Cilemile

Bravo Žan Kranjec! 6. medalja za Sloveniju! Već sad su, na polovici igara, ovo druge najbolje ZOI za Sloveniju (u Sočiju su imali 2-2-4). Ovo je tek druga medalja za slovensko muško alpsko skijanje - jedinu dosad (brončanu) osvojio je Jure Košir u slalomu 1994. Prije je još Jure Franko za Jugoslaviju osvojio srebro u veleslalomu 1984. U ženskom alpskom skijanju imaju 6 medalja + 1 Mateje Svet za Yu.

Kad smo već kod roditelja i djece, Austrijanac Johannes Strolz je jučer osvojio zlato u alpskoj kombinaciji, u kojoj je njegov otac Hubert također osvojio zlatnu medalju 1988. u Calgaryju. Tako su postali jedini otac i sin s osvojenim zlatnim olimpijskim medaljama u alpskom skijanju.

Inače, Kristina Rezcova, članica ruske mješovite štafete u skijaškom trčanju koja je osvojila brončanu medalju, je kći Anfise Rezcove, prve sportašice koja je na zimskim olimpijskim igrama osvojila zlato u dva različita sporta - bijatlonu i skijaškom trčanju. I jedne od rijetkih koja je medalje osvajala na trima uzastopnim olimpijskim igrama pod tri različite zastave (1988. Sovjetski savez, 1992. Ujedinjeni tim / ZND, 1994. Rusija). Tek je Ledecka 2018. postavila novi rekord osvojivši zlatne medalje u različitim sportovima na istim igrama.

Ledecka 5. u super G-u, 13 stotinki joj nedostajalo do medalje.

Slovenci još dvije medalje danas! Tim Mastnak srebro, Gloria Kotnik broncu - oboje u snowboardingu (paralelni veleslalom). Ukupno dosad čak 5 medalja (2-1-2). Fantastičan početak igara!

Srebro u brzom klizanju za žene na 3000 m osvojila Francesca Lollobrigida, kojoj je Gina Lollobrigida pratetka. Ireen Wüst je osvojila zlato na 1500 m, čime je postala prva brza klizačica sa zlatnim medaljama sa 5 uzastopnih olimpijskih igara. Ujedno se sa 6 zlata izjednačila s Lidijom Skoblikovom (nastupala za SSSR 1960-1968)

Od 1980., otkad se na afričkom Kupu nacija u nokaut fazi u slučaju remija izvode penali, od 22 finala čak 9 ih je odlučeno na taj način, što je daleko najveći postotak od svih kontinentalnih i svjetskih prvenstava. Od tih 9 utakmica, njih 7 je nakon 120 minuta završilo 0-0. Još 5 puta su penali odlučili utakmicu za 3. mjesto Najduže i najluđe serije penala izvedene su 1992. - Obala bjelokosti-Gana 11-10. 2015. - opet Obala bjelokosti-Gana 9-8 i 2012. Zambija - Obala bjelokosti (!) 8-7. Egipat je ove godine sve 4 utakmice nokaut faze odveo u produžetke, a 3 i do penala, što je također jedinstven slučaj na velikim natjecanjima. Ujedno je sa samo 4 gola u 7 utakmica postavio negativan rekord za finalista prvenstva. Zadnji finalist koji je zabio samo 4 gola tokom prvenstva bila je Gana 2010., ali u 5 utakmica.

Nevjerojatno. Ali Burkini Faso se slično, ali još gore, dogodilo na prvenstvu 1998. kojem su bili domaćin, isto u utakmici za 3. mjesto. Tada su protiv DR Konga u 86. minuti vodili 4-1, da bi u zadnje 3 minute primili 3 gola (!?!). Kongo je poslije pobijedio na penale.

Egipat u nokaut rundi svaki put kroz produžetke, od čega dvaput na penale. Kao Hrvatska u Rusiji 2018. A o efikasnosti da ne pričamo - u 6 utakmica 4 gola.

Da, nije gotovo, ali nekako ne vjerujem da će Ameri dozvoliti da propuste i drugo prvenstvo zaredom.

Kanada gazi i dalje. Sinoć u gostima pobijedla Salvador 2-0, i sad joj još 2 boda trebaju da i teoretski osigura plasman. I na čelu liste strijelaca su dvojica Kanađana - Jonathan David i Cyle Larin sa po 5 golova. I Meksiko i SAD pobijedili, tako da sve ide prema očekivanjima. Za 4. mjesto će do kraja biti borba između Paname i Kostarike. Panama ima bod više i za gol bolju gol razliku, i imaju podjednako težak raspored do kraja. Jedni i drugi igraju protiv Kanade i SAD, Panama još dočekuje Honduras, a Kostarika gostuje kod Salvadora.

Senegal prvi finalist Kupa nacija. U zadnjih 20 minuta slomili su Burkinu Faso 3-1. Ovo će biti treći finale Senegala - 2002. izgubili su od Kameruna na penale, a 2019. od Alžira 0-1.

Meni se ovdje nekako najrealnije čini da poredak ostane kakav je sad. Ekvador bi do kraja mogao uzeti 1 ili 2 boda, Urugvaj i Peru po 3, a Čile 4 uvrh glave. U tom slučaju Kolumbiji ni svih 6 bodova neće ništa pomoći. Ako tako bude, promjena u odnosu na 2018. će biti samo da će na prvenstvo Ekvador umjesto Kolumbije, a Peru će opet u dodatne kvalifikacije. Prije 4 godine su igrali protiv Novog Zelanda, a sad bi išli na 5. iz Azije što će vjerojatno biti Japan ili Australija.

ni košarkaša, rukometaša, odbojkaša, hokejaša, tenisača, skijaša, ... Jednostavno im ti sportovi nisu dio politike. Kad se za nešto odluče onda poharaju konkurenciju i doslovce ne biraju sredstva. Kao nekad za sovjetski blok broj olimpijskih medalja im je pitanje od nacionalne važnosti, pa više ulažu u individualne sportove - gimnastika, atletika, plivanje, skokovi u vodu, dizanje utega, streljaštvo, ... Stolni tenis tu ima posebno mjesto, jer ga je Mao Cetung 1950-ih odabrao kao nacionalni sport.

I eto ga. Oman-Australija 2-2. Australci dvaput vodili i ipak si zakomplicirali život.

Prvo treći iz A i B grupe igraju azijski play-off, pa pobjednik ide na 5. iz Južne Amerike.

U ovakvoj grupi gdje su 3 prve reprezentacije bitno jače od preostale 3 svaki kiks se skupo plaća. Japan je izgubio od Omana, dok je S. Arabija sve utakmice protiv slabijih ekipa dobila, i još pobijedili Japan i remizirali s Australijom. Japan je i nakon ove pobjede u teškoj poziciji jer u sljedećem kolu gostuje kod Australije, a S. Arabija ide u goste Kini. U zadnjem kolu igraju S. Arabija dočekuje Australiju, a Japan dočekuje Vijetnam. Ako Japan izgubi od Australije vjerojatno ide u dodatne kvalifikacije, pa ako prođe ide na 5. iz Južne Amerike.

Kanada ima niz od 16 utakmica bez poraza u ovim kvalifikacijama (12 pobjeda i 4 remija), uz gol razliku 48-6. Budući da nisu bili dio zadnje heksagonale, morali su u kvalifikacije od 1. pretkola, i to protiv ekipa poput Kajmanskih otoka, Arube, Bermude i Surinama, pa su u 2. pretkolu s 1-0 i 3-0 izbacili Haiti, i sad u finalnoj rundi gaze sve redom. Već su prošle godine u Concacaf Gold Cupu stigli do polufinala, gdje su izgubili od Meksika golom u 9. minuti sudačkog dodatka, a i u Ligi nacija su u grupi pobijedili SAD 2-0 i ispali zbog lošije gol razlike. Zanimljivo da su i 1986., jedini put kad su se plasirali na SP, kvalifikacije (tada je prvenstvo Sjeverne Amerike služilo kao kvalifikacije) završili bez poraza, što nakon toga nije uspjelo nijednoj reprezentaciji iz Concacafa.

Od 14 dosad kvalificiranih reprezentacija na SP, po 2 vode Španjolci (Luis Enrique, Martinez) i Hrvati (Dalić i Skočić). Dominacija. [emoji41] Sent from my iPhone using Tapatalk

Ma da, previše poraza u kratko vrijeme pa mi ispalo [emoji51] Ali samo dodatno potvrđuje konstataciju. Sent from my iPhone using Tapatalk

Iran pobijedio Irak 1-0 i prvi (nakon Katara) iz Azije izborio SP.

Pa da se zadržim na faktografiji. SFRJ i Hrvatska su se dosta dobro nosili sa svim afričkim reprezentacijama, i sjevernim i južnim. SCG, Srbija i BiH s druge strane nemaju nijednu pobjedu na većim natjecanjima. Slovenija pola-pola. Jugoslavija - Zair 9:0 (SP 1974) - Egipat 6:1 (OI 1960) - Maroko 3:1 (OI 1964) - Alžir 3:0 (OI 1980) - Kamerun 2:1 (OI 1984) - Nigerija 3:1 (OI 1988) SR Jugoslavija / Srbija i Crna Gora - Obala bjelokosti 2:3 (SP 2006) - Tunis 2:3 (OI 2004) Srbija - Gana 0:1 (SP 2010) - Obala bjelokosti 2:4 (OI 2008) Hrvatska - Kamerun 4:0 (SP 2014) - Nigerija 2:0 (SP 2018) Slovenija - Južna Afrika 0:1 (SP 2002) - Alžir 1:0 (SP 2010) Bosna i Hercegovina - Nigerija 0:1 (SP 2014)

Ma nije ni arapska Afrika ništa bolja. Na svjetskim prvenstvima nikad ništa. Zapravo su najbolje rezultate imale reprezentacije iz crne Afrike - Kamerun, Senegal i Gana po jedno četvrtfinale, ostali u najboljem slučaju osmina finala, ali uglavnom ispadanje u grupi.

Urugvaj - Bolivija 42-9 Inače, igra se i prvenstvo Azije. Rezultati većine utakmica su neizvjesniji, ali izdvajam Južna Koreja - Singapur 40-9 Kuvajt - Singapur 43-14 Saudijska Arabija - Indija 54-30 Iran - Australija 32-10 Saudijska Arabija - Australija 30-13 Katar - Uzbekistan 46-15 Japan se prije početka povukao s prvenstva, a neke utakmice nisu odigrane zbog previše zaraženih igrača, odnosno registrirane su rezultatom 10-0 za ekipe koje su imale dovoljno zdravih igrača. U polufinalu se u subotu sastaju Katar-Iran i Bahrein-Saudijska Arabija.

Ja sam dok sam studirao jednu godinu u studentskom domu sobu dijelio s jednim Malijcem, baš iz Tombouctoua. Odličan momak, govorio je tečno 4 jezika - francuski, engleski, bambara i hrvatski, i radio je uz studij kao prevoditelj za UNPROFOR. Preko njega sam upoznao još Afrikanaca - iz Malija, Gvineje, Nigerije, Tanzanije, ... bila je i jedna cura sa Sejšela. Ostao sam zauvijek oduševljen njihovim stavom prema životu i odnosu prema drugima. I poslije sam kroz posao upoznao još ljudi iz Kameruna, Konga, Benina i drugih afričkih zemalja i stvarno o svima mogu reći samo pozitivno. Ali eto zbog cimera Alassanea i njegovih zemljaka Konea i Amadoua navijam za Mali.