"On zavitla biosenzorom obema rukama i udari njime po rapavoj površini
humke; udarao je i udarao njime sve dok je ne probi, a onda iz pukotine prsnu
žu?kastobeli prah kao iz kakve puhare, otkrivaju?i ne o?i stvorenja skrivenih u
unutrašnjim odajama ve? tanke, prozra?ne površi jedne duboke naprsline sa
hiljadama si?ušnih pora - kao da je vekna hleba prese?ena nadvoje sekirom, sa
lepljivim, gnjecavim testom u sredini. On se skameni, dižu?i ruke da zada još
jedan udarac, a u tom ?asu nebo iznad njega obasja zlokobna svetlost. Otvaraju?i
vatru na antenske stubove iznad svemirske luke, Hemres s lako?om probi oblake.
Kišne kapi istog se ?asa preobratiše u belu paru. Lasersko sunce javi se iza
oblaka. U širokom krugu toplotni udar u magnovenju zbrisa i izmaglicu i oblake
svuda oko njega. Dokle god mu je oko moglo dose?i, ?itava je padina bila
prekrivena mnoštvom obnaženih bespomo?nih izraslina; i dok se, krše?i se,
džinovska pau?inasta mreža zajedno s antenama u plamenu survavala na njega, on
shvati da je ugledao Kvintanjane."
Ovo je zagonetni skoro mističan kraj čuvenog sf romana "Fijasko" Stanislava Lema.
Verujem da nisam jedini koji se po zaklapanju korica knjige(naravno pročitane u jednom dahu) zapitao ko su ili još bolje šta su Kvintanjani?