Upornost i dobro pamćenje su korisni na svim fakultetima, ali nisu dovoljni na svim fakultetima. U svakom slučaju nisu jednako dovoljni. Na fakultetima gde je repeticija gradiva presudna su dovoljni. Na tehničkim i prirodno-matematičkim dobro pamćenje i upornost su korisni ali neće obezbediti dobar uspeh ako nisu upareni sa dovoljno IQ za problem solving. Nemam pojma kako je sada po Bolonji, ali kada sam ja studirao na ETF osim sociologije i ONO i DSZ praktično nijedan ispit nije bilo moguće uspešno položiti učenjem teorijskog dela napamet. Preduslov za polaganje teorijskog dela su za većinu predmeta bili položeni pismeni ispiti "problem solving" tipa ili praktični projekti (simulacija, napisan softver, projektat, itd.). Znam ljude koji su pokušavali da nauče napamet konkretne metode i "recepte" za sve tipove problema koji su rađeni što je zahtevalo ogromnu količinu ponavljanja gradiva i ponavljanja rešenih problema. Sposobnost da se reši problem polazeći od osnovnih principa (što naravno podrazumeva da su isti naučeni) je olakšavala i ubrzavala polaganje ispita.
Tokom studija mi je, osim ocene iz Elektronike kod čuvenog "Caje", najgora ocena bila iz Sociologije pošto sam imao užasnu averziju ka učenju gradiva napamet.