Nightlight

Obožavam pratiti note!

Ma pusti brojke, bitno da pečemo zanat!😊

Aaaaaa, i ti imaš prste u romantika uber alles, hehe, molim lijepo!

Apsolutno neopisiv doživljaj. Čista emocija. Sve.

Prije par dana sam slučajno otkrila jedan relativno novi YouTube kanal - Soft White Underbelly. Tip koji ga je otvorio zove se Mark Laita, po zanimanju je fotograf, a bavi se najviše digitalnim marketingom, smišljanjem reklama za firme. I onda je jednog dana odlučio snimati ljude sa Skid Rowa. To je kvart u LA-u (meni užasan grad, ne bih se više nikad tamo vratila), poznat po beskućnicima, narkomanima, ovisnicima svake vrste, koji tamo po ulicama žive u šatorima (neki i više desetaka godina), spavaju na kartonima, vucaraju se, životare... ono... dno života. Uglavnom, intervjui su od 6 minuta pa do skoro sat vremena. Ima tu i članova bande, porno glumaca, prostitutki, mafijaša, ubojica, transvestita, čak i onaj čovjek-zmija poznati. Kakve fascinantne priče... Pogotovo tih ovisnika... Strahote koje su ti ljudi prolazili od najranijeg djetinjstva, pa to je nevjerojatno... Kanalu popularnost raste enormnom brzinom svaki dan. Taj Mark je već pomogao velikom broju tih jadnika, kaže da je utukao 150.000 dolara i ne staje. Imam osjećaj da bi ovo moglo narasti u dobrom smjeru, da bi se moglo nešto pokrenuti u tom izopaćenom gradu u smislu barem psihološke pomoći i podrške tim ljudima na samom dnu dna, jer tu i je najveći problem, pa da ipak smognu snage da promijene svoja životna uvjerenja i smognu napokon hrabrosti da se suoče s "normalnim" životom, kojeg oni vide užasno dosadnim i napornim.

Zanimljiv spoj Bacha i Fantoma iz Opere. Cura je genijalka.

Ako ste gledali film, znate kako je ovih 5 minuta izmaštane životne sreće najpotresniji dio filma... Uz fenomenalnu muziku, naravno.

Uznemirujuće, bizarno, tmurno i teško umjetničko djelo o sporom, ali sigurnom utonuću u psihički košmar i ludilo. Fantastičan prikaz lebdenja u svijetu između realnosti i imaginacije, u strasti, čežnji, znatiželji, noćnim morama, grižnji savjesti, duševnoj boli, sadizmu, praznovjerju, na mjestu potpuno izoliranom od svih i svega na ovome svijetu u kojem jedino misteriozno izbavljenje postaje Svjetlost.Gluma savršena. Kletva koju Dafoe bez i jednog treptaja oka u čitave 2 minute prosipa po Pattinsonu ostaje urezana u sjećanje...

Nedjelja 01.12., divan dan za Budimpeštu iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii:

Jao, jao, sad će si misliti ajme meni što mi žena došla tu u sport pa krenula pisati, majko moja... Istina, ne pratim sportove. Operirana sam od takvog osjećaja pripadnosti nekom klubu (i bilo kakvoj zajednici uopće) kao Laki i svi vi ovdje. To mi je potpuno nepoznat teren. Ali gledam ja svog Lakija kad prati utakmicu na TV-u (kad je na tribinama neću ni spominjati, jer to mi je trauma , nije ta atmosfera jednostavno za mene, ne mogu kanalizirati toliku agresiju) - gubi živce, znoje mu se dlanovi, dere se na televizor, poskakuje i psuje i potpuno je, ali POTPUNO nesvjestan svijeta oko sebe. Da netko stane ispred njega i u panici mu zaurla da će smak svijeta za 5 minuta, Laki bi ga ljubazno zamolio da se pomakne, jer ne vidi ekran. Dakle, u tim trenucima je Zvezda i nitko i ništa više. I poštujem ja to, iako ne razumijem. Svijetom vlada bog Money. Pa tako vlada i sportom. Odavno već nema igre radi igre, nego čisto pragmatično, radi zarade. Ja vam fakat pojma nemam o povijesti ni jednog kluba pa tako ni Zvezde, niti znam godine pobjeda niti imena svih igrača ni trenera. No, voljela sam Radonju. Kad sam išla s Lakijem na tekmu, ja sam gledala samo njega i onaj njegov "ples", jer me totalno podsjetio na Lakija koliko je duboko u igri, u jednom potpuno drugom stanju svijesti i koliko osjeća svaki, ali baš svaki pokret i mišić pojedinog igrača. Nevjerojatno. I baš mi je bilo žao čuti da više nije trener. Od njega sam osjetila jednu emociju i kucanje srca. I Laki mi je obavezno nakon utakmice slao gifove o Radonji. Struktura se promijenila. Došli su drugačiji, sujetni, nasilni, gramzivi, pohlepni i željni moći. I oni, kao takvi, DIREKTNO imaju utjecaj na ljude koje treniraju. To dođe po logici stvari. Najtužnijih par minuta koje sam ikad gledala ili doživjela u vezi Lakija, bio je onaj snimak kad se on nakon utakmice sa tribina obraća zbunjenom Filipu i onda jedan od igrača Zvezde (ne zamjerite, ne znam ime) staje u Filipovu zaštitu i krene se izderavati na Lakija. TO je moment kada se Lakiju trebao raspršiti taj šareni balon od sapunice, a ne tek sada. Jer pitam se pa kakva je to sportska ekipa?!? Kakvi su to igrači da nema niti jednog među njima koji bi onako baš prijateljski, drugarski, dobronamjerno, afirmativno, normalno, porazgovarao s Filipom u četiri oka i rekao mu gle, stari, vidiš i sam, takva i takva stvar, ali ajde, trenirat ćemo više, češće, žešće, dulje, ajmo probati da ti se statistika promijeni! Zar to ne bi bilo sportski? I ljudski?! Nego gurati glavu u pijesak i tjerati dalje kao da se apsolutno ništa ne događa? I ta reakcija tog igrača koji se derao na svog navijača pokazuje upravo to da su u modusu svog trenera. Na žalost. Ali to je tako. Žao mi je da vam se to sve skupa događa, boli me Lakijeva tuga, a pogotovo sad još i ta neka titrava nelagoda koja se uvukla... Teško se boriti protiv sistema. Većinom se pokazalo da pojedinci koji časno krenu, pa makar imali i ogroman broj sljedbenika, izgube glavu. Eventualno masa ima neke šanse. Iako, evo gledam kod nas ovu masu profesora i učitelja koji štrajkaju već skoro mjesec dana za povećanje koeficijenta za 6,11%(!!!), danas izašli na ulice, a ovi u vladi se smijulje, i dalje govore govore kako je štrajk besmislen i tko zna kakve planove imaju... Ljudi, držim vam fige da se stvari promijene na bolje! Da se vaš glas čuje, da se igrači osvijeste i da to bude prvenstveno sport, a onda zarada! I hvala svima na svim oblicima podrške Lakiju! Posebno su me promjene nickova dirnule do suza...🌸 A ona suza u Lakijevom oku, koliko god me boli, donosi mi i osmijeh. Then she drew the curtains down And said, "When will you ever learn That what happens there beyond the glass Is simply none of your concern? God has given you but one heart You are not a home for the hearts of your brothers And God don't care for your benevolence Anymore than he cares for the lack of it in others Nor does he care for you to sit At windows in judgement of the world He created While sorrows pile up around you Ugly, useless and over-inflated" At which she turned her head away Great tears leaping from her eyes I could not wipe the smile from my face As I sat sadly by her side Nick Cave