pesnikinja Ana Ahmatova. On Staljinov miljenik, clan Centralnog komiteta i ona koju je rezim neprestano maltretirao i zabranjivao. No, kako je ona bila predlozena prvi put a on ko zna koji put, ostavili su je na listi cekanja. Sovjetski rezim se radovao Šolohovoj nagradi isto onako glasno kako je protestvovao 1958. kad je Pasternak dobio Nobela za Doktora Zivaga. Pasternak je bio primoran da odbije Nobelovu nagradu, sto je glasno pozalio pred kraj zivota.

 

Poznato je da je Tihi Don revidiran gomilu puta pod Staljinovim uticajem. Uklonjeni su dijalektalni izrazi i upisi o gradjanskom ratu i revoluciji da bi bolje odgovarali tadasnjoj sovjetskoj istoriografiji. Tek nakon Kobine smrti, kad je Hruscov dosao na vlast, vraceni su prvobitni delovi u tekst i stampana su nova ”izvorna” izdanja.

 

U Parizu se 1974. pojavila senzacionalna publikacija u kojoj je Mihail Šolohov optuzen za plagijat. Nju je navodno srocio jedan tada vec pokojni sovjetski knjizevni kriticar. Predgovor za ovu publikaciju je napisao Aleksandar Solzenjicin, koji podrzava optuzbu da vecinu Tihog Dona nije napisao Šolohov, vec kozacki pisac, Fjodor Krukov. Imam negde listu sa stvarima koje, prema kriticarima, ukazuju na plagijat. Grupa lingvista, na celu sa jednim svedskim i jednim norveskim slavistom je dve godine radila kompjutersku kvantitaivnu lingvisticku analizu tekstova Šolohova i Krukova i dosla do zakljucka da je sa lingvisticke tacke gledista Šolohov taj koji je napisao Tihi Don. Stvar nikada nije do kraja izvedena na cistac.

 

Edited by Cyber
  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Cyber said:

U Parizu se 1974. pojavila senzacionalna publikacija u kojoj je Mihail Šolohov optuzen za plagijat. Nju je navodno srocio jedan tada vec pokojni sovjetski knjizevni kriticar. Predgovor za ovu publikaciju je napisao Aleksandar Solzenjicin, koji podrzava optuzbu da vecinu Tihog Dona nije napisao Šolohov, vec kozacki pisac, Fjodor Krukov. Imam negde listu sa stvarima koje, prema kriticarima, ukazuju na plagijat. Grupa lingvista, na celu sa jednim svedskim i jednim norveskim slavistom je dve godine radila kompjutersku kvantitaivnu lingvisticku analizu tekstova Šolohova i Krukova i dosla do zakljucka da je sa lingvisticke tacke gledista Šolohov taj koji je napisao Tihi Don. Stvar nikada nije do kraja izvedena na cistac.

 

Da, jedna od vecih kontroverzi u svetskoj knjizevnosti. Nisam siguran da bi Solzenjicin tek tako osporavao Solohova, ali istinu verovatno nikad necemo saznati do kraja. Imali smo i mi ekvivalent pre stotinak godina, kada se raspravljalo o tome da li je autor speva Smrt Smail-age Cengica Ivan Mazuranic, ili je to zapravo Njegos. Dosta se o tome tada pisalo i diskutovalo. Ovdasnji desnicari malo-malo pa ponovo podgrevaju tu pricu, iako su optuzbe o plagijatu uglavnom odbacene kao neosnovane.

  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

Quote

Oproštajno pismo Virdžinije Vulf

 

Ono zbog čega je ovo pismo posebno tužno i bolno nije, međutim, to da otelovljuje tako mučno epidemičnu tragiku moderniteta, već takođe da je njegova sudbina odrazila najružnije aspekte medija i žurnalizma. >>>

 

Skolski primer mogucih posledica olakog i neodgovornog baratanja recima. 

Edited by Cyber
Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...