Da ne odgovaram tamo, zagušili smo temu...
Elem, ne, nisu/nismo spremni da dignu glas.
Sve se svodi na ogovaranja po hodnicima.
Ja naravno govorim o mom okruženju, jer sam u ovom kolektivu više od 30 godina, ali duboko verujem da je svuda tako.
Obavezni su nam mesečni sastanci, ko u Boljem životu, i tu niko neće ustati i reći taj kolega ili ta koleginica ne rade dobro, pogrešili se tu i tu i kad svi znamo gde se pogrešili i ko je pogrešio.
Mi se možemo ne podnositi između sebe, ali još nisam čula da će lekar reći pacijentu da je kolega pogrešio dijagnozu i lečenje.
Svakodnevna praksa se svodi na to ne talambasaj (što naučih pre neki dan).
Konkretno-kad sam išla da operišem kataraktu, prvo sam otišla kod anesteziološkinje, koja je rekla da treba 5 dana da primam fraxiparin, i da ne daje dozvolu za anesteziju.
Rekla sam da sam pregledala listu šta sve treba i da to nigde nije navedeno, pa je rekla, da, da, vi ste u pravu, svi rade ofrlje, samo ja ispravno...msm
Onda su me dve devojke, oftalmološkinje, pozvale i doslovce rekle, šta ova sad opet lupa-pijete andol protekt?
Da, rekoh, sad sam u godinama kad već treba da vodim računa o tim stvarima.
Onda su otišle kod prve, starije, kod koje sam odbijena za anesteziju, a vrata su bila poluotvorena i muž je čuo kako joj govore tonom "mlađih" znate, ona nema antikoagulantnu terapiju, jel može ipak da dobije pristanak?
Rekla je da sam pogrešno rekla i da nije ona kriva
Posle su mi rekle, pustite nju, važno je da se operišete.
I na tom je verovatno i ostalo.
Izvinjavam se na dužini posta.