Prošla sezona je pokazala da sva ta palamuđenja padaju u vodu kad dođu rezultati. Navijačima je bitan samo isključivo rezultat i ništa više. Godinama smo imali najmanji budžet u EL i navodno se gadili projekata tipa Makabi, Armani, Monako, Efes, koji kupuju uspehe tako što plaćaju milione za strance. Bilo nam je draže da igraju domaći igrači koji osećaju klub i publiku nego da dovodimo dokazane EL igrače, sve sirotinjski izgovori. Onda je Partizan odjednom počeo da sipa milione na proverene EL igrače, strance, doveo najboljeg trenera u Evropi i u prvoj EL sezoni otišao u TOP 8 i zamalo na F4. Navijači srećni i zadovoljni, puna Arena svaku utakmicu, niko nema nikakav problem dok god postoji rezultat. I sada mi normalno hoćemo to isto. Došao nam je Kampaco, opšta euforija, hoćemo Mirotića, Kalinu, Klajburna, nije bitno više koliko košta, nije više bitno da li osećaju klub, hoćemo rezultat.
Hoću da kažem da to što pričaš da bi voleo da imamo budžet od 500k je prazna priča. Da dođemo u tu situaciju plakao bi za ovim što imamo sad i kritikovao te stručnjake kako ne mogu da obezbede budžet kao nekad. Podseća me i na ono kritikovanje Vladana Milojevića što igramo kukavički, što se branimo umesto da napadamo pa i nek izgubimo ko ljudi. I eto dobili smo posle toga napadački fudbal i 3 godine nismo mogli da prođemo kvalifikacije za LŠ, prošle sezone poslednje mesto u grupi LE. I jesmo li sada srećni ili su nam ipak draži bili rezultati sa Vladanom?