Zamislite da se pobratime sa još 7-8 navijačkih grupa klubova iz Evrolige. Oni bi imali žurku na tribinama, a simpatizeri bi sedeli i ćutali ko u pozorištu.
Kad ugledah Rebraču setih se onog njegovog duela sa Glintićem. Pomraćenje Glintića i bez ikakve potrebe udara glavom Rebraču s leđa. S trbina kreće - mi smo grobari, najjači smo, najjači, a čovek nekad igrao u Partizanu i poznat je po fer igri i normalnom ponašanju.
Moj zajeb, tačnije deo. Ovo prvo da laže kao pas reko Miličić, ovo drugo Labović. U svakom slučaju u to vreme ni jedan ni drugi nisu bili vinklovani, s tim što se Miličić malo opametio, ovaj drugi nije.
Ma oni su i dalje tu, ali se Marko i sam malo sklonio u stranu bez želje da se ističe. Boli ga đoka, ima love od poda do plafona a to mu ova vlast omogućila. BBRS se tu najviše pita, ima ih mnogo a i van tribine su zajebani likovi.
Ima i među ovima koji sada vode glavnu reč likova koji imaju ogromno poštovanje na tribini, pogotovo Peđa. Pre svega zbog zasluga od pre petnaestak godina kada su spasili tribinu propadanja.