Nedovic je ocajno poceo sa izgubljenim loptama i promasajima. Onda i nesportska kasnije. Jeste dao neke koseve kad smo stizali, ali nije delovao kao neko ko je on fire i ko bi garantovano doneo prevagu u delu utakmice kad je sedeo na klupi.
Davidovac se ne moze porediti sa Nedovicem, jer niti ima njegovu poziciju niti ulogu. On je bio na 3 i vise 4 i tu je sticajem okolnosti nasa nuznost. Nedovic na tim pozicijama nema sta da trazi.
Mi smo ocajna ekipa. Na trenutke imamo bljeskove, ali sve je to nekonstantno, neatleticno, beskrvno. Uvek zavisimo da li je protivnik na svom nivou. Ako jeste, nemamo u gostima sta da trazimo. Ako nije, imamo sansu koju ne koristimo. Pobediti ne mozemo, jedino sta nam ostaje je da kozmeticki popravljamo rezultat da bi poraz izgledao podnosljivije.
Valensija je protivnik koji ako ponovi igru iz 2. poluvremena u Beograd ne treba ni da dolazi jer ce biti unakazeni ako mi budemo recimo ponovili igru protiv Turaka. Sinoc su nam se u 2. poluvremenu nudili sa gomilom promasaja, ali mi smo tezili da po svaku cenu budemo jos gori. Malo bolja ekipa bi to juce bez problema iskoristila i utakmicu prelomila u svoju korist. Mi jednostavno nemamo kvalitet za to i mnogo treba da se poslozi da mi jednu takvu utakmicu dobijemo.
Komsije igraju snazniju, smisleniju kosarku, iako uglavnom zive od suta koji ih vec 2. sezonu solidno sluzi. Oni sinoc protiv ovakvog protivnika ne bi ni dosli u situaciju da jure -16, a prelomili bi ih bez muke da su trebali.
Na svim utakmicama koje gubimo u EL mi izgledamo ocajno barem jednu cetvrtinu. Tu zaostanemo -10 minimalno i onda krece pohod na smanjivanje razlike. Na kraju ne bude -20 nego nekih -5 i onda kao treba da budemo zadovoljni. Zamazivanje očiju.