Jump to content

RatzenStadt

Član foruma
  • Posts

    2,793
  • Joined

  • Last visited

Posts posted by RatzenStadt

  1. Hajdenhajm je danas ostvario promociju u Bundesligu, prvi put u istoriji, u triler završnici preokretom sa dva postignuta gola duboko u nadoknadi vremena. Gradić od 50k stanovnika, sa stadionom kapaciteta 15k, bez velikih finansijskih investicija i predvođen lokalnim momkom koji je zadužio mesto trenera još 2007-e, samo par meseci nakon što je okačio kopačke o klin kao dugogodišnji kapiten tog tima, dok su još igrali polu-profesionalni fudbal u petom rangu takmičenja. Lepa sportska priča 🙂  


    HSV polako postaje najveći luzer evropskog fudbala. Već peta sezona za redom koju provode u Cvajti. Sramotan podatak za velikana evropskog fudbala. I pored toga, ovu sezonu završavaju na osmom mestu u Evropi po prosečnoj poseti na stadionu (prošle godine bili deveti). Nešto preko 50k gledalaca u proseku. Prve tri godine u Cvajti su završili kao četvrti na tabeli, što je prva pozicija ispod crte, a prethodnu i ovu obezbedili baraž sa trećeg mesta. Ne dajem im previše šansi u dvomeču sa Štutgartom. Al' ko zna. Prošle godine sam bio ubeđen da će proći Hertu u baražu, pa su dobili po nosu.

    • Like 4
    • Thanks 1
  2. Jesu ljudi inače ovako druželjubivi i saosećajni, ili ne dolazim u priliku da mi neko ponudi pomoć i pruži neku vrstu companionship-a, jer generalno izbegavam ljude?

     

    Najpre, hvala na angažovanju oboma. Ne mislim da sam je zaslužio, ne znog stvari koje sam do sada napisao, nego zbog onih koje sam prećutao. Al' dobro, sad sam valda dužan da ispišem bar nešto o sebi i svom finansijskom predikamentu, i razlozima zbog kojeg sam još uvek bez posla, iako ne vidim kako mi iko može pomoći savetom. Meni treba efikasna terapija, a ne preporuka, ili ponuda za posao.

    Staviću ovaj čaršaf u spojler. Nisam siguran da zaslužuje da zauzima prostor na ovako ozbiljnoj temi.
     

    Spoiler

    35 god.

    Za engleski jezik nemam sertifikat, ali neka samoprocena bi bila B2 ili C1 nivo.
    Dobro poznavanje rada na računaru.

     

    Bez značajnih fizičkih hendikepa, ali sa dijagnostikovanom dHernijom i sada već hroničnim bolom u preponama i delu trbušnog zida na svaki pokret tela koji nije pravolonijsko hodanje (ili vožnja biciklom), većina fizičkih poslova mi ne zvuči kao dobra opcija.

    Obrazovni stepen na kojem sam (još uvek) je četvrti, sa završenom srednjom elektrotehničkom. Dodao sam prilog "još uvek" u zagradi, jer bi valjalo spomenuti da mi je od nepoloženih ispita na  IT-u, ostao samo diplomski rad, i takav je status evo već desetu godinu za redom. Pripišite to neodgovornosti, lenjosti, prokrastrinaciji, samosabotaži, blokadi od ulaska u svet odraslih, nečemu sedmom, ili svemu navedenom, tako je kako je. I kada bih probao da budem maksimalno iskren i otvoren, što mi veo anonimnosti ovde pruža, ne bih mogao da napišem istinu, jer ni sam ne znam odgovor.

    Od radnog iskustva imam razna fizikalisanja u mladosti, rad kao operater u kladionici, i najsvežije, skoro osam godina rada kao test inženjer u jednoj automotive firmi. 
    Na poslednjepomenutom radnom mestu sam usvojio testne pristupe, procedure, pravila (ISTQB certifikat), test development i sl.
    Osim toga, savladao sam rad na testnim alatima, najviše Vectorove (CANoe, CANape, DiVa, Hardware-in-loop sisteme...), alate za debugging, komunikacione protokole (CAN (CAN-FD), Ethernet, FlexRay), dijagnostiku, XCP protokol, osciloskop, unimer, lemilicu (dok nisam zapatio ozbiljan tremor), ožičavanja svakakve vrste, itd.
    Poguran sam bezbroj puta od strane tim lidera da nadogradim znanje iz nekog programskog jezika osim CAPL-a (prilagođeni C), ali nisam uspeo da uložim jotu energije u to za sve ove godine. Definitivno najporažavajuć podatak koji najviše (negativnog) govori o meni.

     

    ---------------------------------------------------------------------------------
    Dalji sled događaja nakon otkaza je više priča o meni i mojim karakternim osobinama, ako li neko ima volje da čita

    ---------------------------------------------------------------------------------


    Zapravo, sve je bilo super u prve četiri godine, osim podrazumevanog stresa zbog socijalne adaptacije. Nekoliko povišica, unapređenje, postao de facto tehnički lider testnog tima, sve šestomesečne evaluacije pozitivne. To je otprilike doba kada je moj problem sa kockom ušao u poslednji stadijum metastaze. Dugo godina se trulež taložila u meni, nije da je došlo niotkuda. Od tada sam u neprestanoj jurnjavi za kreditnim proizvodima svake vrste, preganjanju sa zelenašima, uglavnom u sedmocifrenom dugu i neprestano pod stresom, u samokrivnji, van fokusa na poslu. Posledično, radni učinak je počeo rapidno da opada, kao i ocene na evaluacijama. Brojna kašnjenja, neodgovornost, komunikacija, sve je trpelo. Nazovite ovo izgovorom, ili razlogom. Svejedno je. Ne lažem kad kažem da sam već godinama svake sekunde napet kao struna, postao čak i hipersenzitivan na dodir, samo dodatno produžio spisak mentalnih anomalija o kojima sam već pisao na drugim temama ranije.


    Kada je trend otpuštanja u IT-u došao do moje firme, u Februaru ove godine, bio sam na međ onima na vrhu rangirne liste neefikasnosti zaposlenih i ponuđen mi je sporazumni raskid ugovora uz pozamašnu otpremninu u cilju rezanja troškova. Na momente je delovalo kao blagoslov, jer novo zaposlenje nije delovalo nemoguće sa mojim iskustvom, a cifra koju sam dobio na račun je daleko veća od bilo koje koju sam ikada imao. 


    Naravno, prokockao sam otpremninu u roku od par dana, uglavnom otkopavajući Tutankamonovo blago na slot aparatu. Na podforumu "Kladionica" sam ostavio fragmente tog ludila. Sa nerešenim dugovanjima prema zelenašima (koji se i dan danas uvećavaju, zbog kamate, ne kockam već 20ak dana), nakon gubitka auta  i prokockanog kredita u Januaru u jednako kratkom vremenskom roku (ukupno oko 20k EUR u 2023-ćoj), i svega što sam upropastio u poslednjih par godina, ovo sa otpremninom je bio glogov kolac u kovčegu koji sadrži moje ambicije, blagostanje i volju za životom. Anksioznost i soc. fobija su dostigli nove amplitude. Sreća pa nisam hrabra osoba, inače bih davno poslušao intruzivne misli i presudio sebi. U poslednja dva meseca mogu da prebrojim tek tri skretanja s rute kuća-kladionica. 90% vremena sam u kući i zapravo tek povremeno odem do lokalne kladže, iako uglavnom nemam dinara. Zablejim tamo da odmorim od kevinog dosađivanja da potražim posao.

     

    Negde na rubu mozga mi racio govori da budem muškoTM, ali samoprocena mi kaže da nema trika da ću ikada skupiti hrabrost da odem na razgovor za posao. Tektonski potresi su potrebni u mom životu da bi se to desilo.
    Isto tako, ne vidim ni kako bih prošao razgovor sa ljudskim resursima, ako li imaju i zrno profesionalnosti i znanja. Tehnički deo još nekako, ali ko bi zaposlio asocijalnu, nemuštu osobu koja ostavlja utisak čudaka. Čak i u trenucima ispisivanja ovog upisa, sama pomisao koja se nameće na scenario koji otkucavam proizvodi neopisivu dozu anksioznosti koja je dovoljna da me zauvek zadrži u neaktivnosti. Ma kad potvrdim ovaj upis, ima da se sklupčam u ćebe i pustim LOTR dok ne počne NBA, da se malo dođem sebi. Kad se samo zamislim, čak i kada bih volšebno prošao kroz razgovor i bio primljen, adaptirati se u novi okoliš, glumiti normalnost uz potiskivanje sopstvene neurotičnosti, prolaziti ponovo kroz iste horore socijalnog prilagođavanja mesecima, anksioznost zbog greške na poslu, ma neizvodljivo, čak ni na celom rivotrilu.

    Stidljivo sam ispitao tržište i ljude koje poznajem da li imaju ponudu za posao koji ne uključuje socijalne interakcije sa nepoznatim ljudima, jer je to jedino na šta bih pristao u ovom trenutku, ali bezuspešno.
    U ovom momentu, radije bih ostao NEET, valda dok ne dogori, pa se možda i desi da se taj čuveni urođeni nagon za preživljavanjem aktivira i u meni. U hibernaciji je već 35 god. 

     

    Ne treba mi pomoć za CV. Bliska rođaka radi u HR-u i dobar deo svog radnog veka je provela kao headhunter na linkedinu. CV-ovi su joj uža specijalnost. Zapravo sam sa njom, uz nagovor roditelja, poslao CV u dve automotive firme u NS-u. Nisam smeo 15 dana da otvorim mail i lagao svoje u međuvremenu da još nema odgovora. Mislio sam o tome svakog dana u mesecu, ali nisam imao muda. Kunem se Bogom da je tako, koliko god bizarno zvučalo. Jedne noći, pre oko nedelju dana, neka misteriozna hrabrost me nadahnula i napokon sam otvorio mail, da bih zatekao odgovore obe firme. U jednom je bilo potrebno napraviti nalog na nekom SmartRecruiteru i odraditi test za šta je istekao rok od 5 dana, tako da sam ostavio stvari netaknutim. Na drugom sam odgovorio potvrdno na poziv na razgovor koji je 12. Juna. Ne znam šta mi bi da to uradim. Preneo sam to svojima, malo izmenju verziju priče naravno, ali nisam im još rekao da se neću pojaviti tamo. Verovatno ni neću reći, nikada. Izaći ću napolje i provesti vreme negde drugde, kao u tinejdžerskim danima kada sam se šatro doterivao za izlazak da bih dobio pare, a noći provodio u lokalnoj maloj igraonici. Nema strašnijeg mesta na svetu od diskoteke, realno.

     

    Vrlo je verovatno da sam pogrešio što sam otišao u širinu opisujući svoje stanje. Tek nekolicini ljudi sam u prošlosti uživo ispričao slično onome što sam ovde ispisao i dobio podsmehe, argumentaciju koja sadrži priče o ljudima koji su kretali od nule, iz nezavidnog položaja, koji grebu rukama i nogama za živi opstanak, o teško bolesnima koji se i dalje bore, dok se ja navodno ponašam kao derište koje se zbog kukavičluka krije iza mamine suknje. Nisu mi pomogli. Stavio sam sebe na test nebrojano mnogo puta u prošlosti i znam svoje limite bolje nego iko drugi.

    Stoga, jedini način koji bi u teoriji mogao da mi pomogne je savet za dobrog psihologa, poželjno usko specijalizovanog za lečenje depresije i soc. anksioznosti, poželjno u NS. Nije da su mi pomogli u prošlosti, al ajd, da ne budem ignorantni slepac koji ne veruje nauci. Već godinama ne posećujem ordinacije, niti sam na farmakoterapiji, osim povremeno rivotrila kojeg ilegalno nabavljam. Imam nekoliko F dijagnoza. Pisao sam i tome ranije. Šifre nisu bitne, jer, bar nominalno, nijedna ne govori o psihozi, distorzijama u sećanju i sl. Nemam ni dinara da bih si priuštio psihologa, ali sam barem postao maher za iznalaženje izvora za nove pozajmice.
    Alternativno, link do konkursa za posao koji bih mogao da radim na osnovu gore napisanog. 
    Zaposlenje u IT firmi mi je ipak nešto što bih najviše voleo da ostvarim, pre svega zbog mogućnosti viših zarada, jer imam ogroman dug koji mi visi kao balast oko vrata. Ni u imaginaciji nije lako izvesti.

     

    • Like 1
    • Thanks 2
  3. 1 hour ago, Darko said:

    Respekt za priznanje @RatzenStadt i za informacije iz prve ruke. Kao turisti, bar ste pomogli ekonomskom razvoju restorana, barova, i ostalih prodavnica u centru Beograda i okolini :classic_biggrin:

     

    I no offence, drago mi je da je ekipa prošla kao pingvini na Antartiku tokom zime.

     

    No offence taken.

    Reputacija nema cenu nakon sto je jednom prodas. Vec drugi put nakon prodaje je njena vrednost negde oko nule, a ja sam moju prodao bezbroj puta.
    Pisljivih 3k dinara koje sam danas zaradio je najveca cifra koju sam imao na raspolaganju mesec dana unazad, a tako ce i ostati jos dugo, dugo, tj dok ne nadjem posao, sto ne deluje ostvarivo u dogledno vreme ovom zivotu. Cak ni ne preterujem.

    I da, i dobro je sto su pokisli.
    Perunitsa je danas rekla svoje. Jos sutra da zaokruzi svoju rec.

     

    46 minutes ago, Gaga said:

    Ali face likova i riba u susi-baru kad je masa iz svih delova zemlje krenula da seda u isti:lol_2:

     

    Neprocenjivo

     

    U Mozzartu sam isao u toalet nakon sto mi je kljuc dat na koriscenje od strane konobarice. Kada se koncentracija ljudi povecala, zakljucale su ga za sve.
    U bilijar-klubu isto tako. Devojka koja je zaposlena tamo je isto koristila daljinsko otkljucavanje i rekla da je to politika rada u ovim danima, kada se svakojaka zla okupe u gradu. Zvuci kao "beogradski elitizam", ali ne sumnjam da je odluka donesena na osnovu prethodnih neprijatnih iskustava 😄 

    Valda imam milo lice, od poverenja 😄 

    Nego, ovo zaista deluje kao vreme promena, vibra legendarne pesme "Wind of Change" se oseca u vazduhu.
    Opet, ne znam na cemu bazirati optimizam bez figure u opoziciji koja ce povesti ljude, pridobiti neopredeljene, motivisati one koji su izgubili poverenje, podariti hrabrost zaposlenima u javnim preduzecima. Ovo poslednje je vrv najteze. Hrabrost se ne moze kupiti. Ako je nemas, nemas je.

    • Like 1
    • Thanks 1
    • Tuzno 2
  4. Blago pognute glave u sramu mogu da priznam da sam bio deo ekipe koja se sjatila u BG iz svih krajeva SRB.

     

    Preneo bih neke informacije iz prve ruke, ali nisam siguran da sam video išta više od vas koji ste gledali preko malih ekrana, jer nisam prisustvovao glavnom dogadjaju, niti gledao nastupe faraonovih "predgrupa".

     

    Neko ko je prvi put u SRB bi samo na osnovu viđenog na okupljanju i polasku mogao da formira nepogrešivo mišljenje o društveno-političkom stanju u zemlji. Putnike raspoređuje najprominentniji novosadski mafijaš i njegovih 10ak nagruvanih i tetoviranih telohranitelja. Da ga ne imenujem sada, sigurno znate o kome je reč...

     

    Probao sam i čuveni SNS sendvič. Margarin, rendani sir i salama u slatkoj kifli. Nije uopšte loš, mada definitivno fale kolutovi rajčice, ili bar kečap.

    Osim toga, od drugih posluženja u busu je bila gajba jabuka, paket politri Koka kole i dva paketa flaširane negazirane vode. Piće planulo dok smo došli do Kovilja.

    Ekipu u busu uglavnom su činili najbliži poznanici našeg "šefa ekspedicije", inače dugogodišnjeg odbornika Skupštine grada Novog Sada, i gomila momaka, 20-30g. Poznajem većinu. To su uglavnom ordinarni blejači, niskokvalifikovani radnici koji nisu stranački uhlebi, došli u BG na jednodnevnu ekskurziju da popiju koje pivo i da zarade 3000-5000 (u zavisnosti u toga kakvi su pregovarači 😄 ) koje će provući kroz slot aparat. Čak sam video i da su delili mimove o Vučiću. To nisu njegovi poklonici, ali sigurno izlaze i na izbore i zaokruže broj ispred njegovog imena, vođeni istim motivom zbog kojeg su i krenuli na put u BG. Ne znam kako pridobiti taj deo biračkog tela, nema ih malo. Verovatno jedino istim oružjem koje i SNS koristi da ih privoli da zaokruže baš njih. 

    Čak su i autobusi GSP-a bili upregnuti. Neki ljudi su stajali do BGD-a 😞 

     

    Po dolasku ispred Palata Srbije, koordinacija slaba do nikakva. Ljudi se stihijski uputili ka skupštini poput stada ovaca, prateći jedni druge. Pokisli smo ko pičke dok smo išli preko Starog savskog mosta, a bilo je vedro kad smo se iskrcali, pa seli u Mozzart na Zelenom vencu, ispred Terazijskog tunela. Od 15:00 do 19:00 smo bili zaštekani tu, a sad, verujte ili nemojte, protočnost je iznosila 7-8 ljudi u sekundi, i tempo nije padao. Svojim očima sam posmatrao. Zato mi brojke koje ovde licitirate, 45k-50k ne deluju realno. To sigurno nije bila jedina maršruta za pristigle orkove, a samo kroz nju je procirkulisalo 50k-100k ljudi. Tj svi ti ljudi možda zaista nisu bili ispred skupštine, valda je ogroman broj zabegao negde. Nisam video nikakve snimke još (niti ću, ne zanima me). Naš koordinator, i moj dugogodišnji poznanik, spomenuh ga već, i njega i njegovu funkciju, mi je u privatnom razgovoru rekao da očekuju 300-400k ljudi, tako da će se i vrv uvećane brojke na režimskim medijima (rekoše 200k), prećutno smatrati neuspehom u krugovima SNS-a.

     

    U 19:00 smo otišli do Pašićevog trga. Nekoliko hiljada ljudi tamo, slabo razuđenih. Ni ne znam koliko je skupština udaljena od trga, slabo poznajem BG, pa ne mogu da procenim koliko je bilo ljudi na potezu od trga do skupštine, jer nismo ni išli dalje od trga. Sa razglasa, na kojem su išle trake nekih patriotskih replika iz WW1, se nekoliko puta apelovalo da se ljudi približe skupštini, da bi oni koji pristižu mogli da se uguraju. Niko se ni ne obazire na naredbe 😄 . Ljudi sede na ivičnjacima, ispijaju sokiće i ne jebu dva posto šta im se govori. 

    Javili smo se nekolicini poznatih ljudi, da se kaže da smo bili viđeni kao prisutni, i brzo pobegli u neki bilijar-klub na uglu Makedonske i Dečanske odakle smo dočekali kraj mitinga. U povratku preživeli modernu verziju Albanske golgote. U kratkim rukavima, po pljusku od pomenute raskrsnice do NBGD-a. Malo je reći da sam se smrzo ko u zamrzivaču. Na kraju sam do NS-a putovao razgolićen do pojasa, jer sam bio mokar kao čep, sa polaskom koji je kasnio 45m jer se jedan od putnika sa našeg spiska narakijao i zagubio 😞 

    PS: ne trošite reči na mene ako ste planirali da nagađate motive mojih izbora, ili da učitavate koješta. Neko od meni bliskih ljudi ovde će se šokirati ovom objavom, ali ne bih da budem tema u javnoj raspravi.

    • Like 17
    • Love 1
    • Thanks 6
    • Tuzno 2
  5. i u kamenickom institutu je ogromna presija na sve zaposlene. niko nije postedjen.
    komsija je sef tima tamo, nekog nemedicinskog osoblja (majstori, domari i sl.), a posao je dobio jer mu je majka vec 20-ak godina glavna sestra. oboma je zapreceno oduzimanjem polozaja u slucaju da ne odu na miting. po recima komsije, ne samo njima, nego i upravniku instituta i upravniku svake druge klinike u ns.

    • Tuzno 5
  6. Zasto u rezimiranju NJ vs. AD duela koristite izraze i opise koji vise odgovaraju temi " Srbi u NBA"...

    "Razvalio", "ponizio", "izdominirao"...
    Jel takav opis odgovara vasim impresijama kojima smo svi svedocili? Po meni ne...

    Dejvis je mogao, i trebalo je da bude efikasniji u napadu u dve od cetiri utakmice, sto je jedina mrlja koja je ostavio iza svojih performansa u celoj seriji, ali nije da je bilo neocekivano, jer je vec imao slicna izdanja u ovom PO-u.

    Svakako ne mislim da je bila igra macke i misa.
     

    • Like 4
    • Thanks 1
  7. 2 hours ago, Ljubitelj baklave said:

     

    A nego za koga? Mladost i Spartak im dali novac da ih puste? 

     

    Naravno da su za kladionice igrali, ako su uopste nesto muljali, to je zato, a ne jer su im iz Spartaka dali neku sicu da se blamiraju i stavljaju na kocku istoriju kluba. 

    Spartak i Mladost bi takodje bili izbaceni iz lige da su davali novac, teorije nema da bi FSS presao preko toga, ali toliko glupi nisu. 

     

    Ako Kolubara ima slucaj i dokaze da ih FSS namesta, mogu da se sude u Lozani. Ko zna sta je sve ovde tacno. 

     

    Ne bih rekao. Pustili su ih za sigurne bodove naredne sezone, i moguce novcanu naknadu. Tako se uglavnom sklapaju dogovori ovde.
    Moje misljenje...

     

    Uzgred, kvote na pobedu Spartaka i Mladosti protiv Kolubare su pale ispod nivoa mora, a kladionice sigurno imaju ogranicenje za visinu uplate kada se singliraju utakmice rizicnih liga. Neisplativo za timove.

    • Like 2
  8. ^meni nije jasno kako on ubaci ijednu trojku s onakvim izbacajem i "trzajem"...

    kao klinci u tranziciji iz puberteta u odraslo doba, kada zamene tehniku dvorucnog bacanja kugle sa kosarkaskim izbacajem, ali nemaju tehniku kojom bi generisali snagu izbacaja iz nogu, pa sav teret padne na ruke, a posledicno preciznost (a i domet, jer niko nema tako jake ruke) trpe. Iz driblinga/step backa i nekako, ali catch and shoot iz blagog naskoka...arealno.

    • Like 1
  9. Aaa, za mene nikada nece zastariti. Definitivno jedna od najdrazih utakmica, i vratim se ovom snimku tako s vremena na vreme. Oraspolozi me. Sve je tako amaterski uradjeno, da dobija komicnu notu.

    Ipak na drugom mestu vecne liste. Na prvom je i dalje Fljamurtari...

     

     

    • Ha-ha 1
  10. A cuj molim te, analizirali kretanja i reakcije igraca...

    Sta rekose za ovu utakmicu i poteze Zarije Lambulica? Sve regularno ako se ne varam, bez nepravilnosti, to je bio epilog...
    Nije bilo tako davno.

     

     

    • Like 1
  11. Takav je i karijerni put Luke Ilića...


    Bizaran splet okolnosti me pre oko mesec dana doveo ispred Braunhausa par sati posle ponoći, gde sam ga video u blamantnoj sceni. Brljavi, farke spale ispod dupeta, sedi na betonu, u onako kontuzovanom stanju ni nema kontrolu nad telom, a od povrede ga spašava neka napucana cura pridržavajući mu glavu dok povraća pred 100 ljudi.

    Naravno, ni da sam na poziciji moći, ne bih zabranjivao igračima da piju i da se provode u doziranom broju prilika, ali kada sam prepričao drugaru scenu kojoj sam svedočio, i kada mi je odgovorio da je to za Luku redovnija stvar nego li pojava Vučića na TV-u, jasno je da su tom momku neke druge stvari postaviše više na listi prioriteta negoli fudbal i dalji napredak u istom.

    • Like 2
  12. Kad sam poceo sa izveštavanjem, da ispratimo završnicu meksičkog prvenstva do kraja 🙂

     

    Sinoć je Gvadalahara savladala rezultatom 3:1 Klub Ameriku i nadoknadila minus od jednog gola iz prvog meča, kao i de facto gol deficita s kojim su ušli u duel zbog toga što je Klub Amerika ostvarila bolju poziciju u regularnom delu takmičenja.

     

    Plasman u finale je samo po sebi uspeh, a utoliko je veći kada je ostvaren kontra svim predviđanjima i to protiv historijski najvećeg rivala.

    Velika pobeda Veljkoa 🙂 

     

     

    U finalu će rival biti Tigres, iz Montereja, predvođen najboljim strelcem u istoriji tog kluba, Andre-Pjer Žinjakom. Da, još uvek igra fudbal i to sa velikim uspehom. Sećam se, još 2015-e kada je šokirao fudbalski svet potpisom za Tigres i pored interesovanja brojnih evropskih klubova, u zenitu svoje karijere, nakon najefikasnije sezone u Marseju. Naveo je da mu je želja da osvoji Kopa Libertadores. I zaista, Tigres je te sezone došao do finala tog takmičenja gde je poražen od River Plate. Nažalost, to je bila poslednja sezona u kojoj su meksički klubovi učestvovali u tom takmičenju, ali kanda mu se nešto svidelo u toj zemlji kad je ostao sve ove godine.

    • Like 1
    • Thanks 1
×
×
  • Create New...