Danas smo bili u tazbini u Beloj Palanci. Jos zeni dosao brat od strica iz Portugala, sa svojom zenom. Napravili rucak za celo drustvo. Moja malena cerkica se istrcala, izradovala izigrala "za sve pare" sto se ono kaze...
 
	 
 
	I tu mi na povratku upadne u kadar, dok sam vadio stvari iz auta. Moja zena sa cerkicom, hodaju prema ulazu kuce, kroz dvoriste. Cerkica jednom rukom drzi mamu a drugom omiljenog zeku.
 
	 
 
	I setim se Dijane Hrke. I krenu suze same. Kakav je to gubitak za tu zenu. Kakvi neljudi vode ovu zemlju. Da ti neko tako, u sekundi, obrise sve za sta zivis. I nikom nista...