Ante scriptum
Pratim ovaj forum jos iz vremena kad je boravio na rahmetli b92 jer je retko mesto u nasem medijskom prostoru gde se razmislja i pise drugacije. I pored mnogo prilika, sto sportske sto opste drustvene tematike, zbog kojih sam hteo, nisam se do sada aktivno ukljucio. Ova tema mi je, iz nekih privatnih razloga sa jedne strane i jake ekoloske svesti sa druge strane (pomaze i to sto godinama zivim u inostranstvu) jednostavno "prevazna" da samo citam i ne iznesem ne samo neko licno misljenje (manje bitno u prici) nego neko cinjenicno stanje utoliko pre sto sam indirektno upoznat sa nekim stvarima oko te firme. I tako dolazimo do ovog quotea gore, koji me je inspirisao da se ukljucim na temu i forum uopste.
Pre svega disclaimer i poruka forumasu Milenku da ne zameri i da nije licno, vec je to sto je kvotovano samo dalo neki slagvort meni i nije mi namera da polemisem i potiskujem bilo ciji licni stav. Sloboda misljenja je upravo ono zbog cega pratim ovaj a ne neki drugi random forum. A nije da ih nema.
Za pocetak jos, da ispostujemo lepe manire i neku formu, pozdrav za sve clanove i pokusacu da vise nikad ne napisem ovoliko dugacak komentar kao sad 🙂 Ovo je jednostavno izuzetak koji je trenutno vazniji od pravila.
Dakle, najveci problem oko Rio Tinta u Srbiji je potpuni nedostatak informisanosti (nije slucajno i to je ustaljena praksa ove firme) i sto ogromna vecina bukvalno nema predstavu (ponajmanje svojom krivicom) koliko je stvar ozbiljna i sta se zapravo valja iza brda. Kad to kazem ne mislim samo na gradjane nego i na vecinu aktera javnog i politickog zivota u Srbiji, sto sam zakljucio prateci sa velikim interesovanjem razvoj situacije ovim povodom. Iz nekih porodicnih i prijateljskih krugova cesto cujem stavove poput ovog u quoteu i to je jednostavno postalo neki standard, da se sve ovo uporedjuje sa samo jos jednom stranom kompanijom u Srbiji i da su protesti zapravo politicki inicirani kako bi se nastetilo vlastima i da uopste receno, narod nema pojma i ne zna sta je dobro za njega tako da treba ovo isterati do kraja.
Taj narativ ne moze biti dalje od istine, i za divno cudo, po prvi put posle jedno 15 godina narod u Srbiji ima nekog pojma, makar to bila i manjina, i makar ta nova svest bila ogranicena na ovu temu. Ima do toga i da je ovo incijalna kapisla koja je pokrenula narod (koji nije bas na nivou ekoloske svesti neke Norveske ili Japana) koji je jos iz milion drugih razloga zeljan promena pa su u bandwagon ocekivano uskocili i neki politicari i stranke ali sve to za sad nije obojeno stranacki sto je jako dobro jer ovo i nije zapoceto kao politicka prica. Ima i do toga ko je zapravo osoba koja je pokrenula celu pricu, kako i zasto je ekoloska svest proradila bas kod te osobe a ne nekog random politicara u Srbiji, i ta cinjenica je ogromna pozitiva u celoj prici. Nije ovo pokrenuo sta znam, Bosko Obradovic, vec neki "klinac" sa klikerom i cojones, koji je iz anonimnosti za par nedelja maltene pokrenuo toliku masu da se danas "iza" njega redjaju svi opozicionari, jer narod prati njega, ne njih. Sama ta cinjenica je zlata vredna u celoj prici.
Rio Tinto je rudarsko-energetski konglomerat sa godisnjim obrtima koji se mere desetinama milijardi evra. Preko ove cinjenice se vrlo olako prelazi kad se razmislja u pravcu mogucih konsekvenci ovog projekta, znaci podvlacim prvo tu cinjenicu i treba prvo to zapamtiti – dakle ovaj rudarsko-energetski dinosaurus je recimo u 2020. godini ostvario bruto prihod od oko 50 milijardi USD. Ukupan GDP u Srbiji, dakle zbirno takoreci monetarna „vrednost“ trzista i svih realizovanih proizvoda, dobara, i usluga je u 2020 godini bila oko 60 milijardi USD.
Dakle, mi ovde govorimo o kompaniji koja godisnje ima zaradu skoro pa kolika je monetarna vrednost celog srpskog trzista sa svim proizvodima i uslugama u jednoj godini. Oko tog podatka treba se prvo i pre svega dobro zamisliti. Telekom, EPS, Gazprom, PTT? To je sve toliko sitno i smesno u poredjenju, takve Rio Tinto bukvalno moze da pojede za dorucak i da ostane gladan.
Ovo je industrijski Golijat sa budzetom dostojnim i jacih drzava od Srbije, sa nevidjenom logistikom, sa marketinskim timovima sirom sveta merenim hiljadama zaposlenih, sa desetinama miliona koji se javno (zapravo stotinama i to znam iz prve ruke) godisnje daju na "lobiranja" (zapravo na podmicivanja), a sve to praceno pravnom podrskom u vidu vrhunskih korporativnih advokata koji se placaju hiljadama dolara po satu. Kad nastupaju na nekom novom trzistu potpisuju se takvi aneksi ugovora gde se sa sto manje informacija i sto manje asocijacije sa samom firmom radi marketing, uvek je to neko zelenilo, teku reke, cvrkucu ptice, porodice se drze za ruke i pevaju, da prostite that kind of shit... Secate se reklame na rts-u? Njihov marketing ima uvezbanu pricu i ekskluzivno pravo da uredjuje promotivne materijale za svako trziste ponaosob. Tako oni dolaze.
Rio Tinto je jedna od najdugovecnijih kompanija danasnjice i rudarski dinosaurus sa skoro 150 godina dugom tradicijom. Pitanje koje se nekako prirodno namece je, kako se jedna firma koja je veoma zavisna od trzisne stabilnosti, opstih ekonomskih i drustvenih prilika, generalno opsteg blagostanja u svetu toliko dugo ne samo odrzala i opstala tolike godine - u medjuvremenu ne samo prezivela desetine lokalnih i dva svetska rata, globalne krize, ekonomske lomove i tri ogromna berzanska kraha a o malim krizama i da ne govorim – nego je sve vreme postajala sve veca i sve jaca. Koji je to recept uspeha Rio Tinta, ako se zna da su u medjuvremenu stotine slicnih kompanija propale, nestale, bankrotirale, otisle u zaborav. Iako na internetu postoji detaljna dokumentacija (preporucujem i kratki dokumentarni film o Rio Tintu iz 2011. koji su snimili eko-aktivisti) ovo je rezime „recepta uspeha“ Rio Tinta kroz njegovu uspesnu istoriju do danas:
Rio Tinto je prvi „pakt sa djavolom“ sklopio jos i pre 1. Svetskog rata, kad je prve probleme sa levicarski nastrojenim rudarima u svojim rudnicima u Spaniji „resio“ tako sto je „menadzment“ rudnika ustupio osvedocenom fasisti generalu Franku. Bilo je apsolutno jasno Rio Tintu sta znaci dati fasiti da resavaTM problem sa levicarima, ali nakon sto su desetine rudara utamnicene ili pobijene „problem“ je bio resen.
Saradnja Rio Tinta sa fasizmom se nastavila i nakon Frankove ere i gde god su „poslovali“ nisu se ni trudili da kriju svoje veze sa fasistickim rezimima i lobistima, cak i nakon kraha fasizma u Evropi u svojim rudnicima po juznoj Americi su saradjivali sa disidentima fasistickog rezima koji su tamo nasli utociste. Nije iznenadjenje da su takvi uglavnom bili zaduzeni za „red i disciplinu“ u njihovim rudnicima. Sto bi se reklo, interesi Rio Tinta i „cvrsta ruka“ bivsih fasista su decenijama isli ruku pod ruku. Ponavljam, ovo se desavalo i nakon sto je fasizam bio pokoren i iskorenjen iz Evrope a praksa "cvrste ruke" je ocuvana kao standardan modus operandi i po pravilu dolazi od strane treceg pravnog lica kako bi se lako "resile" eventualne pravne konsekvence.
Drugi deo 20. veka je protekao u ekspanziji narocito na africki i azijski kontinent, gde su kao po pravilu uvek imali bukvalno robovlasnicki odnos prema lokalnim rudarima, sa uvek minimalnom cenom rada, nepostojanjem socijalnih i penzionih planova i fondova. Ovo je bilo "zlatno doba" za Rio Tinto jer su u pre-internet eri, vesti sporo putovale a istina bila neciji proizvod a ne cinjenicno stanje, pa su pod velom uspesne rudarsko energetske korporacije narasli u bruto obrtu nekih 10 puta za nepunih 30 godina.
Proces globalizacije i pre svega internet su promenili svet pa su informacije mnogo brze i lakse stizale i iz Australije, Juzne Amerike, Indonezije ili Papue Nove Gvineje, i kao po difoltu Rio Tinto su svuda pratile optuzbe za zloupotrebu lokalnih zajednica i resursa, nepostovanje potpisanih dogovora, unistavanje ekosistema i potpuni izostanak bilo kakve svesti po pitanju odrzivosti i javnog zdravlja lokalnih zajednica. Bukvalno se nisu nigde pridrzavali ekolostih standarda i potpisanih ugovornih obaveza, toksicne materijale i otpad su odlagali u prirodi unaokolo, sipali otrove u reke, i nikad nisu ni pogledali za sobom.
U ime naroda iz Papue Nove Gvineje je Rio Tinto bio optuzen pred americkim federalnim sudom za zlocin protiv covecnosti, rasnu i etnicku diskriminaciju i tesko krsenje ljudskih prava. Pazite pricamo o firmi koja se ovde uporedjuje sa rudnikom Bor ili Fiatom Srbija. U okrugu od 120 km su lokalne reke ostale bez zive ribe, poljoprivreda je devastirana, broj obolelih sa respiratornim i malignim oboljenjima je eksplodirao, a tragovi zagadjenja su vodili nizvodno sve do Pacifickog okeana (ispitivali japanci). Ovo bi morali da znaju oni koji o Rio Tintu misle samo lokalno i povrsno (neko se pitao ovde koliko cemo zaraditi godisnje od tog rudnika), jer ako pratite vodene tokove iz Jadra – Beograd je prakticno „iza coska“. Mislite da nece ploviti tone mrtve ribe podno Kalemegdana? Mislite da ce i dalje biti koliko-toliko zdrave hrane, voca i povrca sa lokalnih poljoprivredih dobara na beogradskim pijacama? Mislite da ce i dalje biti pametno kupanje celog leta na Adi? Think again.
U Indoneziji se narod nakon desetina godina ugnjetavanja, nepostovanja ugovora i uopste odnosa prema zajednici nasilno pobunio protiv Ria Tinta ali su demonstracije ugusene od strane vlasti bukvalno izvodjenjem vojske na lice mesta. Kasnije je utvrdjeno da je Rio Tinto dao desetine milione dolara mita vladi i vojsci Indonezije da „zastiti“ rudnik. Jer, tako Rio Tinto resava probleme. Danas u ovoj i ovakvoj Srbiji na narod vlast izvodi nekakve maskirane kapuljase sa cekicima, pa sta mislite kakvu slobodu u radu bi imao Rio Tinto?
Narocito uzasan scenario je vidjen u Indoneziji gde su hiljade ljudi napustili svoje domove jer su desetine miliona tona toksicnog otpada godinama bukvalno bacani unaokolo i ovlas zatrpavani naocigled lokalaca. Zatrpavanje je zbog pobuna naroda cesto obavljano pod zastitom policije ili cak od strane vojne mehanizacije. Greenpeace je izveo studiju kojom je utvrdjeno da je samo iz jednog rudnika Rio Tinto tokom 1996. godine u lokalne reke prosuo 1100 kg cijanida?! A cijanid je za bioloske organizme smrtonosan vec u koncentraciji 1 mg po kg tezine (info sa neta). Pa racunajte...
Na Madagaskaru je iseljeno preko 30 hiljada ljudi sto direktno sto indirektno, jer su na kraju oni preostali na svojim imanjima bili u takvom okruzenju i uz toliko unistenu i toksicnu okolinu da su jednostavno spakovali stvari i otisli ostavivsi sve iza sebe. Za optuzbe i potrazivanja za odstetama hiljadama ljudi sa malignim oboljenjima koja su naprasno posle nekoliko godina pocela da se javljaju u zoni rudnika Rio Tinto nije odgovarao. Ali su skoro deceniju nakon toga odgovarali bivsi ministar zdravlja i bivsi premijer - zbog uzimanja mita od Rio Tinta da se stvar zataska. A sad zamislite kako za stolom sede Loncar i Brnabicka i pregovarajuTM sa Rio Tintom...
Misija UN-a u Namibiji je nakon godina istrazivanja i evidentiranja dokaznog materijala podnela tuzbu na nekoliko hiljada stranica protiv Rio Tinta za korporativnu zloupotrebu polozaja, robovlasnicki odnos prema lokalno angazovanim radnicima i okrutne radne uslove u rudniku uranijuma (parafraziram kompletnu optuzbu, info sa interneta), optuzujuci Rio Tinto i da je angazovao privatno obezbedjenje koje je narocito brutalno „discipliniralo“ neposlusne radnike (trademark Rio Tinta i recept iz vremena fasiste Franka - znaci oni kinezi iz Ling Longa su samo losa kopija jer su ovi likovi to patentirali).
U svakom slucaju kad UN na pragu 21. veka optuzi nekoga za, pazite, "robovlasnicki odnos prema zaposlenima" - treba covek zastati na tom mestu i staviti prst na celo. OK, znamo svi kako funkcionise korporativna politika danas ali postoje izuzeci koji su stvano jedan totalno drugi nivo. Ova teska optuzba podneta je pre nekih 30 godina, ali Rio Tinto i dan-danas kopa uranijum u Namibiji. Nikad nije odgovarao nizasta.
Elem, sto kazu ameri „you got the idea“. Ove informacije su dostupne i na internetu ali sam mnogo toga (i mnogo jos gorih stvari) iz druge ruke saznao od osobe koja je radila za ovu kompaniju na Aljasci, gde su isto napravili poprilicnu stetu vodenim ekosistemima sa najvecim svetskim stanistem crvenog lososa i naisli na ogromne pritiske naroda i ekoloskih organizacija. Nisu se ponasali doduse kao drugde ali prema svecu i tropar ipak je to teritorija SAD-a.
U celoj ovoj prici vidljiva je dakle ta „konstanta“, a to je da je Rio Tinto uvek radije birao i najkomotnije se osecao u drzavama koje su na takvom nivou drustveno-ekonomskog razvoja da je mogao da se ponasa kao slon u staklarnici a da se ne brine o posledicama, da „par dolara“ u dzep nekom korumpiranom predsedniku ili odbeglom generalu resavaju stvar i da niko ne postavlja pitanja sta ce naoruzana privatna obezbedjenja u rudnicima. Pelene i nekakvi namrgodjeni kinezi u minivanovima su za ove macji kasalj.
Slucajevi korupcije povezani sa Rio Tintom i cerka-kompanijama su nebrojeni i mnogi su imali sudske epiloge ali uvek bez posledica po Rio Tinto. Uvek su oni nekako izlazili iz svega jaci, brzi, bolji (svaka asocijacija namerna). Brojni drzavni tuzioci, sudije, cak i medjunarodne organizacije, ekoloska udruzenja i aktivisti su povezivani u smislu korupcijskih afera sa Rio Tintom. A bilo je i misterioznih nesreca, naprasnih smrti i tragicnih dogadjaja gde su zivote gubili neki od aktera procesa ili podnosioci tuzbi ali nista od toga nikad nije bilo pravno dovedeno u vezu sa procesima u toku. Naravno. Medju onima koje je Rio Tinto placao a placa i dalje su i americki kongresmeni i evropski parlamentarci (znam indirektno ali sigurno za makar jednog). Na kraju dana, svako ima svoj price tag a za Rio Tinto je i prakticno a ne samo metaforicki samo nebo granica.
U takvim, slabim i korumpiranim drustvima, oni su prakticno „drzava u drzavi“ gde rade bukvalno sta hoce, kako hoce, i kad god hoce. Samo je problem da im se inicijalno omoguci pravni boravak i daju dozvole. Posle toga je sve „one way street“ za Rio Tinto, nakon cega umesto marketinskog odeljenja i lepih obecanja (setite se reklame sa rts-a) ulogu prezima brutalan menadzment, lobisti i tim advokata kad zatreba. Jer, tako se posluje u banana drzavama i to je taj recept „uspeha“ Rio Tinta. Ponavljam brutalnost korporativne industrije nam je svima manje-vise poznata ali nisu posledice iste ako pricamo o pelenama u Yuri i onome sto bi usledilo dolazak Rio Tinta. Danas su cene za potpuno sprovodjenje ekoloskih normi i troskovi pravilnog procesuiranja i odlaganja otpadnih materijala i narocito toksicnih supstanci a koji su vezani za post-produkciju ovolikog obima izuzetno visoki i u kontekstu poslovanja mozda i najvise ekonomski skode izvodjacu. Na ovome se stedi i u SAD-u i u Nemackoj, ali u drzavama poput nase "toga" zapravo nema - primeri takve prakse su brojni i konstanta koja prati Rio Tinto kroz istoriju. U racunici gde je konacni saldo na racunu jedino sto je bitno, svaki evro koji menadzment Rio Tinta ustedi na postovanju ekoloskih standarda znaci evro vise bonusa u njihovim dzepovima. Imate li zaista nedoumice kako ce to na kraju da se zavrsi?
Cela prica se svodi na sledece: ako ovi krenu da rade, ne samo dolina Jadra, ne samo loznicko-sabacki okrug, nego cela zapadna Srbija radijus 100 km oko Jadra i sve nizvodno do Rumunije bice za nekoliko godina ekoloska katastrofa i groblje ekosistema. I to nije nikakav „overstatement“, vec prosto zakoni prirode i stogodisnja istorija i praksa Rio Tinta. I tako se dolazi do odgovora na pitanje kako je toliko dugo preziveo i zasto je Rio Tinto toliko uspesan do danas - tako sto je oduvek i svuda gde je otisao i bukvalno gazio preko mrtvih da dodje do svog cilja.
Zasto ocekivati da se bilo sta drugo desi u Srbiji?
Zato apel svima, da ne pokusavate cak ni neku ironiju na ovu temu jer jer stvar bukvalno zivota i smrti za pre svega ljude iz loznicko-sabackog okruga. Dolina Jadra je samo epicentar. Nas narod je nazalost tu gde je pa je i pored informacija dostupnih na par klikova potpuno neupucen i komentarise stvar kao sto je na pocetku receno. Vlastima odgovara taj mrak (no wonder there) a i ugovorno su obavezani da cute. Osim one zelenilo reklame na rts-u totalna medijska tisina je do sad ispratila ceo proces. Jer, ovo je to vreme kad Rio Tinto jos uvek cuti i vreba, kao grabljivac u polumraku dok se sprema da skoci na plen. Ceka. Kad jednom dobiju zeleno svetlo u pogon krece jedna od najjacih ali istovremeno i najozloglasenijih rudarskih korporacija koje je svet ikada video. Nijedna se nikad nije proslavila po dobrom odnosu prema lokalnoj zajednici i ekologiji. A ova je najgora od svih. Ovakve firme su tema onih triler filmova o korporativnom kriminalu i kompanijama jacim od sistema. Samo sto ovo nije film, ovo se upravo nama desava. Mogu da se sprece jos uvek ali sad i odmah, jer ako sad omane Srbija sve sto cete kasnije ikad cuti o Rio Tintu bice ovo ranije napisano - nakon kratkog medenog meseca krecu glasine, pa optuzbe o nehumanim radnim uslovima i privatnim "obezbedjenjima", nepostovanje ugovornih obaveza, trovanja, unistavanje ekologije i ekosistema, nagli skok malignih i respiratornih oboljenja, sudski procesi i afere o korupciji - otprilike tim redosledom - a na kraju dana ce Rio Tinto biti oslobodjen za sve optuzbe i za 50 godina ce i dalje kopati po Srbiji i trovati decu vase dece.
Ako mislite da preteravam - pitajte one u Namibiji.
Nije jos uvek kasno da ne postanemo jos samo jedan plen predatora. Mozda neko pomisli da je ovaj ton previse melodramatican, ali ponavljam nije ovo nikakav overstatement. Zelim samo ono sto je dobro za sve nas, narocito za sve vas koji zivite u Srbiji, a to nije Rio Tinto. Jer 2 ili 3 hiljade radnih mesta koje ce Srbija platiti sa isto toliko smrti uzrokovanih tim rudnikom, sa 20 ili 30 hiljada hronicnih bolesnika i devastiranom prirodom i to onim mozda i najlepsim delom Srbije - to je jednostavno losa matematika za nas. Ni manje ni vise od toga.
Sorry na ovolikom upisu, nece se ponoviti 🤭