Jump to content

Vox Populi - Vox Dei


MetalHead

Recommended Posts

3 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Verovatno je glavni razlog sto je barijera ulaska u muziku neuporedivo niza nego ranije.

 

Svako danas moze da okaci par pesama / traka na soundcloud i da vremenom stekne publiku. Ocigledno se ljudima svidja jednostavnija muzika, kao sto rekoh gore, ne shvataju je kao nesto od zivotnog znacaja.

 

Isto kao sto ljudi gledaju filmove Adama Sendlera.

 

Ne znaci da to ima ikakve veze sa obrazovanjem.

Ja nijesam ni pisao o obrazovanju. Ali i to što se ljudi zadovoljavaju takvim sadržajem govori nešto o duhu današnjeg vremena i ljudi koji stasavaju u njemu. I onda zapravo to ima veze sa obrazovanjem - muzičkim obrazovanjem.

 

Neka svi slušaju šta žele, ne ugrožavaju nikog, ali mislim da je loše za ljude da svedu sebe samo na takav sadržaj. Što ne znači da je loše ponekad odslušati nešto laganije i jednostavnije.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, Wake in Fright said:

Ja nijesam ni pisao o obrazovanju. Ali i to što se ljudi zadovoljavaju takvim sadržajem govori nešto o duhu današnjeg vremena i ljudi koji stasavaju u njemu. I onda zapravo to ima veze sa obrazovanjem - muzičkim obrazovanjem.

 

Neka svi slušaju šta žele, ne ugrožavaju nikog, ali mislim da je loše za ljude da svedu sebe samo na takav sadržaj. Što ne znači da je loše ponekad odslušati nešto laganije i jednostavnije.

Ma jasno, nisam ni odgovorio direktno tebi kad je obrazovanje u pitanju, nego sam se nadovezao na konverzaciju.

 

Voleo bih da cujem sta konkretno govori.

12 minutes ago, berti said:

Pa dobro. U mojoj generaciji prosto nisam mogao da nadjem apsolutno nista zajednicko sa nekim ko voli narodnjake. To su bili ljudi koji su voleli Tesne koze, Zikine dinastije, knjige ih nisu zanimale. O cemu bi se sa njima pricalo. 

Isti osecaj kao danas prema onima koji su za sns. Drugi svet totalno.

Prosto receno, ne disemo isti vazduh.

Nije mi najjasnije kako onda to nisi povezao sa cinjenicom da se danas vise slusa muzika koja se nije toliko slusala tad.

 

Ako je u tvojoj generaciji neko ko je slusao to bio etiketiran kao gori, a danas nije, onda je logicno da ce vise ljudi danas da slusa to.

 

Ovako ispade da je problem samo sto se to forsira, inace bi bilo kao ranije.

Link to comment
Share on other sites

23 hours ago, Mama_mia said:

Zasto neko ima potrebu da ponavlja jos i jos da mu se otac zove Andjelko....

 

"Još jedanput vam kažem, moj otac je Anđelko" :classic_huh:

 

...koje sve privatne gluposti ljudi isticu kao da to nesto dokazuje ili ih pozitivno opisuje.

 

:lol_2:

Mame su zakon a tate su Anđelko

Dragoljub Petrović

danas 07:15

 

.........................

.... u Nacionalnom dnevniku Pinka: “Prvo sam pozvao oca, a on mi je rekao da su on i majka legli, onda se otac probudio verovatno zbog dušebrižnika koji jedva čekaju da jave negativnu vest, i tada sam se čuo sa njim. Gledao sam da ne budu previše povređeni, niko nije pucao u njih.”

Dakle, predsednik jedne države budi svog oca Anđelka u gluvo doba noći da ga pita   https://www.danas.rs/kolumna/dragoljub-petrovic/mame-su-zakon-a-tate-su-andjelko/

 

Zahvalila bih se za ovo `mama mie su zakon` a i za citav tekst jer nisam znala o cemu se radi a bilo mi je smesno zato sam ostavila tada ovaj svoj citirani post (pa ne mogu bas svako ludilo da propratim)

Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Ma jasno, nisam ni odgovorio direktno tebi kad je obrazovanje u pitanju, nego sam se nadovezao na konverzaciju.

 

Voleo bih da cujem sta konkretno govori.

Nije mi najjasnije kako onda to nisi povezao sa cinjenicom da se danas vise slusa muzika koja se nije toliko slusala tad.

 

Ako je u tvojoj generaciji neko ko je slusao to bio etiketiran kao gori, a danas nije, onda je logicno da ce vise ljudi danas da slusa to.

 

Ovako ispade da je problem samo sto se to forsira, inace bi bilo kao ranije.

Propast naseg drustva je doveo do unistavanja obrazovnog sistema, a propascu obrazovnog sistema unistio se i osecaj za estetske vrednosti.  Zato je danas i moguce da se stvari postave tako da se ta muzika prosto slusa i to je to, bez ikakve vrednosne analize. Tako danas moze da se desi da je najcitanija knjiga meseca knjiga Ace Lukasa. Hocemo li i sada ta kazemo, jbg. to se čita, sta da radimo.

Neke vrednosti postoje. Moze da slusa ko sta hoce, ali fakat da je to smeće ostaje. Ostaje smeće za bilo.koju generaciju. 

Tacno je da je muzika u svetskim okvirima u krizi, ali ovako nesto kao kod nas ne postoji. Da je  Pink bio spaljen 5. oktobra, ne bi danas ološ skrnavio Arenu u kojoj je nastupao jedan Leonard Cohen.

  • Like 3
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, berti said:

Propast naseg drustva je doveo do unistavanja obrazovnog sistema, a propascu obrazovnog sistema unistio se i osecaj za estetske vrednosti.  Zato je danas i moguce da se stvari postave tako da se ta muzika prosto slusa i to je to, bez ikakve vrednosne analize. Tako danas moze da se desi da je najcitanija knjiga meseca knjiga Ace Lukasa. Hocemo li i sada ta kazemo, jbg. to se čita, sta da radimo.

Neke vrednosti postoje. Moze da slusa ko sta hoce, ali fakat da je to smeće ostaje. Ostaje smeće za bilo.koju generaciju. 

Tacno je da je muzika u svetskim okvirima u krizi, ali ovako nesto kao kod nas ne postoji. Da je  Pink bio spaljen 5. oktobra, ne bi danas ološ skrnavio Arenu u kojoj je nastupao jedan Leonard Cohen.

Jel neko negde srocio tu vrednosnu analizu posto me interesuje da procitam?

 

Ocekujem od ljudi koji napisu kako je nesto djubre i kako su ljudi koji slusaju to nesto gori, da moze da obrazlozi svoj stav.

 

Kao sto bih ja mogao da obrazlozim stav da je neki NBA igrac djubre ako to mislim, jer sam nekom svojom logikom dosao do tog zakljucka, valjda bi tako trebalo da bude.

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Malkolm Brogdon said:

Jel neko negde srocio tu vrednosnu analizu posto me interesuje da procitam?

 

Ocekujem od ljudi koji napisu kako je nesto djubre i kako su ljudi koji slusaju to nesto gori, da moze da obrazlozi svoj stav.

 

Kao sto bih ja mogao da obrazlozim stav da je neki NBA igrac djubre ako to mislim, jer sam nekom svojom logikom dosao do tog zakljucka, valjda bi tako trebalo da bude.

Treba obrazloziti vrednost knjige Ace Lukasa? Nisam čitao, mozda je remek delo. 

Link to comment
Share on other sites

1 minute ago, Malkolm Brogdon said:

Ne, nego vrednost dobre muzike koja se slusala pre kolko vec godina, u odnosu na nedostatak vrednosti onoga sto se slusa danas.

Balasevic je godinama punio Sava centar pred novogodisnje praznike. Drzao deserak koncerata. Prijovicka isto puni sale, tj Arene. Da uporedimo njihove vrednosti? Balasevica i Prijovicku kao najpopularniju i valjda najreprezentativniji primer danasnje muzike. Pa, ne mogu da uporedim jer slabo znam opus te estradne dive. Mozda je prilicno vredno, ne znam.

Link to comment
Share on other sites

10 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Ne, nego vrednost dobre muzike koja se slusala pre kolko vec godina, u odnosu na nedostatak vrednosti onoga sto se slusa danas.

Vrednost te muzike se ogleda u tome sto se i danas slusa i sto je slusaju i generacije rodjene mnogo nakon sto je ta muzika prvi put napisana i snimljena dok se niko ne seca ranih radova Krmeljuse, srpske majke i Luceta iz Kasidola.

:default_coffee:

  • Like 3
Link to comment
Share on other sites

7 hours ago, shonke said:

@Perkos2

Ma šta mi napriča?

Išla su deca beogradskih srednjih škola tamo (jasenovac) i 80ih.
Pisane knjige, radovi itd.

Kako te nije sramota da uopšte pišeš takve gluposti, čime samo nipodaštavaš žrtve kako stradale u jasenovcu tako i okolini i sa Kozare i ostale?

Sent from my SM-A525F using Tapatalk


 


integralni deo eskurzije za 8. razred u skolama u zapadnoj Srbiji. Imam sliku sa odeljenjem sa Petrove Gore. Izmedju ostalog bili u poseti Jasenovcu. Zato mi je bilo neverovatno pisanje kod onog filma kao da nema svedoka da nije tacno da se nije islo u Jasenovac. Sve do kraja osamdesetih se islo.

Edited by Plavi Golub
  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, berti said:

Balasevic je godinama punio Sava centar pred novogodisnje praznike. Drzao deserak koncerata. Prijovicka isto puni sale, tj Arene. Da uporedimo njihove vrednosti? Balasevica i Prijovicku kao najpopularniju i valjda najreprezentativniji primer danasnje muzike. Pa, ne mogu da uporedim jer slabo znam opus te estradne dive. Mozda je prilicno vredno, ne znam.

Pa ako imas misljenje da je nesto djubre, onda da, voleo bih da cujem obrazlozenje, ne znam zasto je to toliko problematicno da moras vise puta da me pitas da li trazim obrazlozenje.

 

Ne moras ni ti direktno da mi odgovoris, baci neki link gde mogu da procitam nesto slicno.

 

6 minutes ago, Kronostime said:

Vrednost te muzike se ogleda u tome sto se i danas slusa i sto je slusaju i generacije rodjene mnogo nakon sto je ta muzika prvi put napisana i snimljena dok se niko ne seca ranih radova Krmeljuse, srpske majke i Luceta iz Kasidola.

:default_coffee:

Pa dobro ne mozemo da znamo da li ce i koliko ce ova muzika od danas da se slusa za 30 godina, tako da mi nije jasno kakav je ovo argument.

 

Onda su i filmovi koji su se snimali pre 30 godina bolji od ovih danas jer se ovi danas jos uvek ne gledaju u 2050.

Edited by Malkolm Brogdon
Link to comment
Share on other sites

36 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Pa ako imas misljenje da je nesto djubre, onda da, voleo bih da cujem obrazlozenje, ne znam zasto je to toliko problematicno da moras vise puta da me pitas da li trazim obrazlozenje.

 

Ne moras ni ti direktno da mi odgovoris, baci neki link gde mogu da procitam nesto slicno.

 

Pa dobro ne mozemo da znamo da li ce i koliko ce ova muzika od danas da se slusa za 30 godina, tako da mi nije jasno kakav je ovo argument.

 

Onda su i filmovi koji su se snimali pre 30 godina bolji od ovih danas jer se ovi danas jos uvek ne gledaju u 2050.

Mislim da je besmisleno uporedjivati Jelenu Karleusu i Leb i Sol. Zamlacivati se time, neka hvala. Analizirati tekstove, muzicko umece... Nema svrhe. 

Ko zna, mozda ce Karleusa da bude veca od Bitlsa. Otkud znamo da za 10 godina nece da postane veće ime.

Link to comment
Share on other sites

4 minutes ago, berti said:

Mislim da je besmisleno uporedjivati Jelenu Karleusu i Leb i Sol. Zamlacivati se time, neka hvala. Analizirati tekstove, muzicko umece... Nema svrhe. 

Ko zna, mozda ce Karleusa da bude veca od Bitlsa. Otkud znamo da za 10 godina nece da postane veće ime.

Besmisleno je na primer uporedjivati Lebrona i Urosa Tripkovica. Ali da se u nekoj diskusiji potegne, racunam da bi mi trebalo minut i po da obrazlozim zasto je Lebron bolji.

 

Ako je toliko ocigledno to sto tvrdis, onda ne bi trebalo da bude komplikovano da se objasni.

Link to comment
Share on other sites

Pa filmovi iz 90-tih i jesu vrhunski. To je vjerovatno najplodonosnija decenija u istoriji filma, uz 70-te. Što ne znači da u poslednjih 20 godina nije isto bilo dosta dobrih filmova. Ali i tu vidimo neke zanimljive tendencije, recimo pada gledanost i važnost Oskara kao neke institucije. A i šta je domet savremenog filma? Hiperprodukcija filmova o superherojima, rimejkovi nekih klasika i stoti nastavak Fast and Furiousa. 

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

47 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Pa pad popularnosti rok muzike nije nuzno vezan za nasu drzavu. To je svuda davno izaslo iz mainstream-a.

 

Ljudima je danas muzika dostupnija nego ikad pa svako moze da odabere da slusa to sto zeli da slusa. Nije Prija popularna je je pustaju na radiju svaki dan, nego jer ljudi vole da slusaju to.

 

Mislim da je suština onoga što su Berti i Kronos govorili malo drugačija.

 

Namerno bih počeo od istorijske dimenzije, tj. kako se plasirala muzika, ili kultura i umetnost uopšte. Što se tiče muzike, izvori su bili ploče i kasete koje si morao da kupiš, kao i televizija i radio. Što se tiče ploča i kaseta, mogao si da kupiš muziku koja te zanima. Onaj ko je hteo da sluša Lepu Brenu, Micu Trofrtaljku, pop, rok, pank ili šlagere jednostavno bi to kupio i slušao. Muzika se mogla presnimiti na prazne kasete, eventualno na magnetofonske trake, bilo da ih pozajmiš, bilo da ih snimaš kada ih emituje radio. Što se tiče medija, rekoh da su bili prisutni radio i televizija. Praktično svaka radio stanica je sadržala muziku, a moglo je da se bira. Bilo je emisija pa čak i radio stanica posvećenih određenim muzičkim žanrovima. Radio se slušao dosta, a sve stanice su bile u državnom vlasništvu. Dovoljno je bilo da pronađeš stanicu koja te zanima ili željenu emisiju i to je bila cela priča. Što se tiče televizije, osamdesetih su bila dva kanala, TV Beograd je krajem te decenije uveo i treći kanal, a muzika se emitovala u emisijama posvećenim ovom ili onom žanru. Kada je počeo da se emituje Jutarnji program, imali su običaj da direktno preuzimaju spotove sa MTV i da ih emituju pre same emisije ili između priloga. Naravno, bilo je i muzike uživo, ali to je već druga priča jer hoću da pređem na ono što se nudilo.

 

Ukratko, sva muzika je prolazila nekakav 'filter', pri čemu ne mislim na cenzuru, već na to da li se domaćoj ili stranoj diskografskoj kući isplatilo da nešto izda ili da otkupi prava, što je važilo i za radio i televiziju. Ono što se dobro prodavalo u SAD i Evropi je brzo dolazilo i kod nas, pa su otkupljivana prava za domaći tiraž svih svetski poznatih muzičara i bendova. Isto je važilo i za domaće – urednici su procenili da će se prodavati Brena, Miroslav Ilić, Riblja čorba, Novi fosili, Oliver Dragojević, Lepa Lukić, EKV, Bajaga i instruktori, Zdravko Čolić, Đorđe Balašević, Prljavo kazalište i mnogo drugih, pa ih je bilo lako nabaviti. Ne bih ulazio u kvalitet svakog od navedenih niti u lične preference, ali lični ukus se formirao na osnovu ponude, ali i okruženja.

 

Ovde se polako približavam onome što je @berti pisao. Mlađa urbana populacija je slušala i domaće i strane izvođače, a od domaćih je prvenstveno birala one čije se stvaralaštvo zasnivalo na etabliranim muzičkim pravcima njihove generacije u SAD i zapadnom delu Evrope i to je naprosto bilo to. Kada kažem 'urbana', to ne govorim isključivo u geografskom smislu, već u društvenom. Izbor muzike sada možeš zamisliti otprilike kao izbor odeće ili obuće danas – ako imaš npr. 20-30 godina i ideš sa društvom u kafić, pre ćeš nositi patike nego opanke ili lakovane cipele, a gore ćeš pre nositi majicu nego košulju sa kravatom ili šajkaču. Isto tako, sredovečne i starije urbane generacije su slušale npr. Olivera Dragojevića, a oni istančanijeg ukusa su na radiju obavezno slušali Dragstor ozbiljne muzike. Baš kao što se danas mladi oblače na određene načine po ugledu jedni na druge, tako je tada bila situacija sa muzičkim ukusom. S tim je verovatno i povezan način na koji su se ljudi družili. Naime, u to doba su bile popularne kućne žurke i muzika je bila stvar konsenzusa. Ukoliko od 20 gostiju 18 sluša rok a 2 Brenu, onda se i puštala rok muzika, otprilike kao danas na svadbama, gde je malo verovatno da ćeš provesti nekoliko sati slušajući bluz, rege ili renesansnu muziku. Slično je važilo za diskoteke, koje su nekada imale i tematske večeri, a o koncertima da i ne pričamo. Kafića nije bilo toliko kao danas, niti ih je bilo u svakom mestu, ali su tu bile kafane, koje su mogle da puštaju radio, TV ukoliko je neka utakmica, ili je naprosto bilo bez muzike, osim ako ne angažuju nekoga da peva uživo, i to narodnjake. Uobičajena čašica rakije ili vinjaka bila je rezervisana za sredovečne i starije, sa muzikom ili bez nje.

 

Sada je situacija drugačija jer se na dva klika može dobiti praktično svaka vrsta muzike, plus što je izbor takav da možeš da slušaš bukvalno i ono što je snimljeno pre Drugog svetskog rata, kao i ono što je snimljeno juče. Osim toga, danas svako može bez ikakvog troška da postavi sopstvenu pesmu ili svirku i da postane popularan maltene preko noći. To može da bude neki novi Elvis Prisli, ali i budala koja zavija kao nosorog u teranju. Mislim da je veća dostupnost i raznovrsnost muzike doprinela tome da muzički ukus danas nije toliko fokusiran, ali i da se otvorio put ka nekvalitetu. I nije to samo kod nas prisutno, već praktično svuda.

  • Like 4
Link to comment
Share on other sites

16 minutes ago, DJ_Vasa said:

 

Mislim da je suština onoga što su Berti i Kronos govorili malo drugačija.

 

Namerno bih počeo od istorijske dimenzije, tj. kako se plasirala muzika, ili kultura i umetnost uopšte. Što se tiče muzike, izvori su bili ploče i kasete koje si morao da kupiš, kao i televizija i radio. Što se tiče ploča i kaseta, mogao si da kupiš muziku koja te zanima. Onaj ko je hteo da sluša Lepu Brenu, Micu Trofrtaljku, pop, rok, pank ili šlagere jednostavno bi to kupio i slušao. Muzika se mogla presnimiti na prazne kasete, eventualno na magnetofonske trake, bilo da ih pozajmiš, bilo da ih snimaš kada ih emituje radio. Što se tiče medija, rekoh da su bili prisutni radio i televizija. Praktično svaka radio stanica je sadržala muziku, a moglo je da se bira. Bilo je emisija pa čak i radio stanica posvećenih određenim muzičkim žanrovima. Radio se slušao dosta, a sve stanice su bile u državnom vlasništvu. Dovoljno je bilo da pronađeš stanicu koja te zanima ili željenu emisiju i to je bila cela priča. Što se tiče televizije, osamdesetih su bila dva kanala, TV Beograd je krajem te decenije uveo i treći kanal, a muzika se emitovala u emisijama posvećenim ovom ili onom žanru. Kada je počeo da se emituje Jutarnji program, imali su običaj da direktno preuzimaju spotove sa MTV i da ih emituju pre same emisije ili između priloga. Naravno, bilo je i muzike uživo, ali to je već druga priča jer hoću da pređem na ono što se nudilo.

 

Ukratko, sva muzika je prolazila nekakav 'filter', pri čemu ne mislim na cenzuru, već na to da li se domaćoj ili stranoj diskografskoj kući isplatilo da nešto izda ili da otkupi prava, što je važilo i za radio i televiziju. Ono što se dobro prodavalo u SAD i Evropi je brzo dolazilo i kod nas, pa su otkupljivana prava za domaći tiraž svih svetski poznatih muzičara i bendova. Isto je važilo i za domaće – urednici su procenili da će se prodavati Brena, Miroslav Ilić, Riblja čorba, Novi fosili, Oliver Dragojević, Lepa Lukić, EKV, Bajaga i instruktori, Zdravko Čolić, Đorđe Balašević, Prljavo kazalište i mnogo drugih, pa ih je bilo lako nabaviti. Ne bih ulazio u kvalitet svakog od navedenih niti u lične preference, ali lični ukus se formirao na osnovu ponude, ali i okruženja.

 

Ovde se polako približavam onome što je @berti pisao. Mlađa urbana populacija je slušala i domaće i strane izvođače, a od domaćih je prvenstveno birala one čije se stvaralaštvo zasnivalo na etabliranim muzičkim pravcima njihove generacije u SAD i zapadnom delu Evrope i to je naprosto bilo to. Kada kažem 'urbana', to ne govorim isključivo u geografskom smislu, već u društvenom. Izbor muzike sada možeš zamisliti otprilike kao izbor odeće ili obuće danas – ako imaš npr. 20-30 godina i ideš sa društvom u kafić, pre ćeš nositi patike nego opanke ili lakovane cipele, a gore ćeš pre nositi majicu nego košulju sa kravatom ili šajkaču. Isto tako, sredovečne i starije urbane generacije su slušale npr. Olivera Dragojevića, a oni istančanijeg ukusa su na radiju obavezno slušali Dragstor ozbiljne muzike. Baš kao što se danas mladi oblače na određene načine po ugledu jedni na druge, tako je tada bila situacija sa muzičkim ukusom. S tim je verovatno i povezan način na koji su se ljudi družili. Naime, u to doba su bile popularne kućne žurke i muzika je bila stvar konsenzusa. Ukoliko od 20 gostiju 18 sluša rok a 2 Brenu, onda se i puštala rok muzika, otprilike kao danas na svadbama, gde je malo verovatno da ćeš provesti nekoliko sati slušajući bluz, rege ili renesansnu muziku. Slično je važilo za diskoteke, koje su nekada imale i tematske večeri, a o koncertima da i ne pričamo. Kafića nije bilo toliko kao danas, niti ih je bilo u svakom mestu, ali su tu bile kafane, koje su mogle da puštaju radio, TV ukoliko je neka utakmica, ili je naprosto bilo bez muzike, osim ako ne angažuju nekoga da peva uživo, i to narodnjake. Uobičajena čašica rakije ili vinjaka bila je rezervisana za sredovečne i starije, sa muzikom ili bez nje.

 

Sada je situacija drugačija jer se na dva klika može dobiti praktično svaka vrsta muzike, plus što je izbor takav da možeš da slušaš bukvalno i ono što je snimljeno pre Drugog svetskog rata, kao i ono što je snimljeno juče. Osim toga, danas svako može bez ikakvog troška da postavi sopstvenu pesmu ili svirku i da postane popularan maltene preko noći. To može da bude neki novi Elvis Prisli, ali i budala koja zavija kao nosorog u teranju. Mislim da je veća dostupnost i raznovrsnost muzike doprinela tome da muzički ukus danas nije toliko fokusiran, ali i da se otvorio put ka nekvalitetu. I nije to samo kod nas prisutno, već praktično svuda.

Ovde mogu da se slozim sa skoro celim postom, ali nisam siguran kako se ovo poklapa sa stvarima koje je berti pisao.

 

Ako je danas znatno veci izbor, i muzika je dostupna, onda je logicno da ce ljudi moci bolje da odaberu ono sto im se zaista svidja, nego sto su to mogli kad je bilo manje opcija.

 

Recimo i da je muzika danas 3x nekvalitetnija, kako god da se to racunalo, ne vidim povezanost sa time da drustvo propada i da su ljudi koji slusaju odredjenu vrstu muzike ovakvi ili onakvi. Vecina ljudi na muziku gleda kao na zabavu, a ne kao na ne znam kakvu umetnost, isto je i sa filmovima. To ih ne cini inherentno gorim.

 

 

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, Wake in Fright said:

Pa filmovi iz 90-tih i jesu vrhunski. To je vjerovatno najplodonosnija decenija u istoriji filma, uz 70-te. Što ne znači da u poslednjih 20 godina nije isto bilo dosta dobrih filmova. Ali i tu vidimo neke zanimljive tendencije, recimo pada gledanost i važnost Oskara kao neke institucije. A i šta je domet savremenog filma? Hiperprodukcija filmova o superherojima, rimejkovi nekih klasika i stoti nastavak Fast and Furiousa. 

+ nasilno guranje PC u filmove i serije.

Kako je krenulo, ne bi me iznenadio Edi Marfi u ulozi Karadjordja u nekom Netflix/Disney/HBO ostvarenju.

:default_coffee:

Link to comment
Share on other sites

24 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Besmisleno je na primer uporedjivati Lebrona i Urosa Tripkovica. Ali da se u nekoj diskusiji potegne, racunam da bi mi trebalo minut i po da obrazlozim zasto je Lebron bolji.

 

Ako je toliko ocigledno to sto tvrdis, onda ne bi trebalo da bude komplikovano da se objasni.

Za najbolje stvari naseg roka proglasavane su Samo par godina za nas i Pogledaj dom svoj Andjele. Ima sigurno jos nekih ali ove pesme se najcesce pominju.

Kako ce neko obrazloziti da su te dve pesme bolje od nekih drugih pesama. 

Mnogi kazu da su Karamazovi najvece delo. Kako obrazloziti da je ta knjiga bolja od Carobnog brega. 

Lebron i Uros. Tu nema subjektivnog. Kod Karluse i Leb i Sol ima. Ti kazes recimo da je Karleusa vrednija i tacka. Mozes da kazes da su bolji tekstovi, da su aranzmani sjajni, da je muzicki odlicno odsvirano, da prati trendove, da ima fantasticne vokalne sposobnosti, osecaj za ritam. I cime tebe moze neko da ubedi da nisi u pravu. Nije to matematika. 

Zasto je recimo Vasa Lasacki bolji tekst od nekog hita Prijovicke. Kako to dokazati. Ti kazes da jeste i stojis iza toga i tacka.

  • Like 2
Link to comment
Share on other sites

9 minutes ago, berti said:

Za najbolje stvari naseg roka proglasavane su Samo par godina za nas i Pogledaj dom svoj Andjele. Ima sigurno jos nekih ali ove pesme se najcesce pominju.

Kako ce neko obrazloziti da su te dve pesme bolje od nekih drugih pesama. 

Mnogi kazu da su Karamazovi najvece delo. Kako obrazloziti da je ta knjiga bolja od Carobnog brega. 

Lebron i Uros. Tu nema subjektivnog. Kod Karluse i Leb i Sol ima. Ti kazes recimo da je Karleusa vrednija i tacka. Mozes da kazes da su bolji tekstovi, da su aranzmani sjajni, da je muzicki odlicno odsvirano, da prati trendove, da ima fantasticne vokalne sposobnosti, osecaj za ritam. I cime tebe moze neko da ubedi da nisi u pravu. Nije to matematika. 

Zasto je recimo Vasa Lasacki bolji tekst od nekog hita Prijovicke. Kako to dokazati. Ti kazes da jeste i stojis iza toga i tacka.

Ne moze da se dokaze nikako, moze da se obrazlozi. Mora da si na neki nacin zakljucio da je jedno bolje od drugog.

 

Jos vise me interesuje kako su ljudi koji slusaju jednu muziku gori od ljudi koji slusaju drugu, pod pretpostavkom da se slazem sa tobom da je jedna muzika bolja od druge.

  • Like 1
Link to comment
Share on other sites

Ja se izvinjavam sto upadam sa ovim, nisam znao gde bih stavio ovo

 

https://nova.rs/vesti/hronika/nemoj-da-te-masakriram-ima-da-me-postujes-je-l-si-me-cuo-osvanuo-novi-snimak-na-kome-se-vidi-kako-jedan-od-brace-hofman-preti-i-samara-konobara-video/

 

Jel ovo moguće?

Kako se oseća svet koji živi u Srbiji a da nije deo neke mafije?

Jel ustanete sa strahom, da li se osećate dobro i bezbedno u datoj vam državi?

  • Tuzno 1
Link to comment
Share on other sites

Realno ni ta jugoslovenska scena nije ništa specijalno. Balašević koji patetiiše do krajnjih granica, svi ti bendovi iz Sarajeva su generalno jadni - Plavi orkestar najgluplji tekstovi ever, Indexi, Crvena jabuka, Bijelo dugme džiberi klasični, a najpopularniji bend u državi. Zabranjeno pušenje isto bezveze, kao oni su kritičari sistema. Tu valja najviše Bolero i Mirzino jato, jer su donijeli neki disko i dens fazon. 

 

Azra nestvarno precijenjena sa sve Džonijem koji se kurči kao da je Džim Morison, a nije ni blizu. 

 

Veliki bend je Haustor. Idoli su dobri i Divljan je velika ikona. EKV je isto dosta dobar, Leb i sol i Smak. I Šobić je veći kantautor od Balaševića, bolji su mu tekstovi, i glas, i muzika. 

 

Rispekt za Arsena Dedića i Kornelija Kovača. Oni su ipak ozbiljni muzičari. 

  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

6 minutes ago, JohnnyDragon said:

Ja se izvinjavam sto upadam sa ovim, nisam znao gde bih stavio ovo

 

https://nova.rs/vesti/hronika/nemoj-da-te-masakriram-ima-da-me-postujes-je-l-si-me-cuo-osvanuo-novi-snimak-na-kome-se-vidi-kako-jedan-od-brace-hofman-preti-i-samara-konobara-video/

 

Jel ovo moguće?

Kako se oseća svet koji živi u Srbiji a da nije deo neke mafije?

Jel ustanete sa strahom, da li se osećate dobro i bezbedno u datoj vam državi?

Dok ne nalete na nekog ko ce da ih nafiluje olovom k`o srneci but belim lukom.

Ni prvi, ni poslednji.

:default_coffee:

Edited by Kronostime
Link to comment
Share on other sites

8 minutes ago, Malkolm Brogdon said:

Ne moze da se dokaze nikako, moze da se obrazlozi. Mora da si na neki nacin zakljucio da je jedno bolje od drugog.

 

Jos vise me interesuje kako su ljudi koji slusaju jednu muziku gori od ljudi koji slusaju drugu, pod pretpostavkom da se slazem sa tobom da je jedna muzika bolja od druge.

Ovo je sjajan intervju sa jednim od mojih najboljih prijatelja, filmskim kriticarem Dejanom Dabicem. U jednom delu objasnjava kako treba gledati film, kako ga vrednovati... Velika vecina ne gleda film na taj nacin, nema to obrazovanje i prakticno je besmisleno da vrednuje. Ipak, apsolutno svako normalan moze da uporedi Let iznad kukavicijeg gnezda sa Zikinom dinastijom. 

Uporedjivanje Karleuse i grupe Leb i sol je bas to, uporedjivanje Leta i Zikine dinastije.

Meni je Hocu da znam naj stvar naseg roka, ali da sada ja sa svojim muzickim obrazovanjem i iskustvom oponiram Peci Popovicu, Ivackovicu, Janjatovicu... Ne ide.

Ne, nisu gori ljudi. Isti su kao svi, ima dobrih, losih... U cemu je stvar. Moja generacija nije imala oko sebe zilion elektronskih uredjaj i tuce drustvenih mreza koje obesmisljavaju obican razgovor i uzivanje u otkrivanju novotarija.  Nase druzenje se svodilo na razgovore o onome sto nas je najvise zanimalo, a to je sport,  film, knjiga i ponajvise muzika. Onaj koga to nije zanimalo ili je pratio neku drugu muziku, bio je van sfere naseg druzenja. Prosto, sa njima se nije imalo o cemu razgovarati. Drugi svet, što ne znaci sa su ti ljudi losi, manje vredni i slicno. Prerhodni put sam pomenuo nizu rasu, naravno ne u direktnom smislu. Sebe smo dozivljavali vrednijim jer razgovarati o novom albumu Waitsa je za nas bio ogroman plus u vlastitm očima i privilegija.

Tako da...

 

  • Like 1
  • Thanks 1
Link to comment
Share on other sites

1 hour ago, Malkolm Brogdon said:

Ovde mogu da se slozim sa skoro celim postom, ali nisam siguran kako se ovo poklapa sa stvarima koje je berti pisao.

 

Ako je danas znatno veci izbor, i muzika je dostupna, onda je logicno da ce ljudi moci bolje da odaberu ono sto im se zaista svidja, nego sto su to mogli kad je bilo manje opcija.

 

Recimo i da je muzika danas 3x nekvalitetnija, kako god da se to racunalo, ne vidim povezanost sa time da drustvo propada i da su ljudi koji slusaju odredjenu vrstu muzike ovakvi ili onakvi. Vecina ljudi na muziku gleda kao na zabavu, a ne kao na ne znam kakvu umetnost, isto je i sa filmovima. To ih ne cini inherentno gorim.

 

 

 

Mislim da je najveće poklapanje u tome da je muzički žanr bio velikim delom društveno određen, ali i kada se govori o kvalitetu, što ću obrazložiti.

 

Niko ti ni tada nije branio da istovremeno imaš kasete ili ploče na kojima su Lepa Brena, Deep Purple, Mica Trofrtaljka, Betovenova IX simfonija (tu je inače Oda radosti, himna EU), Led Zeppelin i Zdravko Čolić, ali jedno je istiskivalo drugo. Ukratko, ako slušaš vrstu muzike X i Y, te dve vrste ti istisnu žanr Z ili neke druge. Ne znam kako bolje da objasnim, osim onoga sa odećom – kao da odeš na bilo koje javno mesto i nosiš gornji deo trenerke, košulju sa kravatom, bermude i čizme. Nije problem da nosiš trenerku u teretani, košulju i kravatu kao bankarski službenik, bermude leti, a čizme po snegu, ali sve ovo u paketu ne ide zajedno. Lepo je što danas možemo da kupimo sve ove odevne predmete, ali ih ne kombinujemo na ovaj način jer nam je osećaj za ukus protiv toga.

 

Ja nikada nisam rekao da je društvo propalo zbog muzike, mada mislim da se u muzici vidi stanje društva, koje nekritički stavlja dosta toga zajedno. Ne tvrdim ni da vrsta muzike koju neko sluša govori o ljudskim, moralnim ili bilo kojim drugim kvalitetima. Mehaničar koji sluša Lepu Brenu može da bude odličan u svom poslu, baš kao i što lekar koji voli Mocarta može da bude korumpiran.

 

Tačno je da se na muziku gleda kao na zabavu, baš kao što se gleda i na mnoge druge stvari. Prosečan Evropljanin se zabavlja npr. tako što gleda fudbal, ali ga ne zanima bejzbol, dok je kod prosečnog Amerikanca obrnuto. Niko njima ne spori da mogu da gledaju fudbal ili bejzbol, a oba spadaju u zabavu. Tačno je da je i muzika zabava, ali nije svaka muzika i umetnost. Pošto vidim da je Berti spomenuo Pogledaj dom svoj anđele, hajde da pogledamo tekst i da ga uporedimo sa nekim drugim.

 

Pogledaj dom svoj, anđele
I skini paučinu s očiju

Videćeš prizore potresne
Videćeš nesrećne i bolesne
Videćeš čemer, smrt i jad.

Pogledaj stado, anđele
Sve sami bogalji i prosjaci
Slepi tumaraju u gomili
Svima su kičmu polomili

Od tebe očekuju spas.

 

Podigni mač svoj, anđele
Seti se Krstaških ratova
Seti se preklanih vratova
Kad dođeš Bogu na istinu
Nek ti u duši vlada mir.

 

Pesmu sam skratio, a za poređenje sam našao stihove iz Karleušine pesme Lucifer, kojoj ne znam melodiju, ali takođe je vezana za religiju:

 

P-p-p-pticica trkacica se ne plasi tvog dinga
savrseno prelepa, ma-magicna k'o Sfinga
dva krvava staforda ne izlaze iz ringa
aj, k'o Kalinga, dodji na Karlinga


King Kong ring my pussy ding dong
da poletim, kada udjes tada vrisnem Bingo
ugrizi me za jezik, isti nam je lingo
mnogo vrelo, vrelo, decko, imas posla s ringlom.

 

Provali me jer to pali me
pusti lavine niz moje planine
u devet i po nedelja, mi probacemo sve
u krevetu sam zver, volim kao Lucifer

Paklena masina, budi moj mehanicar
'ajde dobij ovaj slucaj, budi dobar parnicar
'ajde gas, gas, gas, nemoj da si panicar
neka seva i gruva, ovo je urbana dzungla (uh)

 

Šta god ja mislio o Borinim političkim stavovima, sam naslov njegove pesme je pozajmljen iz istoimene knjige Tomasa Vulfa, o čemu ima nešto više na linku, zatim sa Biblijom i sa judaističkom tradicijom anđela osvete Raguila (engl. Raguel). Za Karelušinu pesmu mi se čini da je zasnovana na jeftinom rimovanju uz upotrebu obe moždane ćelije kako bi se u isti stih stavili njen polni organ, King Kong i ding dong. I jedna i druga pesma se slušaju u slobodno vreme, ali mi se čini da ova prva ima malo veću težinu i zahteva bar neko ozbiljnije znanje. Poruka prve pesme je malo kompleksnija, a poruka druge je da neko hoće da se j***. Prva je nastala polovinom osamdesetih, kada je veći deo sveta bio zabrinut zbog tadašnjih ratova i gladi u Africi i kada je ovde organizovana YU rock misija u okviru svetske akcije Boba Geldofa da se pomogne gladnima u Africi. O celom projektu se može pročitati ovde, a tekst se nalazi ovde. Borina pesma i ova iz linka su nastale iz plemenitih motiva, a ova druga kada je keruša bila u teranju.

 

Naravno, nije 'prljavo pevati' o ljubavi, ali mislim da je bolje kada to zvuči ovako u tekstu Đorđa Balaševića:

 

Još sam bio sasvim mlad,
neke barske ptice sam lovio tad,
kad je došla da se kupa lepa protina kci.

Nije znala gde sam ja,
da je gledam, krišom, kroz trsku i šaš,
a preko reke noć je pala kao plašt.

Mesec tinja nad vrbakom,
srebri nebo, zveda roj,
i kapi vode kao biseri
koji blistaju svud po njoj...

 

Možda kraj njegove pesme ne bi bio tužan da je poslušao kerušu u teranju:

 

Najvise volim dijamante
to su mi najbolji drugovi
devojke vole dijamante
samo su oni veciti


Oni su cisti i uvek isti
nikada zene ne lazu
oni su vredni oni su verni
nikad im zbogom ne kazu

------------------------------

 

Nije sporno da su sve pesme koje sam spomenuo zabava, ali mislim da se ovde malo bolje vidi razlika u kvalitetu.

Edited by DJ_Vasa
  • Like 5
  • Love 1
  • Thanks 2
Link to comment
Share on other sites

15 minutes ago, berti said:

Ovo je sjajan intervju sa jednim od mojih najboljih prijatelja, filmskim kriticarem Dejanom Dabicem. U jednom delu objasnjava kako treba gledati film, kako ga vrednovati... Velika vecina ne gleda film na taj nacin, nema to obrazovanje i prakticno je besmisleno da vrednuje. Ipak, apsolutno svako normalan moze da uporedi Let iznad kukavicijeg gnezda sa Zikinom dinastijom. 

Uporedjivanje Karleuse i grupe Leb i sol je bas to, uporedjivanje Leta i Zikine dinastije.

Meni je Hocu da znam naj stvar naseg roka, ali da sada ja sa svojim muzickim obrazovanjem i iskustvom oponiram Peci Popovicu, Ivackovicu, Janjatovicu... Ne ide.

Ne, nisu gori ljudi. Isti su kao svi, ima dobrih, losih... U cemu je stvar. Moja generacija nije imala oko sebe zilion elektronskih uredjaj i tuce drustvenih mreza koje obesmisljavaju obican razgovor i uzivanje u otkrivanju novotarija.  Nase druzenje se svodilo na razgovore o onome sto nas je najvise zanimalo, a to je sport,  film, knjiga i ponajvise muzika. Onaj koga to nije zanimalo ili je pratio neku drugu muziku, bio je van sfere naseg druzenja. Prosto, sa njima se nije imalo o cemu razgovarati. Drugi svet, što ne znaci sa su ti ljudi losi, manje vredni i slicno. Prerhodni put sam pomenuo nizu rasu, naravno ne u direktnom smislu. Sebe smo dozivljavali vrednijim jer razgovarati o novom albumu Waitsa je za nas bio ogroman plus u vlastitm očima i privilegija.

Tako da...

 

Iskreno nisu mi bas najjasnije poslednje 3 recenice. Prvo kazes da ti ljudi nisu manje vredni, a nakon toga da ste vi sebe dozivljavali vrednijim, a implicitno i njih manje vrednim.

 

 

Link to comment
Share on other sites

Create an account or sign in to comment

You need to be a member in order to leave a comment

Create an account

Sign up for a new account in our community. It's easy!

Register a new account

Sign in

Already have an account? Sign in here.

Sign In Now
×
×
  • Create New...