Poceo sam da radim 1993. u Studiu B na televiziji i tu mi je bio posao na videorekorderima i kompjuteru za tekst (kajron).
Nedugo posle toga prelazim u ERC BIP-a i rad u COBOL-u na UNISYS sistemu.
Eh, klimatizovana sala, terminal na stolu, frizider sa proizvodima kuce, restoran sa odlicnom hranom za radnike.... - milina.
Nakon toga, pozovu me 1994. u sadasnju firmu zato sto im je trebao neko ko se razume u kompjutere, a osoba koja me zvala je znala da se tim bavim jos od kada se ZX Spectrum pojavio 1982. godine i da sam piskarao programe jos za isti i da sam pratio razvoj tehnologije sa malim prekidom za vreme sluzenja vojnog roka u tadasnjoj JNA (zadnja generacija u njoj - nije ni cudo sto je propala ).
Dodjem u firmu - 6 kompjutera, uglavnom 486, MS-DOS i drndavi Epson matricni stampac. Kolege - malo bolji daktilografi: prekucavanje gomile papira u bazu podataka i obilno koriscenje digitrona za racunanje.
`Ajmo lagano - prvo Lotus123 (preteca Excela), a onda i MS Works 2.0, preteca Office-a u okviru kog je bio i Excel, plus Windows 3.11 cisto da se ne kucaju kobasice od komandi u DOS-u.
Prve odstampane tabele, zadivljeni pogledi kolega i nadredjenih i.... "Mali, pisi koji ti kursevi, oprema i literatura trebaju - pravimo mrezu i obucavaces ljude pored odrzavanja mreze".
Kud ne pobegoh tada nego se i danas zlopatim u istoj firmi sa obukom i odrzavanjem.
Mada, sem kuvanja, ne mogu sebe da zamislim ni u jednom drugom poslu.