Igrom slučaja, radim posao koji podrazumjeva puno putovanja. Znalo se desiti da u jednoj godini posjetim 20 različitih zemalja. Bio sam u nekim super razvijenim ali i onim manje razvijenim. Naravno, sve su one različite. I one razvijene se razlikuju u različitim segmentima, u nekim stvarima su bolje, u nekim lošije, poredeći ih jedne sa drugima. Ipak, u nečemu su iste. To je ta crvena linija, ispod koje se ne ide. Tamo gdje moraš znati engleski jezik, ne može se desiti da neko ne zna. Kad naidje hitna, automatski se staje. Ako je zabrana pušenja u zatvorenom, tu se stvarno ne puši. Ako su cigare i alkohol zabranjene za djecu, onda ih ovi stvarno ne mogu kupiti. I to je ono po čemu su te, razvijene zemlje, iste. Zajednička im je ta crvena linija, postoje pravila kojih se pridržavaš, bez obzira da li tebi to pravilo odgovara u tom momentu. Željko očigledno ima tu crvenu liniju ispod koje nije htio ići. Ne znam kako se ona zove ali uradio je nešto što je do juče izgledalo nemoguće. Procijenio je da je ovo bolje za klub, učinio nešto što bi malo ko od nas. Učinio je nešto zbog čega će ga neko prozvati gubitnikom, poraženim, sam se stavio u tu poziciju svojom odlukom..ali očigledno nije na to obraćao pažnju, valjda je stavio klub ispred sebe i nije dozvolio da ga lični interes ponese. Neko bi gurao do kraja, vrtio neku priču kako bi sebe opravdao. Uzevši u obzir šta on predstavlja za sve navijače Partizana, vjerujem da je mogao još dugo razvlačiti priču i većina bi to doživjela kao nešto prihvatljivulo, siguran sam. On to nije učinio i ja ga nekako zbog toga poštujem više nego što sam ga poštovao juče. Naravno, vama želim, iskreno govoreći, da budete još gori, da vas svi nabijaju 50 razlike ako je moguće. Ali što se ove situacije tiče, poštovanje od mene.