Cilemile

2004. 2 srebra (vaterpolisti i Šekarić) 2008. 1 srebro (Čavić) i 2 bronce (Đoković i vaterpolisti) 1992. (pod sankcijama) 1 srebro (Šekarić) i 2 bronce (Binder, Pletikosić)

Englezi kao domaćini sve naprave da si osiguraju najlakši mogući put do titule. Na SP 1966. i EP 1996. sve utakmice su igrali na Wembleyu, na ovogodišnjem Euru sve osim četvrt-finala. Na SP 1966. su imali najviše dana odmora od svih reprezentacija, pri čemu su između prve i druge utakmice u grupi imali 5 dana odmora, a Francuzi 2 dana Na EP 1996. su opet imali najviše dana odmora, između prve dvije utakmice 7 dana, a najjači konkurent Nizozemci 3 dana. Na ovom prvenstvu jedino će Talijani imati više odmora, ali oni su prve 3 utakmice igrali u Rimu, pa u Londonu, pa u Münchenu, pa još 2 u Londonu.

Južnoamerički nogomet je otišao skroz u qrtz. Svaka utakmica rat, gomila žutih i crvenih kartona. Na 26 utakmica podijeljeno 99 žutih (3,8 po utakmici) i 6 crvenih kartona (0,23 po utakmici). Za usporedbu, na 49 utakmica na Euru 143 žuta (2,9 po utakmici) i 6 crvenih kartona (0,12 po utakmici), znači za oko četvrtinu manje žutih i upola manje crvenih kartona.

Streljaštvo je jako nezgodno za prognoziranje. Snježana Pejčić je u Rio došla kao svjetska rekorderka i s nekoliko pobjeda u svjetskom kupu, pa nije ni ušla u finale. (Kad smo već kod streljaštva, na nedavno održanom EP u Osijeku 58-godišnji Rajmond Debevec je osvojio dvije brončane medalje. Doslovno legenda.)

ENG - DEN 5 3 2 19-10 Na EP su igrali samo jednom, 1992. u grupi 0-0, nakon čega je Engleska ispala u grupi, a Danska otišla do kraja. U ovom stoljeću igrali su samo na SP 2002. (osmina finala, 3-0 za ENG), i u ovogodišnjoj Ligi nacija (0-0 u DEN, 0-1 u ENG, strijelac Eriksen). Osim ove pobjede u LN, DEN je još samo jednom pobijedila, i to u kvalifikacijama za EP 1984., također u gostima, također 1-0. Najuvjerljivije pobjede ENG je ostvarila u kvalifikacijama za SP 1958 (5-2 i 4-1).

ITA - ESP 4 6 2 9-11 Talijani i Španjolci dosad su na velikim natjecanjima i kvalifikacijama igrali 12 puta, od čega 7 puta u zadnjih 9 godina. Na EP su igrali čak 6 puta: 1980. u grupi 0-0 1988. u grupi 1-0 za ITA 2008. u četvrt-finalu 0-0, pa ESP dalje na penale 2012. u grupi 1-1, u finalu 4-0 za ESP - od tadašnjih ekipa u ovogodišnjim su u sastavima Giorgio Chiellini, Leonardo Bonucci, Salvatore Sirigu, Sergio Busquets i Jordi Alba. Osim Sirigua, preostala četvorica bila su u sastavu u obje utakmice, a Alba je bio i strijelac drugog gola u finalu. 2016. u osmini finala 2-0 za ITA. Ona četvorica iz 2012. igrali su i u ovoj utakmici, a uz njih još iz ovogodišnjih sastava i Florenzi, Insigne, De Gea i Morata. Prvi gol tada je zabio Chiellini. Zadnji put su se susretali u kvalifikacijama za SP 2018.: 1-1 i 3-0 za ESP, nakon čega se Talijani prvi put nakon 1958. nisu plasirali na prvenstvo. Već 6.10. ove godine opet će se sastati, u polufinalu Lige nacija.

Vidimo se u Oranu, a u Tokiju složno navijamo za braću Slovence.

Sreća da u polufinalu idu na Španjolce, pa će biti manje teško.

Paragvajac Gustavo Gomez u utakmici 1/4 finala Copa Americe protiv Perua zabio gol u 11’, autogol u 21’, dobio žuti karton u 42’ i isključen u 45’.

Ovo je za suspenziju od barem jedne utakmice

Pa evo, u polufinalu su Lige nacija, barem to da uzmu. :D Od SP 2014 razvaljuju u kvalifikacijama za SP i EP (34 5 1) i grupnom dijelu natjecanja (11 0 1) i onda redovito zapnu na prvom jačem protivniku u nokaut fazi. Jedina iznimka je Brazil 2018 (nakon što su zamalo ispali od Japanaca).

Ova belgijska generacija jedni od najvećih underachievera ikad. Nešto kao Messijeva Argentina :)

Italija sad ima niz od 15 uzastopnih pobjeda u jednom ciklusu EP (kvalifikacije i prvenstvo) - novi rekord. Njemačka 2012 i ova Belgija imaju po 14.

Ne samo da su imenjaci nego imaju i iste inicijale. Baš kao i Raymond Domenech (Fra) i Roberto Donadoni (Ita) 2008. Franciszek Smuda (Pol) i Fernando Santos (Gre) 2012. Sent from my iPhone using Tapatalk

Fun fact: Belgija - Italija je prva utakmica u povijesti EP u kojoj su selektori (Roberto Martinez i Roberto Mancini) imenjaci. Na neki način imenjaci su vodili reprezentacije i na utakmicama Čehoslovačka-SR Njemačka 1980. (Jozef Vengloš i Josef “Jupp” Derwal), Francuska-Španjolska 1984. (Michel Hidalgo i Miguel Muñoz), Ukrajina-Sjeverna Irska 2016. (Mihailo Fomenko i Michael O’Neill), Nizozemska-Austrija 2020. (Frank de Boer i Franco Foda)

Nešto će morati s VAR-om korigirati. Neka ga za procjenu je li gol ili nije, i eventualno za teške prekršaje za crveni karton. Za sve drugo bih ga ukinuo. Druga stvar koja me smeta je krađa vremena. Trebalo bi zadnjih 5 ili 10 minuta da bude čista igra, pa se mijenjajte i izležavajte koliko hoćete.

Ono 2010. je bilo stravično 1/8 f Portugal 1-0 1/4 f Paragvaj 1-0 1/2 f Njemačka 1-0 Finale Nizozemska 1-0 Euro 2008. tek nešto podnošljiviji 1/4 f Italija 0-0, penali 1/2 f Rusija 3-0 Finale Njemačka 1-0

Užasno je glupa ova praksa da se ne maše očiti ofsajd.

Malo statistike o dosadašnjim međusobnim mečevima parova četvrt-finala SUI - ESP 1 2 4 6-13 Zadnje utakmice: Liga nacija 2020/21: 1-0 za ESP i 1-1 Na SP 2010 u grupi jedina pobjeda SUI 1-0. Od današnjih igrača, na toj je utakmici igrao Sergio Busquets, a na klupi je sjedio tada 18-godišnji Xherdan Shaqiri. Strijelac jedinog gola je bio Gelson Fernandes, čiji je bratić Edimilson Fernandes član današnje reprezentacije Švicarske. BEL - ITA 1 2 3 3-9 Zadnji put su se susreli na Euru 2016 u grupi, pobjeda ITA 2-0, strijelci Giaccherini i Pelle. BEL je jedinu pobjedu (2-1) ostvarila u kvalifikacijama za EP 1972 CZE - DEN 2 2 2 6-5 Zadnji put su igrali u kvalifikacijama za SP 2014: 0-0 i 3-0 za DEN (u gostima). To su one kvalifikacije u kojima su jedni i drugi kod kuće gubili od Armenije, DEN završila 2. u grupi (iza Italije), ali kao najgora drugoplasirana nije ušla u play-off. Na Eurima su igrali dvaput, oba puta pobjede CZE: 2-0 (2000, grupa) i 3-0 (2004, četvrt-finale) UKR - ENG 1 2 2 3-4 Zadnji put su igrali u kvalifikacijama za SP 2014: oba puta neriješeno (1-1 u ENG, 0-0 u UKR). Jedinu pobjedu (1-0) UKR je imala u kvalifikacijama za SP 2010, zahvaljujući čemu je osvojila 2. mjesto u grupi ispred Hrvatske, i onda u play-offu ispala od Grčke.

Zato mi kidamo - jučer minus 27 protiv Brazila, i to s Bogdanovićem i Hezonjom. Nadamo se da Tunis neće biti tako nemilosrdan.

a košarkaši?

Koji su najjači srpski kandidati za medalje? Za mene, glavni hrvatski aduti su Sandra Perković (atletika, disk) - može li i 3. zlato zaredom? Možda ne opet zlato, ali medalja svakako. Vaterpolisti Valent i Martin Sinković (veslanje, dvojac) Šime i Mihovil Fantela (jedrenje, 49er) Barbara Matić (džudo) Ivan Kvesić (karate) Josip Glasnović (streljaštvo, trap) Možemo se nadati, ali ne imati i prevelika očekivanja od: Sara Kolak (atletika, koplje) - teško da može obraniti zlato iz Rija Tin Srbić (gimnastika, preča) Damir Martin (veslanje, samac) Tonči Stipanović (jedrenje, Finn) Petar Gorša (streljaštvo, zračna puška) Snježana Pejčić (streljaštvo, 50m puška trostav) Matea Jelić, Kristina Tomić (taekwondo) Eventualno još tenisači Mektić i Škugor u konkurenciji parova. Ne vjerujem da možemo ponoviti rezultat iz Rija (5 z, 3 s, 2 b), tamo nam se dosta toga poklopilo.

Inače, već na prvim OI 1896. Momčilo Tapavica (rodom iz Nadalja) je, nastupajući pod mađarskom zastavom, osvojio brončanu medalju u tenisu, čime je postao prvi osvajač olimpijske medalje srpskog i slavenskog porijekla.

Zanimljivo kako su svi iz “grupe smrti” ispali u 1/8. Možda Mađari i nisu bili toliko dobri, koliko su favoriti bili loši.

Pa skoro. Na prvenstvima gdje se igrala osmina finala još su Čehoslovačka 1934., Brazil 2002. i Argentina 2014. do finala imali samo europske protivnike. Na prvenstvima gdje je nokaut faza kretala s četvrt-finalom još i SR Njemačka 1954. i Brazil 1958. (Brazil je tad i u grupi igrao samo protiv europskih momčadi) SR Njemačka 1974. i 1982. od druge faze isto tako.