Jump to content

PorodicneVrijednosti

Član foruma
  • Posts

    5,880
  • Joined

  • Days Won

    6

Posts posted by PorodicneVrijednosti

  1. Ovaj potez Rocketsa da spuste petorku do krajnjih granica je samo konacna potvrda koliko su se zajebali sa trejdom za RWa. Jedini nacin da RW bude neki faktor je ovaj cirkus bez normalne petice. To moze proci na nekoliko tekmi al na duzi period nema teoretske sanse. Ovo sto pokusavaju je klasican cirkus. Cak ni GSW sa jedno 10 puta jacim smallballom nije ovo pokusavao uraditi jer su ljudi svjesni da bi time sprzili i Greena i KDa. 

  2. Je li ko od vas sto pratite NCAA kojim slucajem upratio ovog Luku Garzu sa Iowe ? Vidim ima neke ozbiljne brojke,  a pominje ga se u kontekstu BiH reprezentacije pa me zanima imali tu kakvog potencijala za solidnog igraca za Europu ? Koliko sam uspio po highlightisma upratit, tesko da ce imati mjesta u NBA. 

  3. Normalno da ce u Lakersima bit veci pritisak nego u Miamiju ili Cavsima. LeBrona se opasno pljuvalo prosle godine jer je bio bezobrazan prije svega i vise vremena trosio na ego boost objave na IG nego na odbranu. Tad su mnogi fanovi Lakersa bili za njegov trejd. Ove sezone se itekako iskupljuje al svakako da ce sve osim titule biti neuspjeh, pogotovo sad nakon Kobeove smrti. Na LeBronu je ove sezone bas ogroman pritisak od strane Laker nationa. S titulom ce postati prakticki Bozanstvo, a u slucaju neosvajanja bit ce razapet od fanova Lakersa kao malo kad u karijeri. 

  4. Davis na 5 je vjerovatno najtezi igrac za branit u citavoj ligi. Nema visokog koji moze ispratit sve njegove cutove, igru licem, ledjima i pick igru kad na rasirenom terenu. Strpat ce ti 30 s minimalnim brojem spustanja lopte na parket. Problem je sto Lakersi nemaju dovoljno krila da te periode s njim na 5 ucine cescim. Valjda bude kakvih buyouta pa se pokupi neko krupnije krilo uz Collinsona koji je izgleda vec dogovoren. 

  5. Nisu normalni Rocketsi. Pa AD ce protiv njih imat prime Shaq brojke. Jos ce LeBron moci do obruca kad i kako pozeli. Gubitkom lob prijetnje ce sad biti i dosta bolji matchup Jazzu i Nuggetsima. Goberta i Jokica su izludjivali tim lob pasovima Capeli. Niko im izgleda nije javio da nema vise Warriorsa sa smallball petorkom smrti. 

    • Like 6
  6. Cisto sumnjam da Iggy odbija igrat. Lik je uvijek bio ozbiljan profesionalac. Ovo je vjerovatno u dogovoru s timom. Memphis je jos ljetos rekao da nece bit buyouta Iggyja i da ce trazit prvi pick za njega cini mi se. Da je on svojevoljno odbio igrat, odavno bi to vec bilo rijeseno. 

    • Like 1
  7. 50 minutes ago, Manu said:

    Ako uspe Boston nekako da se dokopa Capele postaju favoriti na istoku imho

    Clint je perolaka kategorija za Biida. Urnisat ce ga pod kosem. Stavise Capeli je undersized Draymond radio ogromne probleme na skoku, a da mu ih ne prave Biid i Horf.  Keltima je po mom misljenju Adams kud i kamo bolji fit. 

  8. 35 minutes ago, BattleBorn said:

    Bas tako nekako.

    Samo sto sam nakon svih tih hate faza (u kojima sam isao slabije nego u LOVE fazama) shvatao da sam bio glupi klinac koji drka kurac o nekoj nesebicnoj kosarci, i sva ta smartass boring proseravanja, za koje se Kobe nije izvinjavao.

    Zato sam ga i posebno voleo na kraju.
    Ni u ovim momentima nihilistickoj velicanja, ne mogu da kazem da je tipa neki top3 igrac svih vremena, ili tako nesto.
    Kome se pa jebe za to, sta me pa boli kurac za tako dosadnu stvar kao sto je neka tamo strogo funkcionalna efikasnost.
    Na kraju dana kosarka je igra, sa potencijalom da bude lepa i dopadljiva za oko i da nam ucini zivot lepim. Hrana se jede da se unesu potrebne kalorije za funkcionisanje organizma, covek koristi tehnologiju i uredjaje da bi mu funkcionalnost zivota bila bolja. Kosarka nije to. Kosarka se ne konzumira zbog neke efikasnosti, rezultata.
    Kosarka se konzumira jer covek zeli da tokom svog zivotnog veka ima i momente u kojima se oseća lepo, u kojima njegova čula detektuju nešto lepo i privlačno.

    Privlačnost.
    To je Kobe Bryant. Za mene, kome je zivotna estetika vazna stvar, to je nesto sto mi je znacajnije. 

    I od Jordana i od Lebrona ce doci bolji, nemoj da se zavarate da nece.(doduše od Jordana značaniji neće da se desi)
    Ali to nije bitno. Titule nisu bitne, nakon samo par godina to su relativni svezi podaci na Wikipedia-i, posle vise od par godina, to su samo bajati podaci... podaci koji sluze da se tamo negde po forumima dokoni ljudi usled viska vremena se skurcavaju "Igrac A bolji od igraca B" sa paste-ovanjem nekakvih podataka. Zivot i ono sto je oko nas je mnogo vise od toga.

     

    Harizme se ne ponavljaju, i svaka unikatna, a velicanstvena harizma je najbolja.
    Legacy su harizme, aure, inspiracije koje ostaju, uspomene, vizuelni nadrazaji, moc da budes mocan gradivni materijal u asocijativnom stvaranju mladih mozgova narednih generacija.

     

    To je Kobe Bryant. Kad se pomisli o estetici s kraja 90ih, pocetka 2000ih, kad se pomisli na blago osnezene snimke sa pojacanom saturacijom, na prve pojave tech grafika, to je Kobe Bryant. I to sto se ta moda vratila,  to ima veze sa ljudima kao sto je Kobe, oni nas vezuju za te periode, i oni nas motivisu da kreiramo okruzenje koje nas koloritno vezuje za to.

    Kad zazmurim i pomislim na kvalitetne parkete NBA-a, na lepe i duge mrezice NBA-a, tu je Kobe. To je vrednije nego neka njegova titula.

    Nakon Jordana niko nije tako prezentovao boje svoje fransize kao Kobe. Nakon Jordana i tog crveno-crnog misticnog killer-champa, dosao je klinac koji ce da plese u nekim Princ sa Bel Er bojama, sa harizmaticnim osmehom. Nikome nisu tako lepo stajale neke boje kao njemu ona zuta i ljubicasta. Ukrao je te boje i ucinio ih svojim, i bice njegove jos dugo dugo...
    Ne samo u kosarkaskom Svetu.

    Odavno sam prestao da se lozim na dresove i opremu koja je brendirana imenima sportista. Ali sam pre 2,3 godine Kobe patike, ushicen kao malo dete.
    I znao sam da samo patika koja je povezana sa Kobijem moze da mi daj iracionalni osecaj hodanja, tog sanjarenja ugladjenosti...

    To je bio Kobe.

    Niko nikada nije igrao nijednu igru tako lepo za oko kao on, niko nije imao takav motion kao on. To sam pricao i dok je bio ziv.
    Nekima je to manje vazno, meni nije. I kako starim, sve vise i vise osecam zahvalnostim prema stvarima i ljudima koji ostavljaju takav utisak na mene.

    Zaista mi je tesko, moram da priznam da i nemam hrabrosti i snage da se duze zadrzim na clancima, vestima i slikama po netu  gde je njegova cerka. Prevrne mi se zeludac, i momentalno me hladan znoj oblije kad krenem da stvaram tu sliku.
     

    Hvala ti za ovaj post. Nesto najljepse sto sam procitao o Kobeu. Beskrajno ti mnogo hvala. 

    • Like 1
  9. U zivotu nisam imao nesto puno idola i ljudi na koje sam se ugledao. Osim roditelja i rahmetli dide, Kobe je bio jedini uzor i idol. To je bila neka ljubav na prvi pogled kad sam imao 6 godina i gledao ga prvi put u finalu protiv Phille 2001. godine. Ne pamtim kad sam zadnji put bio ovako sjeban i osjecao toliku prazninu. Vjerujem da zvuci glupo da se mogu toliko vezat za neku osobu koji nikad nisam vidio uzivo ali tako je. Kobe je bio bas bitan dio mog zivota i mog odrastanja. Kad je pokidao ahilovu 2013., bio sam sjeban poprilicno i malo falilo da prekinem sa tadasnjom djevojkom zbog jednog glupog komentara za Kobea. Kad se oprastao, dio kosarke je za mene umro. Tad sam i napisao jedan tekst posvecen Kobeu. Zalijepit cu ga ovdje pa ako ko ima volje nek procita. 

     

    Spoiler

    Godina je bila 2001. Početak ljeta se približavao. Vjerovatno je to trebao biti još jedan običan dan napolju za jednog šestogodišnjaka, dijete kojem je tih dana jedina briga bila hoće li tog dana dati dovoljan broj golova, ostati među zadnjima u poznatoj igri i dobiti dopuštenje od mame da ostane napolju igrati žmire poslije „akšama“. Međutim, tog dana, tog junskog dana taj dječak se upoznao sa jednom posebnom igrom, jedin posebnim sportom, ma jednom posebnom umjetnošću loptanja pod obručima zvanoj košarka. Upoznao i istog trenutka postao veliki zaljubljenik istog. Vrativši se s polja, sjeo sam sa starim, prvim komšijom iz zgrade to i njegovim sinom, inače mojim najboljim drugom iz djetinstva gledati TV, ne sjećam se tačno šta smo gledali, ali se dobro sjećam da smo ostali pravo dugo sjediti. Ponoć je već bila prošla, stari je listao kanale i slučajno naletio na treću utakmicu NBA finala iz 2001. godine između Lakersa i Philadelphije. Lakersi predvođeni najboljim bek-centar duom Kobe-Shaq protiv legendarnog The Answera, čovjeka koji je donio revoluciju u NBA ligu i čovjeka s kojim se je poistovjećivalo pola djece 90ih. Ja tada kao dijete kojem je plava boja bila najdraža boja, počeo sam pomalo navijati za Lakerse, iako su bili u ljubičastim dresovima, ja sam to na neki način povezao sa plavom bojom i čovjeka sa afro frizurom, izvjesnog Kobe Bryanta. Kobe tada nije odigrao jednu od svojih najboljih utakmica u karijeri mada je opet dao 30+ poena. Nešto je bilo u tom igraču, neka elegancija, lakoća igre, kretanje terenom, moć, ljepota. Nešto je bilo posebno. Dok su ostala djeca iz mahale idolizirala Shaqa, Iversona, Cartera ili Garnetta, ja i moj najbolji drug iz djetinstva smo ostali zadnivljeni Black Mambom. Od tog dana i te utakmice između Lakersa i 76ersa jedan mali dječak iz Zenice je postao fan košarke kao sporta i fan jednog, budućnost će pokazati, velikog igrača.

     

    Od tog dana, mogao sam slobodno reci onu „Ball is life“. Kosarka kao sport je postala nesto sto me je zadivilo, sto sam i sam trenirao nekih 4-5 godina u toku osnovne skole. Sjecam se kad smo u Celiku dobijali prve dresove, vecina je trcala do trenera da mu trazi Jordanovu 23-icu, neki da traze Iversonovog keca, neki Shaqovu 34, a neki i tvoju tadasnju osmicu. Taj broj 8 i taj Purple and Gold dres je za mene od toga dana bio svet. Sjecam se svih treninga kako smo mi balavci s manje od 10 godina pokusavali pogadjat tvoje fadeawaye, a ni dobacit do kosa s trice nismo mogli. S drugovima sam na Kamberovicu na kosu provodio petke poslije skole igrajuci basket za basketom, svi smo pokusavali neke tvoje suteve, a s obicnim zicerima smo jos problema imali. Bilo je to dobro vrijeme, kad malo razmislim bolje nego ovo sadasnje. Jedina briga je bila dobiti dobre ocjene u skoli da nas roditelji puste po vazdan napolje. Ja sam polako odrastao uz tebe i tvoje utakmice. Jednom smo igrali protiv Viteza u Vitezu i na samom pocetku utakmic, dobro se sjecam, sam pogodio jedan sut iz okreta slican tvom iako sam od kad sam poceo igrati kosarku igrao krilnog centra. Pa mojoj sreci tad nije bilo kraja iako sam u jednom malom gradicu u maloj Bosni i Hercegovini pogodio jedan jedini sut, ali hej, bio je nalik na one mog idola.

    Tako sam ja polako rastao uz tebe i tvoju kosarku. One sezone nakon sto ste se ti i Shaq popeli jedan drugom na glavu i kad su Lakersi jedva ulazili u PO su me istovremeno cinile i sretnim i tuznim. Sretan sam bio jer si ti dominirao, jer si citavom svijetu pokazivao da ekipu punu igraca koji su nekim cudom zalutali u NBA (a ustvari nisu bili ni za tadasnju Goodyear/NLB ligu) mozes uvesti u PO i u sahu drzati jedne Sunse koji su tih godina bili za 3 klase jaca ekipa od nas. Tad internet i kompjuteri u BiH nisu bili rasprostranjeni kao danas i vecinu informacija o tebi sam prikupljao putem teleteksta i novina. Uvijek cu se sjecat tog perioda, teletekst SLO TV je uvijek na izbacivao istovremeno i rezultate utakmica i broj koseva najboljih strijelaca utakmica. Oni nizovi od 50+ utamica, oni bolesni sutevi, onih 65 poena i baseline trica protiv Portlanda, Game winner za game winnerom, outscoranje citavog tima Dallasa nakon 3 cetvrtine (62:61 za tebe) i na kraju, velika, najveca utakmica koju su moje oci gledale, 22. januara 2006. godine protiv Raptorsa. Znam dobro, bila je to vecer s cetvrtka na petak po Srednjoeuropskom vremenu. Ja sam taj petak ujutro imao u pola 8 cas solfedja u muzickoj pa cas gitare u 8 i 20. Cim sam dosao kuci otvorio sam ovaj put HRTov teletekst, stranica 550 i vidio velikim slovima, ispod rezultata, ispisan tekst da je Kobe Bryant dao 81 poen na JEDNOJ utakmici. Pa druze moj, to ove danasnje „zvijezde“ jedva da mogu u 2 utakmice. Cim se pojavi neki atleticar koji ne zna loptu odbit o parket, ali zato leti glavom iznad obruca, danasnja kosarkaska javnost poludi. Sta onda treba reci za tebe tih sezona kad si kamaru levata sam vodio kroz sezone ? Bog kosarke za njih, licno i personalno. Na svom vrhuncu si bio covjek koji je trpao 35 poena, 5 asista, 5 skokova i jos igrao fantasticnu, bolesnu odbranu na bilo kojem vanjskom igracu. Koliko ovih „zvjezdica“ to danas moze ? LeBron samo i to mozda, ostali samo mogu da ti se sagnu i sanjaju da budu Kobe Bean Bryant. Nego da se vratim na utakmicu, cim sam vidio rezultat i broj poena, namolio sam starog da mi skine utakmicu s neta da je mogu pogledat. Gledao sam i divio sam se. Divio sam se sta si sve pogadjao, divio sam se umjetnosti izumiruce vjestine, igri s poludistance, divio sam se ulazima, rolinzima, polaganjima, zakucavanjima, ma svemu. Bio si poseban igrac, mnogo poseban, neko kakav se vjerovatno vise nece ni pojaviti. Stariji su jos od tvog pojavljivanja govorili da neodoljivo podsjecas na Njegovo Letece Visocanstvo i bili su upravu. Doktor kosarke, umjetnik na terenu, pravi kosarkas i prije svega neko ko je obozavao i disao taj sport.

    I nedavno je dosao dan kad si objavio da se oprastas, nesto sto je visilo u zraku od pocetka sezone. Iskreno, u prvom trenutku sam bio i sokiran i sretan i nesretan. Bio sam sretan jer si konacno nasao svoj mir i jer si shvatio da to vise nije to, ali i nesretan jer znam da zauvijek gubim svog idola i svog uzora. Nije mi bilo nimalo svjedno. Tvoje oprostajno pismo sam procitao s velikom knedlom u grlu i obecao si da do kraja sezone ne propustam niti jednu utakmicu. Nadam se da ce ih sto vise biti odlicnih i nadam se pokoja sa 30+ poena uz hrpu tvojih suteva.

     

    Zelim da ti kazem u svoje i u ime svakog fana kosarke jedno veliko hvala. Hvala ti sto si nam pokazao da dijete od 18 godina može igrati s najboljim, hvala ti sto si nam pokazao posvecenost i rad, hvala ti sto si nam pokazao srce sampiona, hvala ti sto si nam pokazao da je 81 poen moguca stvar, hvala ti sto si nam pokazao kako se pogadjaju Game Winneri, hvala ti sto si nam pokazao kako se krvari Purple and Gold, hvala ti sto si nam pokazao Mamba mentalitet, hvala ti sto si 6-ogodisnjeg djecaka „natjerao“ da zavoli najljepsi sport na svijetu. Za sve to jedno veliko hvala Kobe. Da nisi teskog karaktera kakvog jesi, tvoja karijera bi vjerovatno bila jos i veca, bolja i uspjesnija al nema veze. Glupo je bilo sta zamjeriti jednoj takvoj velicini, inspiraciji za milione djec sirom svijeta. Falit ces nam Kobe. Svima. Falit ces kosarci, falit ces Lakersima, a posebno ces falit meni, svom velikom fanu. Uvijek cu se s radoscu sjecati tvojih suteva i tvoje kosarkaske umjetnosti. Jos jednom veliko i bezgranicno HVALA majstore. Uzivaj u konacnom miru, zasluzio si vise nego iko.

     

    S ljubavlju, Mirza.

    Moj Bog. Uvijek i zauvijek.

     

    • Like 23
  10. Pa da budemo realni, James je od svih superstar igrača godinama imao prilično jadan sudijski tretman. Primao je udarce u sredini kao malo koji igrač i nikad nije imao neki apsurdan broj slobodnih kao Harden npr. U Miami godinama kad je bio dominantan skoro ko Shaq na početku milenijuma, pogotovo u onoj 12-13 sezoni, izvodio je tek 7 slobodnih po tekmi. Koji je razlog tome nisam siguran, vjerovatno neka sudijska logika da mu ne sviraju sve faulove jer je građen ko solidan tenk i neki "normalan" faul vjerovatno ni ne osjeti. 

    • Like 1
    • Thanks 1
  11. Utakmica je sinoć izgubljena u drugoj četvrtini apsolutnom nonšalancijom u odbrani i nikakvim closeoutima. Rondo je tu prednjačio. Drugo poluvrijeme je bilo prilično dobro. Moglo se i dobit da nije bilo par LeBronovih gluposti u napadu ili da je bar AD mogao pogodit bilo šta iz vana. O njegovoj igri unutar linije za 3 ne treba ništa posebno pričati. Jednostavno tu za njega ne postoji odbrana i sve ovisi o njemu.

     

    Bogdan bi ovoj ekipi fenomenalno legao. 

  12. Ma hajd ove izgubljene na kraju, to mu ko i možeš zanemarit jer je manje-više bilo gotovo. Ona maloumna trica u prvoj sekundi napada na nepostavljenu odbranu pri -9 kad je ekipa imala momentum je da ga momentalno istjeraš iz dvorane. To su šutevi koje si mogu Harden, Curry il Durant dopuštati. Il idi do kraja jer si građen ko tenk il stani i daj ADu koji je bolji igrač od tebe. Nije normalan nikako. 

×
×
  • Create New...