Zapravo expats community u Beogradu , cini se da je dosta brojna. Postoje razne grupe po drustvenim mrezama, i tu se moze videti da je njihov broj ne bas zanemarljiv. Uglavnom, stranci najvise odlaze u Beograd, pa potom u N. Sad. Ostali gradovi daleko zaostaju (osim Bora zbog Kineza, ali to je vec poseban fenomen), ali ih ipak ima. Dosta ima i mesovitih brakova , nasih sa stranim drzavljanima, i u manjim sredinama zive uglavnom stranci koji su udati/ozenjeni sa drzavljanima Srbije.
Ima dosta Zapadnjaka, tu mi je najvise palo u oci expats iz Kanade, koji dolaze u Srbiju, ili slicne zemlje u okruzenju, a kao razlog navode relaksiraniji nacin zivota - lifestyle. Uglavnom rade online, te ne zavise od domaceg trzista radne snage, koje jos uvek nije dovoljno dinamicno (osim za neke sektore). Ono sto im najvise smeta u Srbiji je pusenje u zatvorenim prostorijama i zagadjen vazduh. Ostalo im je manje-vise OK.
Kinezi u Boru su posebna kategorija. Dosli su iz specificnih razloga. Ali, rekao bih da su prilicno zatvorena "community". Ne mesaju se mnogo sa lokalnim stanovnistvom, cini mi se da su svi pod strogom kontrolom Komunisticke Partije Kine. I u nekim drugim drzavama sam sretao Kineze iz "mainland China" i nisu mi delovali druzeljubivo. Za razliku od ostalih Azijata. Ipak, da nije njih Bor ne bi preziveo tranziciju. A ima ih sve vise i po gradu , mada vecina zive u radnickim kampovima u okolini Bora.
Kulturni diverzitet po meni moze imati samo pozitivan uticaj u Srbiji. Bio je predlog pre par godina da svako ko zivi u Srbiji duze od godinu dana da stice pravo da aplicira za drzavljanstvo - sto bi bilo super liberalno, ali EU to nije dozvolila. Te se od tog zakona odustalo. Ako nista drugo, gastronomska ponuda u Beogradu je mnogo bogatija no sto je nekad bila: ima dosta i azijskih restorana, poneki jos egzoticniji poput uzbekistanskog (!), turskih, itd dok je npr pre 10-ak godina bilo tesko naci neki azijski restoran u Beogradu ( premda ih je bilo , tu i tamo, ali daleko manje, i hrana manje autenticna...).
Srbija bi mogla , a po meni i trebala, da otvori vrata nekim medjudrzavnim sporazumom sa nekim od zemalja gde je zivotni standard jos nizi, za uvozom deficitarne radne snage, npr lekari nam jako nedostaju. par hiljada lekara, pogotovo specijalista iz nekih zemalja tipa Irana, bi nam bas leglo "ko budali samar"... Organizovati im obuku godinu-dve da nauce srpski , kolko-tolko.