amnesiac.

Kad sam prije 5 godina gledao rezultate na čelendžerima pokušavajući da otkrijem nekog nepoznatog mladog igrača što sam godinama prije toga činio, nijesam ni slutio da ću na čelendžeru u Bergamu zapaziti jednog Italijana neuobičajenog prezimena koji se sa 17 godina plasirao u četvrtfinale. Kako je u tom četvrtfinalu i pobijedio, pokušao sam da pronađem highlightse na youtubeu i da vidim o čemu se radi. Budući da sam se do tada uglavnom razočarao svaki put kad bih to činio, vjerovao sam da će tako biti i tada, no dočekalo me je iznenađenje. Vidio sam jednu savršenu tehniku kod bekhenda i iskreno, podsjetio me tada na Murraya tj. njegovu agresivniju verziju, što je ogroman kompliment. Na kraju je lako osvojio turnir uz igru koja je bila prilično ofanzivna. Jedna od stvari koja mi je još ostala urezana u sjećanju je izostanak bilo kakvog radovanja već se samo pozdravio sa protivnikom, sudijom i navijačima čisto kao protokolarno. Bilo mi je čudno jer je to bio ogroman uspjeh za igrača za koga niko prije toga nije bio čuo. Evo i intervjua za ATP: https://www.atptour.com/en/news/bergamo-challenger-2019-sinner E od tada ga pratim. Odgledao sam većinu njegovih mečeva na čelendžerima, da ne govorimo o ATP. Zbog toga ova njegova titula meni posebno znači jer sam toliko dugo pratio njegov razvoj. A od te titule u Bergamu do ove ogromne u Melburnu on je ostao pristojan momak s obje noge na zemlji. U jednoj izjavi danas on je rekao da za njega stvari sad zapravo tek počinju. Govorio je kako će sada svi još više željeti da ga pobijede i tražiti taktiku, da ga je Medvedev promjenom taktike u prva 2 seta potpuno zatekao i da će u budućnosti i na takve stvari morati biti spreman. A o kakvom se perfekcionisti i radoholičaru radi govori i to da Vagnozzi i Cahill pokušavaju da ga sačuvaju od digih treninga jer bi on samo to radio 🙂

Ne znam o čemu se radi, je li jinx ili trolovanje, užasavam se od pomisli da si ozbiljan :) Upecaću se pa napisati da je Berdych u svojoj karijeri osvojio ukupno 13 titula, Sinner ih već ima 9 sa 22 godine i 2 mjeseca. Kad je Berdych imao toliko godina imao je 3 titule uz 3 izgubljena finala. Jedino gdje su jednaki je broj izgubljenih finala i broj osvojenih mastersa, s tim što je Sinner u 3 poraza imao dva na mastersima. Do 23. rođendana je Berdych imao još jedan poraz u finalu, pa vjerujem da će ta razlika poprilično rasti za ovih 10 mjeseci. Što se same igre tiče, nemaju previše sličnosti. Berdych je imao bolji servis i forhend kada ne treba trčati, te zaokružen fizički razvoj vrlo rano. Sve ostalo je mnogo na strani Sinnera. Forhend iz trka, o bekhendu + mogućnost da ga udari iz otvorenog stava da ne govorimo, defanziva, ritern na prvi i drugi servis, kretanje. U nekim stvarima je razlika enormna, u ostalim osjetna. Kačket i svijetla kosa - tu su već približni :) Ponavljam, vjerujem da je neka vrsta zaebancije u pitanju jer je i ostatku posta napisano dosta toga da bude očigledno, tipa da je Zverev sa 19 godina bio 5 puta bolji igrač nego sad :D

Najveća pobjeda Sinnera u karijeri, po mom mišljenju. Ovo je samo de jure bila petstotica, de facto hiljadarka kao zmaj. Plus užasan matchup, konačno je probio veliku barijeru isključivo svojom zaslugom. Još uvijek su nepoznanica njegove fizikalije, kaže za italijanske medije da mu treba još godina-dvije. Vidjećemo. Čitam komentare u vezi s Alcarazom. Uozbiljite se. Momak je fenomen, ali matchup je čudo. Imam osjećaj da se jedva čeka njegov poraz za negativan komentar koji po pravilu nema nikakve veze s mozgom. U svakom slučaju, tenis je u dobrim rukama. Uživajmo.

Kasnije odgovaram jer treba pronaći vremena budući da ne bih htio da upadnem u zamku proizvoljnosti poput tebe. Već sam napisao da sam pravio tabele koje se tiču mladih igrača od 1998. Lijen sam da izvlačim podatke sa pokvarenog laptopa da bih nastavio sa updateom excel file-a, ali sam srećom nešto na internetu sačuvao u formi slike. No prije toga da se vratimo na tinejdžere i njihovu nemogućnost da se domognu finala nekog ATP turnira. Pomenuo si Davida Ferrera i Tomaša Berdycha. Pa da vidimo njihove mečeve sa tinejdžerima na ATP touru u spornom periodu. Počeo sam od 2009 a završio sa 2017. ----------------------------------------------------------------- David FERRER 2009 Niko 2010 Bernard Tomic (218) 1. kolo Kuala Lumpur WC (3 pobjede u karijeri od toga 2 kao WC) Yuki Bhambri (532) 2. kolo istog turnira WC 2011 Ryan Harrison (122) GS Wimbledon 2012 Bernard Tomić (36) Masters 2013 Niko 2014 Alexander Zverev (285) WC 2015 Elias Ymer (192) WC 2016 Taylor Fritz (81) Masters kvalifikant 1. masters u karijeri 2017 Omar Jasika (290) WC ----------------------------------------------------------------- Tomáš Berdych 2009 Brydan Klein (248) WC Kei Nishikori (61) poraz! Grigor Dimitrov (478) WC 2010 Kevin Krawietz (1057) WC 2011 Niko 2012 Niko 2013 Niko 2014 Niko 2015 Hyeon Chung (121) Masters Yoshihito Nishioka (146) Roland Garros Borna Ćorić (41) Alexander Zverev (83) 2016 Alexander Zverev (56) Borna Ćorić (47) Masters Alexander Zverev (28) Wimbledon Borna Ćorić (53) Masters Alexander Zverev (27) poraz! 2017 Anrej Rubljov (130) Masters Denis Šapovalov (193) ----------------------------------------------------------------- Kao što se iz priloženog da vidjeti (u zagradi je tadašnji ranking protivnika), većina tih pobjeda protiv tinejdžera su bili oni koji su dobili Wild Card uglavnom kao domaći igrači ili (rijetko) osvajači juniorskog Grand Slama. Oni koji nijesu su opet poraženi uglavnom na Mastersima ili Grand Slamovima, a ja sam se fokusirao na sve turnire, pogotovo na one iz serije ATP 250. No nije slika bila baš tako loša kako sam napisao kad su izostanci tinejdžera u finalima u pitanju. Neeee, slika je mnoooogo gora. Radi se o tome da ni Ferrer ni Berdych praktično nijesu imali koga pobijediti od tinejdžera. No malo podignimo ljestvicu kad su godine u pitanju. E sad dolazimo do onih tabela koje sam pravio zaključno sa 2019. godinom. Pravio sam tabelu U21 igrača na kraju godine budući da je 2017. počeo Next-Gen turnir. Radi se, dakle, o igračima koji su u toj godini punili 21. godinu ili manje. Što bi bilo da je turnir organizovan ranije? Zbog toga evo tabele koja prikazuje ranking na ATP listi neposredno prije ATP Finalsa po godinama 1998-2019. download: https://i.postimg.cc/7DVRVXc8/u21-1998-2019.jpg?dl=1 Kao što se može vidjeti, 2010 bismo imali 0 (slovima nula) U21 igrača u top 100. Jedva bi skupili 7 igrača do top 200, inače. A uopšte nije bilo neophodno imati neke zavidne rezultate na ATP turnirima, dovoljno je bilo rudariti na čelendžerima. Uzmimo za primjer Jaume Munara koji je 2018. sezonu završio na 78. mjestu. Dakle, jedan, uz dužno poštovanje, za tenis ne toliko značajan igrač, ali ni takvoga nije bilo 2010. Inače je Munar prvi španski U21 igrač koji je uspio ući u top 100 nakon Nadala! Nakon njega, ako me pamćenje ne vara, su to uspjeli Davidovich-Fokina i Alkaraz. Sljedeća tabela sadrži klasu ispod, tj U20 igrači, dakle ne nužno tinejdžeri već u slučaju da su rođeni početkom godine mogli su imati i 20 godina i 11 mjeseci. Jedan od primjera kako se kao tinejdžer može doći visoko a da se pritom ni ne dođe do finala na nekom turniru je Denis Šapovalov koji je 2018. došao do 27. mjesta. No takvi igrači kojima se ranking zasniva od par dobrih rezultata na Grand Slamovima ili Mastersima nikad nijesu bili ozbiljni, jer se počinje od turnira ATP 250 ili ako se otvori žrijeb na ATP 500. download: https://i.postimg.cc/gGwBGp0m/u20-1998-2019.jpg?dl=1 Evo i prikaza U20 top 50, čisto da rupa bude vidljivija: download: https://i.postimg.cc/8pd0xbzv/u20-top-50-1996-2019.jpg?dl=1 Da bismo rupu vidjeli još bolje, vratiću se na U21 igrače i finala turnira koji su igrali od 1998. do 2019. I tu je generacijska rupa više nego očigledna, kao i kada to prestaje i vraća se u normalu. Otud i odgovor na pitanje zašto vrijeme Lost-Gen igrača nikad nije došlo. Nijesu bili dovoljno dobri. Sit sam se naslušao priča kako oni samo treba da "isprate" veliku četvorku ili trojku pa će oni zagospodariti. Šipak! Dođoše bolji od njih, a onda još bolji. U svakom slučaju bolji od njih svakako. Finale ATP Finalsa između Dimitrova i Goffina je dio kad su uspjeli uskočiti u generacijski međuprostor. Boldovao sam pobjednike u finalima i odvojio okvirima Masterse, Grand Slamove i ATP Finals. Vjerujem da se možete snaći. download: https://i.postimg.cc/2jzKYB1K/u21-u-inak-1998-2019.jpg?dl=1 Sljedeća stvar gdje se to još očiglednije može vidjeti je aktuelna ATP lista i top 30: 1987 - Đokovića (1) 1988 - Čilić (23), Bautista Agut (25) 1990 - Evans (24) 1991 - Carreno Busta (22) 1995 - Norrie (13), Kyrgios (26), van de Zandschulp (29) Dakle, s izuzetkom Đokovića, svi ostali iz top 10 su godište 1996. i mlađi. S izuzetkom Norriea (1995), svi osim njega i Đokovića u top 20 su godište 1996. i mlađi. Nije zgoreg napomenuti da je između Đokovića i Norriea koji odskaču u top 20 čak 8 godina razlike. Ali eto, 22 od 30 najbolje rangiranih igrača ima 27 godina i manje, odnosno 18 od 20 najboljih, odnosno 9 od 10 najboljih. Slučajno? Pogledajte ponovo tabelu finala ATP turnira za U21 igrače pa ćete ih sve naći i uvidjećete da ništa nije slučajno. Kad budem radio dopunu za godine 2020, 2021, 2022. i 2023. tabela sa rankigom zbog pandemije, zamrzavanja bodovanja i ostalih globalnih stvari će malo iskriviti realnost, ali će i pored oskudnijeg kalendara za vrijeme lock-downa tabela sa finalima dovoljno pokazati koliko je sad bolja situacija, a generacijska rupa će biti još vidljivija. Kao neko ko je devedesetih odgledao ogroman broj teniskih mečeva, mogu iz prve ruke potvrditi da je takođe bila određena kriza produkcije talenata do ove generacije '80, '81. i '82. ali je tada bila previše velika razlika između podloga/uslova pa nije bilo u toj mjeri vidljivo, pogotovo na šljaci.

Dakle, kao što sam najavio na drugoj temi, nekoliko podataka koji mogu biti zanimljivi. Radi se o tinejdžerima koji su kao takvi osvajali turnire i ulazili u finala. Nakon uspješne generacije rođene '80, '81 i '82 koja je zagospodarila svjetskim tenisom, imali smo mini krizu kad su tinejdžeri u pitanju jer se ne mogu sjetiti nijednog iz generacija '83 i '84 a da su uspjeli doći do makar 2 ATP finala. '85 je tu Berdych koji je od 2 finala jedno dobio dok je u drugom poražen od takođe tinejdžera Nadala. No kako se on oprostio od bavljenja tenisom, usredsredio sam se na godišta nakon toga jer su oni napravili nevjerovatan proboj koji se poklapa sa padom generacije '80-'82 zbog raznih razloga. Izuzetak je Federer a neki iz te generacije su se kasnije probili, no ovdje govorimo o onima koji su se probili do 20. rođendana. Dakle, slijede super-jaka godišta '86, '87 i '88 i onda slijedi ogromna kriza u svjetskom tenisu kad su uopšte mladi igrači u pitanju a da ne govorimo o tinejdžerima. Ta kriza produkcije talenata je trajala skoro 9 godina, odnosno de facto do pojave Zvereva koji je godište '97. Kako bih to dokazao pomenuću 2008. godinu koja je posljednja godina kada su tinejdžeri ulazili u finala i tu su čak bili stoprocentni 6/6 pa su Del Potro (4) i Čilić (1) kao i Nishikori (1) osvojili titule. Ovdje treba shvatiti i sam kontekst i zašto Nishikorija koji je rođen krajem '89. ne pominjem u smislu da od njega počinje ta generacijska rupa. Razlog je što je i on dio te "rupe" budući da se titula 2008. može posmatrati kao izlovan slučaj, incident, kako hoćete, jer mi je to na nivou Fritzovog (izgubljenog) finala 2016. ili osvojenog finala Rubljova 2017. ili (da karikiram) takođe osvojenog finala 2020. Seyboth- Wilda ako se te budale više iko sjeća. Jer ako te poslije titule nema 3 ili 4 godine onda je to u smislu "omaklo se". Čilić je objektivno posljednji ozbiljniji tinejdžer do pojave Zvereva jer je nakon titule koju je "ugrabio" prije 20. rođendana nastavio da napreduje. No kako bih napravio neku klasifikaciju a da to ne bi bilo friziranje podataka, odlučio sam da mi glavni kriterijum budu makar 2 ATP finala zaključno sa danom 20. rođendana (zbog jednog slučaja). Gledajući finala nakon Del Potra se post prekida Ćorićem, ali znamo da je zapravo Zverev objektivno taj koji je prekinuo crnu seriju. Staviću broj dobijenih finala u odnosu ma broj odigranih. Navešću i par komentara da bi slika bila potpunija, a tiču se očekivanih poraza u finalima Gasquet (1986) - 1/3 (0/1 Mastersi) [izgubljeno finale Mastersa od Federera] Nadal (1986) - 16/18 (1/1 Grand Slamovi, 6/7 Mastersi) [izgubljeno finale Mastersa od Federera nakon vođstva 2:0 u setovima inače bi skor u finalima bio skoro perfektan, no ovo će teško iko više ponoviti] Monfils (1986) - 1/4 [izgubljena finala od Roddicka i Federera] Murray (1987) - 2/5 [izgubljena finala od Federera i Hewitta] Đoković (1988) - 5/7 (1/2 Mastersi) [izgubljeno finale Mastersa od Nadala] Del Potro (1988) - 4/4 Ćorić (1996) - 0/2 Zverev (1997) - 2/4 Tsitsipas (1998) - 0/2 (0/1 Mastersi) [izgubljeno finale na šljaci od Nadala a na Mastersu na 20. rođendan poraz od istog igrača] De Minaur (1999) - 1/3 [izgubljeno finale protiv Zvereva (od Medvedeva ne računam jer ga tada niko nije ozbiljno shvatio i razvio se kasnije)] Auger - Aliassime (2000) 0/5 [izgubljeno finale od Tsitsipasa na šljaci] Nakashima (2001) 0/2 Sinner (2001) - 3/4 (0/1 Mastersi) Rune (2003) - 4/7 (1/2 Mastersi) Alcaraz (2003) - 9/12 (1/1 Grand Slam, 3/3 Mastersi) Striktno o titulama govoreći, u posljednjih 20 dodina (ako nijesam nešto propustio) samo 8 igrača su osvojili više od 1 titule prije 20. rođendana. Samo 6 njih je to učinilo više od 2 puta, a polovina su na dnu ovog spiska. Čisto da imate uvid koliko je svjetski tenis zapravo u dobrim rukama. Naravno da se mnogi igrači kasnije razviju poput nekad D. Ferrera ili Davidenka, ili u bližoj prošlosti Thiem ili Medvedev, mnogi teniski eksperti to očekuju od Bena Sheltona, ali makar imamo dobru osnovu da očekujemo zanimljive teniske godine. Do prije nekoliko godina sam bjesomučno gledao čelendžere pokušavajući da otkrijem ko bi mogao biti "next big thing". Sada su me ovi igrači malo razmazili sjajnim uspjesima. P.S. Praštajte ako je u ovom postu bio koji netačan podatak. Laptop gdje sam to bilježio je u kvaru, pa sam se oslonio na sjećanje.

Morao sam da cimam drugara iz Kragujevca, inače jednog od najboljih statističara teniske istorije, da mi otkrije podatak kad se posljednji put dogodilo da dva tinejdžera osvoje turnire istoga dana. On je morao da se vrati u 1995. kad su to učinili Rios i Schalken. Iako su Alkaraz i Rune odbranili turnire osvojene prošle godine, sticajem okolnosti to je prošle godine bilo u različitim sedmicama inače bii to bio, vjerujem, jedinstven primjer. No i ovako su najmlađi tinejdžeri koji su odbranili titulu nakon Nadala. Rune je to mogao osvojiti turnir i prošle nedjelje ali mu je nedostajalo samo malo više snage, tj. nekih 15 minuta. Danas epic choke Botica inače bi iscrpljenost opet bila jedini razlog da je izgubio. O ostalom na drugoj temu.

Tsitsipasu se baš ne da. 0:9 u finalima ATP 500 a u desetom finalu ga čeka igrač protiv koga ima h2h 0:3.

Pa ima zasad tu bekhend paralelu iz stretcha. Pokupio je od najboljih kao sa švedskog stola :) Uh, kakav meč u najavi. Raduje što su i Sinner i Alcaraz osjetno bolji nego prošle godine u ovo vrijeme. Odrađuju igrače koji, iako dobri, nijesu njihova klasa u 2 seta pa tako štede energiju. Standardan problem za mene, budući da oba igrača obožavam, pa ne navijam ni za koga u tom meču, odnosno to se mijenja u toku meča.

I Sinner Rubljova. Rubljov standardno ograničen čim ga neko izbaci iz zone komfora, a Sinner trenutno u sjajnoj formi. Nadam se novom spektaklu u polufinalu sa Alcarazom, ali još su meč do toga.

Ne znam je li komentator slijep jer je teško ne primijetiti da Alcaraz ima neki fizički problem. Serve & volley, bh slice, drop shot u situaciji kad ima otvoren teren. Nekoliko puta i bolna grimasa. Edit: Evo konačno progovori.

Ovaj momak je čudo u svakom smislu. Bravo majstore!

Damir *eronja

Pa kad se to tako postavi, zbilja prvih 8 titula Ferrera imaju veću težinu od Ruudovih. Ranking protivnika u osvojenim finalima: Ferrer: 27, 32, 7, 37, 13, 27, 60, 16 Ruud: 145, 15, 77, 155, 97, 28, 15, 79 Ima, međutim, jedna caka. Ferrer je osmu osvojio sa tačno 28 godina, dok Ruud trenutno ima 23 i po. Iako se ništa ne može tako prosto zaključivati, ne postoji nikakva magija koja može uopšte upoređivati njih dvojicu jer je jednostavno u toj dobi Ruud mnogo ispred Ferrera. Gledajući kako Ruudova karijera napreduje, ona je otprilike analogna Thiemovoj s tim što zaista ne mislim da ima potencijal Dominica Thiema.

Jedan odlični italijanski teniski novinar je iznio interesantnu tezu. Govorio je o tome kako su se ljudi često pitali kakav bi David Ferrer bio igrač da je viši desetak centimetara. Kaže da bi bio Casper Ruud. Nije to baš neki kompliment za Ruuda budući da je u njegovim godinama Ferrer imao jednu ATP titulu, a Ruud ima već 8, uz šansu od pola godine da uzme još koju do 24. rođendana (Ferrer je drugu uzeo sa 24 godine i 3 mjeseca). Ferrer je zatim vrijedno radio na sebi, postao primjer profesionalca koji je izvukao maksimum iz svojih mogućnosti i karijeru završio sa 27 titula uz, istina, slabiju konkurenciju nego sada. Koliko god Ruud bude napredovao, ne vjerujem da može mnogo iznad tog broja titula. Govorim o broju titula jer ne vjerujem u GS uspjeh s obzirom na nepopravljiv bekhend. Sad mu se, slično Ferreru, posrećilo da dođe do finala jer je žrijeb bio takav. To neće biti čest slučaj. Naravno, ne znamo koliko će ljekovi za bolove djelovati kod Nadala danas, tako da se ništa ne zna.

Ja ne mogu prežaliti Sinnerov otvoreni put do polufinala. Nikad bolji žrijeb neće dobiti. Uz dužno poštovanje prema Čiliću i Rubljovu, oni na šljaci apsolutno ne mogu parirati i pored toga što to nije njegova omiljena podloga. Ruud je već druga priča. Potpuno su ga zaustavili fizički problemi. Poslije Australije covid i tu je propustio turnire u dvorani gdje je najjači. Taman se vratio u Indian Velsu i opet neka bolest. U Majamiju žuljevi. Isti problem u Monte Karlu. Zatim slijedi Madrid gdje su problemi malo ozbiljniji (prepone) a nakon toga u Rimu problemi sa kukom. Seriju problema začinio je na Roland Garrosu povredom koljena. Teško je ocijeniti što je tu problem budući da povrede ne djeluju povezano. Generalno se pretpostavlja da je potrebno postepeno povećanje mišićne mase, ali slušao sam neke italijanske novinare i izgleda da to još nije izvodljivo. Naime, prošle godine je porastao oko 3 cm (zaboravite zvanične podatke jer se nije mjerio, a i očigledno je). Postoji vjerovatnoća da će rasti i dalje što predstavlja problem kod povećanja mišićne mase. Tu, naravno, nijesam stručan već samo prenosim ono što sam čuo.

Eh, sjećam se kad sam počeo da pratim Sinnera nokon senzacionalnog osvajanja čelendžera u Bergamu početkom 2019. Do tog turnira je imao samo jednu pobjedu na čelendžerima, praktično nepostojeću juniorsku karijeru, a za njega u Italiji nije znao niko. No na turniru u Bergamu sam odmah vidio da bi od njega moglo biti nešto. Nakon Bergama nastavlja niz pobjeda i osvaja 2 prva fjučersa. Odmah potom odigra čelendžer u Alicanteu na šljaci gdje ga je u prvom kolu čekao još petnaestogodišnji Carlos Alcaraz Garfia (da, još koji mjesec je koristio i majčino prezime). Alcaraz dobija 2:1. Sada, dvije i po godine nakon tog meča konačno se sastaju na ATP touru. Nadam se da je to početak velikog rivalstva, ali samo pod uslovom da ono ne pođe u jednom smjeru, tj u Alcarazovom. Ljudi koji ne prate italijanske medije pogotovo novinare specijalizovane za tenis, koji nijesu slušali opširne intervjue Sinnera i Piattija, ne mogu ni pretpostaviti količinu profesionalizma kod Sinnera i ogromnu posvećenost tenisu. Za njega postoji samo tenis, sve ostalo je periferno. Jedini problem za njega je taj što je Alcaraz isti takav i to se vidi iz aviona. Odlična stvar za tenis je da imamo dvojicu tako mladih profesionalaca, samo što ja ne vidim potencijalne prednosti Sinnera u odnosu na Alcaraza. Vidjećemo.

Na sto crnih jada Sinner i pored toga što je morao ranije završiti meč. Pobjeda za statistiku. Sinner kao tinejdžer osvaja 3. ATP turnir i to je najviše još od 2008. kad je Del Potro osvojio 4 ATP turnira prije 20-og rođendana. Samo je još Zverev u međuvremenu uspio da osvoji više od jednog (2). Interesantno je da su njih trojica imali isti broj finala (4) što nije najviše od tinejdžera, no taj podatak Felixu Auger-Aliassimeu koji je 5 puta igrao finale malo znači :)

Pozdrav svima! Već izvjesno vrijeme pratim povremeno ovaj forum, a kako onaj na kom sam pisao propada, nema što nego da se registrujem na ovaj. Vidim da je Boxy tu (veliki pozdrav za nju) a vjerujem da ima još neko meni poznat. Iako prilično pratim mlade igrače, moram priznati da je sinoćni protiv Auger-Alliasimea bio njegov prvi meč koji sam gledao od početka do kraja. Da nije osvojio te čelendžere ove godine pomislio bih da je odustao od tenisa i odabrao koledž što je bila njegova dilema nakon US Opena 2018. i pobjede protiv Berdycha u prvom kolu. Nakon osvojenih čelendžera sam pročitao da je imao povredu koja ga je od terena odvojila 14 mjeseci i to je bio razlog zašto je "ispario". Stoga njegove godine treba "oduzeti" u smislu da se zbog pauze i neiskustva nije mogao ranije probiti. Jer ovo što sam od njega vidio u ova dva meča je obećavajuće. Neozbiljno bi bilo da sada prognoziram njegove domete. Sviđa mi se lakoća kojom izvodi udarce sa oba krila. Nikako mi se ne sviđa servis iz stava "mirno!" sa kratkim izbačajem i to je razočaravajuće s obzirom na njegovu visinu. U polufinalu protiv Sinnera, a tu su moje simpatije više na strani Talijana kog ipak pratim od prvog osvojenog čelendžera u Bergamu. U svakom slučaju ćemo imati novog nextgen (U21) igrača u finalu nekog ATP turnira i tu dolazimo do impresivne brojke (13) ove godine. Hoće li sustići brojku od 17 od 2019. teško je reći, no daleko smo od perioda 2010 - 2015. U tom periodu od 6 godina smo u finalima ATP turnira samo 5 puta imali U21 igrača, a naročito su "slavne" bile 2010. i 2012. koje su prošle a da niko od U21 igrača nije bio u finalu nekog ATP turnira. Prokleti lost-gen.