Cilemile

Prosječna starost osvajača medalja bila je 27 godina i 17 dana. Muški osvajači su bili nešto stariji, u prosjeku 27 godina i 168 dana, a ženski 26 godina i 266 dana. U prosjeku najstariji su bili osvajači medalja u konjičkom sportu (40 godina i 69 dana), košarci 3x3 (30 godina i 48 dana) i odbojci (29 godina i 315 dana), a najmlađi u skateboardingu (20 godina i 74 dana), ritmičkoj gimnastici (21 godina i 341 dan) i skokovima u vodu (23 godine i 203 dana). Najstariji osvajači medalja: Laura Kraut (SAD, konjički sport, 14.11.1965.) Carl Hester (Velika Britanija, konjički sport, 29.6.1967.) Isabell Werth (Njemačka, konjički sport, 21.7.1969.) - najstarija osvajačica zlatne medalje Yusuf Dikeç (Turska, streljaštvo, 1.1.1973.) Karim Laghouag (Francuska, konjički sport, 4.8.1975.) Najmlađi: Arisa Trew (Australija, skateboarding, 12.5.2010.) - najmlađa osvajačica zlatne medalje Coco Yoshizawa (Japan, skateboarding, 22.9.2009.) Liz Akama (Japan, skateboarding, 8.1.2009.) Kokona Hiraki (Japan, skateboarding, 26.8.2008.) Sky Brown (Velika Britanija, skateboarding, 7.7.2008.) 158 od 2274 osvajača medalja (6,9%) rođeno je u drugoj zemlji od one za koju su osvojili medalju. Najviše takvih imali su Bahrein (4/4, 100%), Albanija (2/2, 100%), Azerbajdžan (6/7, 86%), Bugarska (5/7, 71%), Maroko (11/20, 55%), Moldavija (2/4, 50%), Čile (1/2, 50%), Portoriko (1/2, 50%), Irska (4/9, 44%), Alžir (1/3, 33%) i Tadžikistan (1/3, 33%). Od velikih zemalja: Francuska 24/184 (13%), Australija 16/123 (13%), Španjolska 7/83 (8%), Kanada 4/53 (8%), Italija 6/87 (7%), Velika Britanija 7/149 (5%), Njemačka 6/111 (5%), Nizozemska 6/115 (5%), SAD 11/321 (3%), Japan 2/82 (2%), Kina 0/168 (0%) Još nekoliko zanimljivosti: Tri rođena Kubanca završila su na postolju u troskoku, ali pod zastavama Španjolske (Jordan Díaz), Portugala (Pedro Pichardo) i Italije (Andy Díaz). Dva para blizanki našla su se na postolju u umjetničkom plivanju: zlatne Kineskinje Wang Qianyi i Wang Liuyi i brončane Nizozemke Bregje i Noortje de Brouwer. Svi osim jednog vaterpolo reprezentativca SAD rođeni su u Kaliforniji, a sve osim dvije reprezentativke Španjolske u Kataloniji. 6 osvajača medalja u hrvanju dolaze iz Dagestana, još po jedan iz Čečenije i Sjeverne Osetije, a medalje su osvajali za Albaniju (Islam Dudaev i Čermen Valiev), Azerbajdžan (Magomedhan Magomedov), Bahrein (Ahmed Tažudinov) Bugarsku (Magomed Ramazanov), Dansku (Turpal Bisultanov), Grčku (Dauren Kurugliev) i Uzbekistan (Razambek Žamalov), kao i dvojica džudaša (Teodoros Tselidis za Grčku i Zelim Kotsoiev za Azerbajdžan) i jedan tekvondaš (Gašim Magomedov za Azerbajdžan). 8 od 16 brončanih indijskih hokejaša na travi prezivaju se Singh i dolaze iz Punjaba. Od 19 brončanih marokanskih nogometaša, njih 11 je rođeno u Europi (Belgija, Nizozemska, Francuska, Španjolska). Četvero sportaša osvojilo je medalje na svoj rođendan: Valent Sinković (Hrvatska, veslanje, zlato, 36. rođendan), Laura Aarts (Nizozemska, vaterpolo, bronca, 28), Sophia Smith (SAD, nogomet, zlato, 24) i Pan Zhanle (Kina, plivanje, zlato, 20)

Olimpijske naslove iz Tokija obranili su Atletika: Soufiane El Bakkali (Maroko, 3000 m sa zaprekama m), Armand Duplantis (Švedska, skok s motkom m), Ryan Crouser (SAD, kugla m), Faith Kipyegon (Kenija, 1500 m ž), Valarie Allman (SAD, disk ž), Nafissatou Thiam (Belgija, sedmoboj ž); SAD (štafeta 4 x 400 m m, u obje su trčali Bryce Deadmon i Rai Benjamin, a Vernon Norwood je 2021. trčao u polufinalu, a 2024. u finalu), SAD (štafeta 4 x 400 m ž, u obje štafete Sydney McLaughlin) Badminton: Viktor Axelsen (Danska, pojedinačno m), Lee Yang i Wang Chi-lin (Kineski Tajpeh, parovi m); Kina u mještovitim parovima, ali u različitim sastavima Biciklizam na stazi: Harrie Lavreysen (Nizozemska, sprint m), Jeffrey Hoogland, Harrie Lavreysen, Roy van den Berg (Nizozemska, sprint momčadski), Jennifer Valente (SAD, omnium ž) Brdski biciklizam: Tom Pidcock (Velika Britanija, m) Boks: Bahodir Džalolov (Uzbekistan, super teška m), Kellie Harrington (Irska, laka ž) Dizanje utega: Li Fabin (Kina, do 61 kg m), Hou Zhihui (Kina, do 49 kg ž); Laša Talakadze (Gruzija) je u Tokiju bio pobjednik u kategoriji preko 109 kg, a u Parizu preko 102 kg, a Li Wenwen (Kina) pobjednica u kategoriji preko 87 kg u Tokiju i preko 81 kg u Parizu. Džudo: Hifumi Abe (Japan, do 66 kg m), Takanori Nagase (Japan, do 81 kg m), Laša Bekauri (Gruzija, do 90 kg m), Francuska (ekipno, u oba sastava Clarisse Agbegnenou, Amandine Buchard, Sarah-Léonie Cysique, Romane Dicko, Madeleine Malonga, Teddy Riner) Gimnastika: Liu Yang (Kina, krugovi m), Zou Jingyuan (Kina, ruče m) Hokej na travi: Nizozemska (žene; igračice: Sanne Koolen, Freeke Moes, Xan de Waard, Felice Albers, Maria Verschoor, Frédérique Matla, Pien Sanders, Laura Nunnink) Hrvanje: Mijaín López (Kuba, grčko-rimski do 130 kg) Jedrenje: Matthew Wearn (Australija, laser m), Ruggero Tita i Caterina Banti (Italija, Nacra 17) Kajak-kanu: Lisa Carrington (Novi Zeland, sprint K-1 500 m ž), Xu Shixiao i Sun Mengya (Kina, sprint C-2 500 m ž), Novi Zeland (sprint K-2 500 m ž, Lisa Carrington s 2 različite partnerice), Njemačka (spring K-4 500 m m, Max Rendschmidt, Max Lemke i Tom Liebscher u oba četverca) Konjički sport: Jessica von Bredow-Werndl (Njemačka, dresura pojedinačno), Njemačka (dresura ekipno, Jessica von Bredow-Werndl i Isabell Werth oba puta), Engleska (eventing ekipno, Laura Collett i Tom McEwen oba puta) Košarka: SAD (muški, igrači: Bam Adebayo, Devin Booker, Kevin Durant, Jrue Holiday, Jayson Tatum), SAD (žene, igračice: Jewell Loyd, Chelsea Gray, A'ja Wilson, Breanna Stewart, Napheesa Collier, Diana Taurasi, Brittney Griner) Mačevanje: Cheung Ka-long (Hong Kong, mač m), Južna Koreja (sablja momčadski, Oh Sang-uk i Gu Bon-gil u oba sastava), Lee Kiefer (SAD, mač ž) Odbojka: Francuska (muški, igrači: Antoine Brizard, Barthélémy Chinenyeze, Trévor Clévenot, Jenia Grebennikov, Nicolas Le Goff, Yacine Louati, Earvin N'Gapeth, Jean Patry, Benjamin Toniutti, Kévin Tillie) Plivanje: SAD (štafeta 4 x 100 m slobodno m, Caeleb Dressel oba puta u sastavu), Velika Britanija (štafeta 4 x 200 m slobodno m, Tom Dean, James Guy, Matt Richards, Duncan Scott), Ariarne Titmus (Australija, 400 m slobodno ž), Katie Ledecky (SAD, 800 m slobodno ž), Katie Ledecky (SAD, 1500 m slobodno ž), Kaylee McKeown (Australija, 100 m leđno ž), Kaylee McKeown (Australija, 200 m leđno ž), Australija (štafeta 4 x 100 m slobodno ž, Mollie O'Callaghan, Emma McKeon i Meg Harris u obje štafete, Bronte Campbell 2021. plivala u finalu, 2024. u kvalifikacijama) Ragbi: Novi Zeland (žene, igračice: Michaela Blyde, Sarah Hirini, Tyla King, Alena Saili, Theresa Setefano, Stacey Fluhler) Skateboarding: Keegan Palmer (Australija, park m), Yuto Horigome (Japan, street m) Skokovi u vodu: Xie Siyi (Kina, daska 3 m m), Cao Yuan (Kina, toranj 10 m m), Quan Hongchan (Kina, toranj 10 m ž), Kina (sinkronizirano daska 3 m m, Wang Zongyuan oba puta), Kina (sinkronizirano daska 3 m ž, različite postave), Kina (sinkronizirano toranj 10 m ž, Chen Yuxi oba puta) Sportsko penjanje: Janja Garnbret (Slovenija, kombinacija ž) Stolni tenis: Chen Meng (Kina, pojedinačno ž), Kina (momčadski m, Fan Zhendong i Ma Long u oba sastava), Kina (ekipno ž, Chen Meng, Sun Yingsha i Wang Manyu) Streličarstvo: Južna Koreja (momčadski m, oba puta u timu su bili Kim Woo-jin i Kim Je-deok), Južna Koreja (ekipno ž), Južna Koreja (ekipno mješovito) Streljaštvo: Vincent Hancock (skeet m) Taekwondo: Ulugbek Rašitov (Uzbekistan, do 68 kg m), Panipak Wongpattanakit (Tajland, do 49 kg ž) Trampolin: van Litvinovič (Bjelorusija, m) Vaterpolo: Srbija (muški, igrači: Nikola Dedović, Nikola Jakšić, Dušan Mandić, Sava Ranđelović, Strahinja Rašović) Veslanje: Martin Sinković i Valent Sinković (Hrvatska, dvojac m), Fintan McCarthy i Paul O'Donovan (Irska, laki dvojac na pariće m), Nizozemska (četverac na pariće m, Tone Wieten i Koen Metsemakers u oba četverca)

Pa nije da su nešto briljirali ni na prethodnim igrama - u Tokiju 2 medalje, u Riju 1, u Londonu nijedna. Zadnje zlato uzeli su još u Sydneyu 2000.

Ima Broj pojedinačnih osvajača medalja: SAD 321, Francuska 184, Kina 168, Velika Britanija 148, Australija 123, Nizozemska 114, Njemačka 111, Italija 85, Španjolska 83, Japan 82, Brazil 67, Južna Koreja 58, Kanada 53, Novi Zeland 52, .... Srbija 29, .... Hrvatska 20, .... Slovenija 3, .... Kosovo 2. U odnosu na broj učesnika: SAD 54%, Sjeverna Koreja, Sveta Lucija 50%, Bocvana, Velika Britanija 45%, Kina 43%, Fidži, Nizozemska 42%, Južna Koreja 41%, Kirgistan 38%, Maroko 34%, Grenada 33%, Danska, Francuska 32%, Bahrein 31%, Brazil 30%, Iran 29%, Armenija, Australija, Hrvatska, Novi Zeland 27%, Njemačka, Srbija 26%, .... Kosovo 22%, .... Slovenija 3%

Tuvalu je imao 1 sudionika na svakih 5.340 stanovnika, slijede Palau (5.578), Monako (6.395), San Marino (6.790), Cookovi otoci (7.520), Britanski Djevičanski otoci (7.885), Bermuda (8.007), Samoa (8.565), Marshallovi otoci (10.605) i Izrael (11.263). S druge strane ovog poretka su Pakistan (1 natjecatelj na 34.500.000 stanovnika), Bangladeš (33.966.000), Mjanmar (28.356.000), Somalija (18.143.000), DR Kongo (16.395.000), Sudan (12.612.000), Indija (12.008.000), Indonezija (9.779.000) i Tanzanija (9.296.000). Neke od ovih zemalja su i na vrhu liste najmnogoljudnijih zemalja bez medalje, od kojih 3 s preko 100 milijuna stanovnika: Nigerija (203), Bangladeš (169) i Vijetnam (100), a s preko 30 milijuna još i DR Kongo, Tanzanija, Mjanmar, Sudan, Irak, Angola, Afganistan, Mozambik, Saudijska Arabija, Jemen, Gana i Madagaskar. S obzirom na broj sportaša koji su se takmičili, najneuspješnije zemlje, bez ijedne medalje su Nigerija (88), Finska (56), Venecuela (33), Latvija (29), Paragvaj (28), Urugvaj (25), Angola, Estonija, Gvineja, Samoa (24), Mali (23) i Irak (22). Što se tiče efikasnosti sudjelovanja na Igrama, jedan od pokazatelja može biti broj medalja u odnosu na broj natjecatelja. Pri tome sam kolektivne sportove računao kao 1 sudionika (npr. košarkaška reprezentacija jedne zemlje se računa kao 1, a ne 12 sudionika), a svakog sportaša u pojedinačnim sportovima kao 1 za svaku disciplinu u kojoj se natjecao (npr. ako je netko trčao 100 m i 200 m, računao se kao 2 natjecatelja). Po takvom obračunu, stvari stoje ovako: Sveta Lucija ima učinak od 40% (2 medalje od 5 „neto“ učesnika), slijede Kirgistan i Sjeverna Koreja 38%, Grenada 33%, Iran 29%, SAD 28%, Kina, Armenija, Bahrein 27% , Gruzija, Dominika 25%, Južna Koreja, Kenija, Velika Britanija 24%, .... Hrvatska 14%, .... Srbija 9%, .... Slovenija 5% To daje realnije sliku, jer ako bi se uspoređivao broj medalja s ukupnim brojem sportaša, zemlje s većim udjelom ekipnih sportova izgledale bi dosta slabije - npr. Srbija bi imala efikasnost 4% (5 medalje na 113 sportaša, umjesto 5/54), a Hrvatska 10% (7/73 umjesto 7/50). Muški / ženski / mješoviti Ukupan broj muških osvajača medalja je 507 (48,5%), ženskih 486 (46,5%) i mješovitih (badminton, tenis, stolni tenis, jedrenje, konjički sport, streljaštvo, mješovite štafete u atletici i plivanju) 51 (5%). Zemlje s najvećim udjelom muških osvajača: Azerbajdžan, Gruzija 7/7 (100%), Armenija 4/4, Tadžikistan, Tunis 3/3, Albanija, Bocvana, Grenada, Malezija, Maroko 2/2 i još 11 zemalja s 1 medaljom, Grčka 7/8, Uzbekistan 11/13, Iran 10/12, Jamajka 5/6, Portugal 3/4 Zemlje s najvećim udjelom ženskih osvajača: Kosovo, Sveta Lucija 2/2, Dominika, Mongolija, Panama, Olimpijski izbjeglički tim 1/1, Poljska 8/10, Hong Kong 3/4, Novi Zeland 14/20, Rumunjska 6/9, Sjeverna Koreja 4/6, Alžir 2/3, Kenija 7/11, Kanada 17/27, Turska, Švicarska 5/8, Nizozemska 21/34.

Evo nekih statistika s Olimpijskih igara u Parizu. Podijeljeno je 329 kompleta medalja (10 manje nego 2021.), ukupno 1044 medalje (37 manje nego 2021.). Novi sport bio je breaking, a u odnosu na 2021. nije bilo karatea, bejzbola i softbola. Osvajači su iz 91 zemlje, 2 manje nego 2021. Svoje prve medalje osvojili su Albanija, Dominika, Sveta Lucija, Zelenortski otoci i Olimpijski izbjeglički tim, a od zemalja koje su osvajale medalje 2021. ovaj put su praznih ruku ostali Bahami, Bermuda, Burkina Faso, Estonija, Finska, Gana, Kuvajt, Latvija, Namibija, Nigerija, San Marino, Saudijska Arabija, Sirija, Sjeverna Makedonija, Turkmenistan i Venecuela, i zbog suspenzija Bjelorusija i Rusija. Među osvajače medalja vratili su se nakon pauze od jednih ili više igara Alžir, Cipar, Čile, Gvatemala, Pakistan, Panama, Peru, Singapur, Sjeverna Koreja, Tadžikistan i Zambija. SAD su četvrti put zaredom jedine osvojile preko 100 medalja (40-44-42, ukupno 126), slijede Kina (40-27-24, ukupno 91), Japan (20-12-13, ukupno 45), Australija (18-19-16, ukupno 53), Francuska (15-26-22, ukupno 64), a top 10 zaključuju Nizozemska, Velika Britanija, Južna Koreja, Italija i Njemačka. Što se ukupnog broja medalja tiče ove su igre, osim za zemlje koje su ih osvojile prvi put, bile najuspješnije za Italiju (40), Novi Zeland (20), Uzbekistan (13), Irsku (7), Izrael (7), Kirgistan (6), Ekvador (5), Bahrein (4), Filipine (4), Moldaviju (4), Portugal (4), Tadžikistan (3) Tunis (3), Bocvanu (2), Grenadu (2), Gvatemalu (2), Kosovo (2) i Portoriko (2), a po broju osvojenih zlatnih medalja za Australiju (18), Nizozemsku (15), Južnu Koreju (13), Novi Zeland (10), Uzbekistan (8), Irsku (4), Gruziju (3), Srbiju (3), Alžir (2), Azerbajdžan (2), Bahrein (2), Filipine (2), Hong Kong (2), Indoneziju (2), Tajvan (2), Bocvanu (1), Dominiku (1), Dominikansku republiku (1), Gvatemalu (1), Pakistan (1), Portugal (1) i Svetu Luciju (1). Broj medalja u odnosu na veličinu zemlje (broj stanovnika po osvojenoj medalji): Grenada 56.000, Dominika 67.000, Sveta Lucija 92.000, Izrael 142.000, Novi Zeland 267.000, Katar 286.000, Bahrein 394.000, Jamajka 471.000, Zelenortski otoci 491.000, Mađarska 504.000, Australija 516.000, Gruzija 528.000, Nizozemska 529.000, …. Hrvatska 551.000, …. Slovenija 708.000, ... Velika Britanija 1.040.000, …. Francuska 1.070.000, …. Srbija 1.321.000, ... Italija 1.474.000, ... Kanada 1.519.000, ... Južna Koreja 1.603.000, .... SAD 2.666.000, ... Španjolska 2.711.000, ... Japan 2.755.000, .... Brazil 10.154.000, ... Kina 15.491.000, ... Indija 234.152.000, Pakistan 241.499.000. Od ukupno 44 sportske discipline jedino je Francuska kao domaćin imala predstavnike u sve 44, SAD u 43 (u svima osim rukometa), Australija i Kina 41, Japan 40, Kanada i Njemačka 39, Španjolska 37, Brazil 36, Italija 35, Velika Britanija 31 ... Slovenija 17, ... Hrvatska i Srbija 16, ... Crna Gora I Makedonija 6, ... Kosovo 4, …. Bosna i Hercegovina 3. SAD su osvajale medalje u 34 sporta, Francuska 27, Kina, Velika Britanija 21, Australija 19, Njemačka 18, Italija 17, Japan 16, Kanada 15, Nizozemska, Španjolska 12, Brazil 11, ... Hrvatska 7, Srbija 5, Slovenija 3, Kosovo 1. SAD su 62 od 126 medalja osvojili u samo 2 sporta (atletika 34, plivanje 28). Kenija (11 medalja), Jamajka (6), Etiopija (4), Uganda (2), Sveta Lucija (2), Grenada (2), Bocvana (2) su sve medalje osvojili u jednom sportu (u atletici), a od po jedine 2 medalje u jednom sportu još su osvojili Malezija (badminton), Gvatemala (streljaštvo), Kosovo (džudo) i Albanija (hrvanje), S druge strane Kina ni u jednom sportu nije osvojila više 13% od ukupnog broja medalja, slijede Hrvatska 14%, Italija, Njemačka, Velika Britanija 15%, Francuska 16%, Švedska 18%, Brazil, Poljska, Srbija 20%, Južna Koreja, Španjolska, Danska 22%, Nizozemska, Japan 24% itd. Hrvatska je osvojila 7 medalja u 7 sportova, Srbija 5/5, Litva 4/4, Egipat, Argentina, Slovenija, Alžir, Indonezija 3/3, Poljska 10/9, Danska 9/8, Švicarska 8/7, Meksiko, Češka 5/4, Kolumbija, Portugal, Moldavija, Armenija, Bahrein 4/3, Norveška, Grčka 8/6, Kineski Tajpeh, Kazahstan, Bugarska 7/5, Švedska 11/8. Najveći pozitivan pomak u odnosu na 2021. u broju zlatnih medalja napravili su Južna Koreja (+7 / +117%), Francuska (+6 / +60%), Uzbekistan (+5 / +167%) i Nizozemska (+5 / +50%), a najveći pad Velika Britanija (-8 / -36%), Japan (-7 / -26%), Kuba (-5 / -71%) Brazil (-4 / -57%) i Jamajka (-3 / -75%). U ukupnom broju medalja najviše su napredovali Francuska (+31 / +93%), SAD (+13 / +12%), Južna Koreja (+12 / +60%), Uzbekistan (+8 / +160%), Australija (+7 / +15%), Sjeverna Koreja (+6 / nisu nastupili 2021.), Rumunjska (+5 / +125%) i Iran (+5 / +71%), a najviše su pali Japan (-13 / -22%), Ukrajina (-7 / -37%), Češka (-6 / -55%), Kuba (-6 / -40%), Kineski Tajpeh (-5 / -42%), Švicarska (-5 / -39%) i Turska (-5 / -39%). Finska je prvi put ostala bez medalje bilo na ljetnim bilo na zimskim igrama, ali to je samo kontinuitet od nekoliko prošlih igara (2 bronce u Tokiju, 1 bronca u Riju, 2 srebra i bronca Londonu), a među razočaranja spadaju i Poljska (samo 1 zlato, najmanje od 1956.), Turska (prvi put bez zlata od 1984.), Češka (5 medalja, najmanje otkad se natječe kao samostalna država), Slovačka (samo 1 bronca, također najslabije otkad se natječe samostalno). Malo o sklonostima prema karakteristikama sportova: timski vs. pojedinačni. Pri tome su pod timske sportove uz uobičajene košarku, rukomet, nogomet, odbojku, vaterpolo, hokej na travi i ragbi ubrojene i sve štafete, parovi, dvojci, četverci, osmerci i slično u ostalim sportovima. Ukupno je podijeljeno 766 pojedinačnih i 278 timskih medalja, dakle u omjeru 73/26%. Najveći udio timskih medalja: Fidži 1/1 (100%), Argentina 2/3 (67%), Srbija 3/5 (60%), Španjolska 10/18 (56%), Maroko, Malezija, Bocvana, Danska 1/2 (50%), Danska 4/9 (44%), Meksiko, Češka 2/5 (40%), Indija, Južna Afrika, Sjeverna Koreja 2/6 (33%). Ako pod timske ubrajamo samo “prave” timske sportove (košarka, rukomet, itd.), slika je nešto drugačija: Fidži 1/1 (100%), Maroko 1/2 (50%), Srbija 2/5 (40%), Argentina 1/3 (33%), Norveška 2/8 (25%), Litva 1/4 (25%). Najveći udio pojedinačnih medalja: Uzbekistan 13/13, Iran 12/12, Kenija 11/11, Belgija 10/10, Kuba 9/9, Azerbajdžan, Bugarska, Gruzija Kazahstan, 7/7, Jamajka, Kirgistan, Tajland 6/6, Armenija, Bahrein, Etiopija, Filipini, Hong Kong, Kolumbija, Moldavija 4/4. Još 29 zemalja osvajalo je samo pojedinačne medalje. Od ostalih zemalja s većim brojem medalja - udio pojedinačnih: Izrael, Kineski Tajpeh 6/7 (86%), Ukrajina 10/12 (83%), Brazil 16/20 (80%), Ekvador, Austrija 4/5 (80%), Japan 35/45 (78%), Francuska 48 / 64 (75%), Grčka, Norveška, Švicarska, Turska 6/8 (75%), Kanada 20/27 (74%), SAD 92/126 (73%), Južna Koreja 23/32 (72%), Australija 38/53 (72%) Udio borilačkih sportova (boks, judo, hrvanje, taekwondo) u ukupnom broju medalja od 50% i više: Iran 12/12, Azerbajdžan 7/7, Kirgistan 6/6, Tadžikistan 3/3, Albanija, Kosovo 2/2, Jordan, Mongolija, Obala bjelokosti, Olimpijski tim izbjeglica, Panama, Zelenortski otoci 1/1, Uzbekistan 12/13, Kuba 8/9, Gruzija 6/7, Turska 6/8, Moldavija 3/4, Kazahstan 5/7, Dominikanska republika, Tunis 2/3, Bugarska 4/7, Sjeverna Koreja 3/6, Armenija, Bugarska 2/4, Čile, Portoriko 1/2. Udio vodenih sportova odnosno sportova u i na vodi (plivanje, sinkronizirano plivanje, skokovi u vodu, vaterpolo, kajak/kanu, veslanje, jedrenje, trijatlon) u ukupnom broju medalja od 50% i više: Cipar, Peru, Singapur, Slovačka 1/1, Rumunjska 7/9, Irska 5/7, Mađarska 12/19, Australija 30/53, Novi Zeland 11/20, Nizozemska 17/34, Hong Kong 2/4.

Na Copa Americi je završila grupna faza, uz nekoliko iznenađenja. U grupi A očekivano je dalje lako prošla Argentina (kao jedina bez primljenog gola), a uz nju na svom premijernom nastupu i Kanada. Argentini je ovo 15. uzastopna Copa na kojoj je prošla grupu. Zanimljivo da su samo 3 puta ispali u grupi, i to 3 puta zaredom (1975., 1979. i 1983.), iako su tada prvi put postali svjetski prvaci. Čile i Peru završili su natjecanje bez postignutog gola. Čileu je ovo prvo ispadanje u grupi još od 2004. i prvi put od 1917. da nisu postigli ni gol. Grupu B s maksimalnih 9 bodova osvojila je Venezuela. Ovo je tek drugi put da je osvojila prvo mjesto u grupi (nakon 2007.), a prvi put da je to učinila s maksimalnim učinkom. Kao drugi je u četvrt-finale prošao Ekvador, a ispali su malo neočekivano Meksiko i Jamajka. Jamajki je ovo 3. nastup na Copa Americi, uz ukupan učinak od 9 poraza u 9 utakmica uz gol razliku 1-16. Taj jedini gol su zabili ove godine (Ekvadoru) Iz grupe C dalje idu Urugvaj i Panama, a ispali su domaćin SAD i Bolivija. Boliviji je ovo četvrta uzastopna Copa na kojoj završava bez osvojenog boda, a od 1999. do 2024. ostvarili su samo jednu pobjedu (3-2 protiv Ekvadora 2015.), 8 remija i 23 poraza i uvjerljivo su najlošija južnoamerička reprezentacija u ovom stoljeću. Iz grupe D prošli su Kolumbija i Brazil. Na zadnjoj Copi organiziranoj u SAD (2016.) Brazil je zadnji put ispao u grupi, a prije toga još 1987. Listu strijelaca predvodi Argentinac Lautaro Martinez s 4 gola. U četvrt finalu sastaju se: Argentina-Ekvador Venezuela-Kanada Urugvaj-Brazil Kolumbija-Panama

Otkad je Australija napustila OFC i prešla u AFC, Novi Zeland dominira, ali je 2012. Tahiti iznenađujuće osvojio svoju jedinu titulu. To je šire ostalo primijećeno zahvaljujući njihovom nastupu na Kupu konfederacija 2013. kada su u 3 utakmice primili 24 gola (6 od Nigerije, 10 od Španjolske i 8 od Urugvaja), ali još više po golu koji su zabili Nigeriji.

U finalu prvenstva Oceanije Novi Zeland-Vanuatu 3-0. Novi Zeland je tako obranio titulu iz 2016. i po 6. put postao prvak Oceanije. Vanuatuu je ovo najbolji plasman u povijesti, dosad su imali tri 4. mjesta. U utakmici za treće mjesto Tahiti-Fidži 2-1. Treća medalja za Tahiti, koji je 2012. osvojio i svoju jedinu dosadašnju titulu. Fidžiju dvije bronce ostaju najbolji rezultat.

Španjolci im u 2 utakmice utrpali 10 komada. Baš da vidimo kako će biti sada.

Rezultati zadnjih mečeva parova osmine finala 🇪🇸 🇬🇪 3-1 🇩🇪 🇩🇰 1-1 🇵🇹 🇸🇮 0-2 🇫🇷 🇧🇪 3-2 🇷🇴 🇳🇱 0-3 🇦🇹 🇹🇷 6-1 🏴󠁧󠁢󠁥󠁮󠁧󠁿 🇸🇰 2-1 🇨🇭 🇮🇹 1-1

Treće kolo donijelo je samo 20 golova, u prosjeku 1,67 po utakmici što je najmanje još od 1. kola 1996. U grupi C (Eng, Den, Slo, Srb) postignuto je ukupno 7 golova, čime je izjednačen negativni rekord grupe C iz 2016. (Ger, Pol, Nir, Ukr). Najbolji strijelac je Gruzijac Georges Mikautadze s 3 gola. On je postigao po gol na svakoj utakmici, što i nije baš čest slučaj na Eurima. Dosad su samo sedmorica igrača, sve redom top strijelci, uspjela zabiti barem po jedan gol u svakom kolu (Platini 1984., Shearer i Stoičkov 1996., Milošević 2000., Van Nistelrooy i Baroš 2004. i Bale 2016.), i sad im se pridružio Mikautadze koji je za Metz odigrao pola prošle sezone i uspio završiti na 7. mjestu najboljih strijelaca s 13 golova. Luka Modrić je golom Italiji postao najstariji strijelac u povijesti Eura s 38 godina i 289 dana, 32 dana stariji od Ivice Vastića koji je zabio za Austriju 2008. Stariji od njega koji su još na turniru i mogu oboriti rekord su Pepe i Cristiano Ronaldo. Nakon Portugala 2016., Danska i Slovenija su prve reprezentacije kojima je uspjelo proći grupu bez pobjede, s 3 remija. Slovenija je prva koja je prošla u nokaut fazu bez ijedne pobjede na Eurima uopće (0 2 1 2020. i 0 3 0 2024.). Reprezentacije bivše Jugoslavije i ex Yu država na svjetskim i europskim prvenstvima dosad organiziranim u Njemačkoj imaju 1 pobjedu (Yu-Zair 9-0, 1974.), 11 remija i 9 poraza: SP 1974: Jugoslavija 1 2 3 EP 1988: - SP 2006: Hrvatska 0 2 1, Srbija i Crna Gora 0 0 3 EP 2024: Slovenija 0 3 0, Srbija 0 2 1, Hrvatska 0 2 1

Na OFC Nations Cupu iz grupe A prošli Novi Zeland i Vanuatu, a iz grupe B Fidži i Tahiti. U polufinalu će igrati Novi Zeland-Tahiti i Vanuatu-Fidži. Najbolji strijelac turnira zasad Roy Krishna (Fidži) s 4 gola. Krishna je legenda fidžijskog nogometa, s rekordnih 55 nastupa i 40 golova 😃

Ovo je sve istina. Zato je izuzetno važan redovit plasman na svjetska i europska prvenstva. Ako si u nekih top 20-25 reprezentacija svijeta, na nekim od tih prvenstava će ti se stvari poklopiti (igrači, selektor, navijači, atmosfera, dobar ždrijeb, sreća, ...) i ostvarit ćeš dobar rezultat. Malim državama je jako teško održavati kontinuitet nastupa, čak i one velike povremeno upadaju u rupe i ne plasiraju se ili ispadnu u ranoj fazi natjecanja.

Takoe. Dosta su ti Hrvati zla nanijeli s finalom i polufinalom svjetskog prvenstva i finalom Lige nacija u zadnjih 6 godina, a da se ne bi radovao kada prime gol.