U ovakvim uslovima kakvi su u Srbiji, i generalno od početka trudnoće, ja muževe/očeve ne bih puštalau u porođajni salu.
Nešto su probali i mnogo puta je muškarcu pozlilo, pa su imali posla i sa njim.
Trebalo bi početi od trudnoće, da se muškarci aktivno uključe u proces trudnoće i da govore ono MI smo trudni, a ne ženoleum je trudna.
I ako se neko odluči da tako postupa, automatski mu lepe etiketu papučića i rugaju mu se.
Dalje, ovde (bar u provinciji) nije praksa da očevi ulaze sa ženom kod lekara i onda dolazimo do tog famoznog reč za reč.
Posebna kategorija žena su trudnice koje vanbračno ostanu trudne, često maloletne, a još gore koje odluče da namerno dobiju dete van braka.
One bivaju stigmatizovane i od društva i od porodice (pričam načelno).
Kurva, kopiljara i slično su redovnoj u upotreb uz blagoslov crkve, naravno.
Taj put prati i zdravstvo Srbije
A najgora moguća stvar je, bar meni, ono oblokavanje, koje često počne dok je žena na porođajni stolu, da sve pucanjem ( ako je sin, naravno).
Jesam proširila priču i na društvo, ali to društvo i ima velikog uticaja na sve što se dešava u ordinacijama/porođajnim salama.