Mustafa Dogan

Kakav tuti-fruti?! Komunizam i fasizam znak jednakosti?! De bolan...

A sta ako ''imamo'' i jednu i drugu komponentu?! Eto belaja... Ja sam eto trenirao mlade ljude, radio sa mladim fudbalerima i trenerima, sadasnjim i bivsim, buducim, cijeli zivot sam dio nekog radnog kolektiva, cak i koji se determinise pripadnistvom drzavi (sto vuce samo jos vecu odgovornost sa sobom u radu). Imam u CV-iju rad i sa poznatim licnostima, barem u (evropskoj) fudbalskoj hemisferi. Priroda posla je takva da je taj nacionalni/drzavni diskurs sastavni dio posla, da se kvalitet rada mjeri i po rezultatima u drzavnim i kolektivnim okvirima, na platformi grupe, skupine, mase. A vjeruj mi da hiljadu puta pomislim kako je lakse funkcionisat i gurat individualno, nego kad pred sobom imas kolektiv. Ko kolektiv nije vodio, mozda drugacije misli/vjeruje, ne ulazim u to, jer sam kroz radno iskustvo prevazisao taj stadij razmisljanja i pogleda na tu materiju. Uzgred, ponosan sam na ljude sa kojima sam radio, razmjenjivao znanje, iskustva, a ima bogami medju njima bas uspjesnih ljudi, popularnih. Jesmo li svi mi ''govno od ovce'', svi mi koji smo kroz rad i prirodu posla osudjeni jedni na druge, samo su nam uloge i raspodjele radnih zadataka drukciji? Priznanja/diplome/nagrade sve manje tangiram. Starim valjda. Shvatam da je rad i stalna proizvodnja bit, sustina. Priznanja i nagrade te samo kratko drze na povrsini. Dolaze stalno mladji, talentovani, ambiciozni. A tudji kolektivni ili individualni uspjeh mozes i kao satisfakciju upotrijebit. Meni je koristio obilato u radu sa mladima. Da imam neki primjer, neki putokaz, da pokazem djeci koji igrac bi im trebao bit uzor, idol, vodilja, luca. Ako im samo sebe budem nametao kao model, ma dodijacu im posle tri treninga... Dopizdit.

To moze samo na video-igrici. UEFA ima izricito negativan stav o regionalkama - s pravom. Razlozi: 1. UEFA je stvorila najjace i najprofitablinije takmicenje u historiji sporta koje se zove - UEFA Champions League. Zarad nekih Balkanaca, Balta, Finaca, Norvezana, nisu ludi da uniste taj koncept, da uniste sistem takmicenja, da se zavlace u razlicite kriterijume, da podsticu korupciju unutar svojih clanica, svi imaju sansu, svi ucestvuju, pa nek izvole, nikome ne zabranjuju ko nema domacu ligu (samo Lihtenstajnu jer je nema) 2. U UEFA ne rade fudbalski amateri da sebi pred ocima dozvole fudbalski ULEB. Pukne li na bilo kom savu, sljeduje lancana reakcija. 3. o ''regionalkama'' - bez para i stotina miliona € investicija svaka ce bit bliza svom trenutnom nacionalnom nivou, nego ozbiljnom evropskom 4. savezi nemaju interes za regionalnom ligom, Dinamu, Zvijezdi, Partizanu, Mariboru, Rijeci ona ni ne fali, od UEFA-takmicenja vec imaju ozbiljne prihode za domace uslove, i napreduju sukcesicno, barem su u tom trendu napretka i jacanja konkurentnosti 5. 99% Slovenaca i 95% Hrvata ne zeli regionalnu ligu Licno: nerede na tribinama Grbavice da gledam protiv Zvijezde, Partizana, Dinama, Hajduka - neka hvala! Ne fali(te) mi. Moze i ovako da komuniciramo sa razdaljine. Ljudski, civilizirano, bez uvreda, lomljave stolica i je-be. Moja Grbavica je jednom vec (iz)gorila. Nikad vise!

A - 1. Italija, 2. Turska B - 1. Belgija, 2/3. Danska i Rusija C - 1. Holandija, 2. Austrija D - 1. Engleska, 2/3. Hrvatska i Srbija E - 1. Spanija, 2. Svedska, 3. BiH (zelja, Poljska realnost) F - 1. Portugal, 2. Njemacka, 3. Francuska Favoriti za titulu: Holandija i Belgija. Sistem sa 12 domacina je pun pogodak. Izazvace mnogo vece interesovanje i euforiju nego u Francuskoj '16 koji je jedan od najvecih promasaja u historiji evropskih prvenstava. Losa organizacija, izostanak euforije, nedovoljno interesovanje Francuza, huliganizam. Zrijeb savrsen! A - Italija je pod Mancinijem zivnula sa 10 pobjeda en suite, Olimpico bi trebao da bude pun; Turska u Bakuu, de facto na domacem terenu, gdje Svicarce i Velsane ceka freneticna atmosfera. B - Belgija na dva iskusenja u Kopenhagenu i St- Peterburgu. Finci ce zbog blizine preplavit ulice oba grada domacina. Rusi ce zbog odluke WADA dodatno zapet, poput hokejasa u Pjongcangu C - najneatraktivnija grupa, Oranje ce da priredi festu u Amsterdamu, dok u Bukurestu slijeduju tri osrednje utakmice (takvih bi u jednoj zemlji domacinu bilo mnogo vise), organizacijski ce to dobro odradit, imaju vec iskustva sa UEFA-finalima D - O Wembleyu i euforiji Engleza ne treba trositi rijeci, nadam se Srbiji u Glasgowu i ocekujem ljepoticu sa Hrvatima na Hampdenu E - Spanci u Bilbu gosti , Svedjani tvrd orah svim domacinima, u Dablinu ce takodje bit fenomenalna atmosfera ko god bude igrao, prodje li BiH, bice navijaca i da se na Mjesecu igra F - grupa smrti, tri ljepotice, dvije u Münchenu, jedna u Madjarskoj, Madjari ce to dobro odradit sa domacinstvom, München je mali rizik, posto ima visoke fudbalske zahtjeve kao publika, a Nijemci predvidjaju svojoj reprezentaciji totalni krah i eliminaciju u prvoj rundi.

Probaj sa oral history-dokumentacijom. Probaj sa digitalizovanim izdanjima stampe/tiska. Probaj sa naucnim radovima, analizama, pregledima historicara, kako domacih, tako i stranih. Pitaj starije clanove familije (vjerovatno ih imas), ne moraju oni direktno da znaju, moze i sta su im njihovi roditelji, dede, nane svjedocili o tom vremenu. Nije tesko. A slika je normalno subjektivna. Mada u preklapanju misljenja se nalaze mnoge dodirne tacke i cvorista. Mislim argument ti je odbojan. Za bilo koju epohu prije naseg rodjenja.

Pitanje celavosti je najcesce psiholoska paradigma. Ispocetka vjerovatno malo ko prihvati celavljenje, a kad ocelavis strelica na skali raspolozenja ide prema gore, prihvatis, tj. shvatis da je to prirodan proces i da si se bezveze opiro prirodi i genetici. Na kraju zavolis svoju celu koja ti postane i dio imidza. Za celavce vlada stereotip da su agresivniji, zajebaTiji, muzevniji - sve su to gomile gluposti. Govorim kao covjek koji je imao, pa izgubio kosu. Sto se tice transplatacije cuo sam da su u Beogradu dosta jeftinije ruke nego u Zagrebu, pa mnogi Hrvati dolaze u Beograd na ''obradu''. Generalno - vrlo subjektivna stvar, individualna, od covjeka do covjeka, kakva cud, takav i stav.

To ti je kao poker-aparat. Samo sto tu mozes duze lupat manja-veca prije nego sto se strmopizdis.

Ostavio mu je amanet Kangu i Boakyea, dva kljucna igraca u kvalifikacijama za Ligu Evrope 2017.

A ti vjerujes da Napoli i Salcburg danonocno prate balkansku scenu i vijecaju sedmicama hocel dovest Milojevica, Bjelicu ili Milosevica za trenera? Nemas pojma sta je trenerski esnaf i koliko je trenerima x-puta teze ostvarit ozbiljan inostrani angazman za razliku od igraca. Prvo sto je igraca 25-30 puta vise nego trenera. Drugo, kao treneru ti je daleko teze i kompleksnije da te prihvati nova sredina nego igraca, a u drugoj zemlji tek da ne govorimo! Da Radomir Antic nije igrao u Saragosi, nikada ne bi dobio trenerski angazman u Saragosi. Fakat. A da nije bio (uspjesan) trener u Saragosi, tesko da bi vidio i Reala, Atletika, Barce... Da Dragoslav Stepanovic nije igrao i zivio u Njemackoj, tesko bi i trenerske klupe Frankfurta i Leverkuzena vidio. Da Sinisa Mihajlovic nije igrao i zivio u Italiji, tesko bi iz Srbije do Milana i Sampdorije dosao. Isto vazi i za Hrvata Igora Tudora. Da Vaha Halilhodzic nije igrao i zivio u Franuskoj (Nant, Pariz), nikada mu Lil sansu ne bi pruzio, a ni PSZ kasnije. Djukic u Valensiji, Niko Kovac u Njemackoj itd. Evropski klubovi, pa i taj Napoli i Salcburg uzimaju trenere iz svog bliskog vidokruga. Premala je spremnost klubova, pogotovo gdje se vrte ogromne pare, da eksperimentisu sa nedovoljno poznatim trenerima, tj. trenerima za koje je nova sredina u koju dolazi po svemu bukvalno nova. Napoli angazuje trenere Talijane ili u Italiji dugo zivuce strance. Salcburg trenere iz Austrije ili Njemacke ili strance koji su radili u Njemackoj (trenutno imaju Amerikanca na klupi koji je dosao preko americke firme/ispostave u klub). Za Balkance je vjerovatnoca i sansa da tu dobiju angazman 1%-99%. Neovisno od njihovog trenerskog kvaliteta.

Mrkela je doveo Milojevica u Zvijezdu. Kakav crni Terzic... On je samo prihvatio.

Ozbiljna drzava i ekonomija koja samo u fudbalerima ima vjerovatno oko milijardu € kapitala...

Usput, ako ne znas, Mostarci drmaju vasim fudbalom. Na primjer, jedan vam je drmao u olimpijskom komitetu, fudbalskom savezu i FK Partizan. Jedan je pomenuti insajder iz Republike Lijane. A jedan vam je prvog selektora Srbije 2006. aranzirao, tacnije nije bas iz Mostara iz Blagaja je, to ti je par kilometara od Mostara... A jedan vam je 90-ih zaposlio gomilu igraca po Grckoj, pomagao, preporucivao gazdama klubova. Hajd necu dalje...

Kako ne znas, pa to cijela Srbija, Berlin, Tetovo, Mostar, Dubai znaju... Pa sta je Perkos? Ja sam skonto da je Albanac, ako grijesim, izvinjavam se covjeku.

Pod okriljem fudbalskog saveza Lijane i ostalih sportova.

Nemoj samo da se poredis s njim

Mali vrijedi i vece pare. Strasan potencijal! Gledo sam ga i na treningu i na zvanicnoj utakmici, da se svaki trener zaljubi u njega! Da je Partizan jaci, i jos bitnije, da je srbijanska reprezentacija jaca - uzeli bi i 20 mil. € za njega! Mogli bi trazit te pare... Bez problema.

A ko o ljubavi govori?! Govori se o dostojanstvu i samopostovanju, upravo tom individualnom, a potom i kolektivnom. U kuci, u cetri zida ti je individualni dovoljan, to su ti ljudi i lijepa mjesta koja pominjes, privatan zivot. Van kuce i na poslu ti se kolektivni namece, htio, ne htio. Plati reziju, plati porez, plati doprinos. Postoje neki fondovi, budzeti, sluzbe, trziste, zakoni trzista... Ako si zaposlen u kolektivu, moras mu se ti prilagodjavat, a ne on tebi, osim ako nisi vlasnik firme, a i tad vise moras, nego sto ne moras, ako hoces da ti firma opstane i funkcionira. Ako cu ja pustat i prihvatat da me jebe ko stigne, da mi uzima profit i sopstveni proizvedeni kapital iz mog dzepa i firme samo zato sto nije iz moje zemlje, pa da mu se ne zamjerim, a ja poslovno trpim i trzisno zbog te geografske denominacije (i koja ne proizilazi od moje inicijative), onda nisam ni altruista, ni graditelj mostova, ni napredan um, nego samo mazohista i gubitaska budaletina, samo to i nista vise. Usli sa klupe za rezerve.

Neka nacionalizma, ali pravog nacionalizma, a ne ovog izopacenog. Kad ti u klub dodje neki Ceh, Austrijanac, Nijemac, Svicarac, pa ti nudi za igraca deset puta manje para od njegove trzisne vrijednosti, samo zato sto si ti iz BiH, sto si bijeda i sirotinja, pa te ucjenjuje, vrbuje roditelje igraca, ponasa se kao sudija, a ne kao poslovni partner, onda ti proradi i nacionalizam i sto -izama. Vele isti smo, kurac smo isti. Kad mi trebas odvest talentovano dijete iz zemlje za bagatelu vani, onda si hadzija, postavljas uslove, prijetis, bahatis se. A kad trebas svoju guzicu udomit u kakvoj medjunarodnoj organizaciji, pa te zapadne Sarajevo, onda si altrusita, filantrop, humanitarac. Jah...

Lahko bi mi s njima trojicom. Ima tu jos igraca.

Ma sega bona, ne pecam te, nit me pecaju Izvini, ako si se primila, nije zlonamjerno. (nisam znao da si zensko) Ja percipiram samo svoju mikroperspektivu. A sjecam se sve vise i rijeci starijih koje sada ja mladjima meljem (trenutno uzalud, mora se bit prvo blecak). Nekad ni ja nisam razumio starije kad vele da se fukara umece u politiku, da se upetljava i leti, a da je tamo najvise onih sa dvije lijeve, sigurna im kuca. Samo nekad se mantralo o radnom narodu, a danas koordiniraju i standardiziraju. Bilo bolje nekad. Nekad su nam novopeceni mahalasi, mahom doslje iz svojih sela, govorile o onome sto nisu ni oni razumili, vidila zaba da se konj potkiva, pa hajd neka je. Danas je gore. Danas smo bijeda i sirotinja, okupirani protektorat, a mahalasi dosli iz inostranstva, pa marva nam govori da smo marva. Jesmo marva, kod nas raja zivi od sirotinjskih platica i penzija, a oni po Sarajevu hlade guzice po elitnim pansionima i 10.000-20.000 € djuture mjesecno i jos nam govore da smo marva, govore nam da smo ljudi, da udisemo vazduh, da imamo dvije ruke i noge (mnogi ratni invalidi nemaju, al njih nema na tim skupovima, kvare pejsaz), da smo slobodni ljudi i slicne baljezgarije. Jesam. Haj citaj ponovo. Pa kad sebi priznas da sam ti odgovorio, minuce te zelja da ih opet trazis.

Ne postoje glupa pitanja. Rado cu ti odgovorit, a odgovor glasi, u stvari vec sam ga dao: Selam Bosno i Hercegovino! Selam alejk, dobro vece moji dragi SDA-ovci! (Dodaj ovdje i srpsku i hrvatsku verziju.) ''Nacionalisti'' osnovali svoje stranke u Bosni i hapaju gdje stignu. Poslije rata i ''nenacionalisti'' osnovali svoje stranke u Bosni i oni hapaju gdje stignu.

Da se nisi prepozno? ''Nije njima falilo puno ni ‘92 da im je sve ono trebalo.'' Evo opet te mantre. ''Ko nas bre zavadi''?! Sve bilo divno, bajno, sjajno, pa se pojavio taj nacionalizam, pa za godinu-dvije-tri se pomakljase?! De ba jarane, ne pije to vode. Neozbiljno je. Nisu ljudi bas tolika marva. Mada dodju tako u Sarajevo ti raznorazni koordinatori, predstavnici medjunarodnih organizacija i ini, pa nam govore kako smo marva i kako je bacena buha, pa treba da se mijenjamo, pa ovo, pa ono, prico bih i ja mozda takve baljezgarije za 10.000, 15.000, 20.000 € plate mjesecno. Nisam jos bio u iskusenju. Nit bih volio da budem. Meni moj zanatic dovoljan. A ima za ove ratnoprofiterske ugursuze, i domace, i medjunarodne, Josip Pejakovic dobrih izvala, koje su na nasu nesrecu - stvarnost.

Ne bi. I prodaja Terzica i dovodjenje tog Brazilca su bili transferi ispod radara, tj. u sjenci vecih i prodajnih i kupovnih. Nego se sad taj transfer ponovo kopa iz (skorije) proslosti zbog eliminacije od Grka i potvrde promasaja novih ''pojacanja''. I Terzic i taj Brazilac su back-up opcija u timu, ali posto je Brazilac napravio helac u Atini, sad je to udarna tema. Joveljic je prodat za nadrealne pare. Ako ne moze da igra protiv Bajerna u Bundesligi, ne bi ni u Ligi Prvaka protiv Bajerna bolje izgledo. Isti je to Bajern. A ni Jovicu trenutno ne cvjetaju ruze, pa da ovog drugog uzimaju kao '''novog Jovica'' samo zato jer su na istoj poziciji, iz istog kluba, iste carsije porijeklom i jarani. Taj transfer i te pare za Joveljica zahvalite Luki Jovicu. Nikom drugom. A tajming tog transfera bio je savrsen. Tesko je poredit Grujica i Terzica. Grujic je top-igrac, dosta veci prospekt od Terzica. Grujic je najpotcjenjeniji u Srbiji. Tu ga jedino i pljuju kao ''drvo'' i igraca koji je ''guran'' preko veze u reprezentaciju. Nijemci ga velicaju, prepoznali su ljudi kvalitet. Za kraj u skauting-sluzbama evropskih top-klubova, a nista manje i ovih trzisno malo slabijih rade ozbiljni ljudi. Prate oni juzno- i istocnoevropske lige bolje nego sto vecina raje u tim zemljama moze i da pretpostavi.

Dok je god klub u bankovnom minusu i dugovanjima - uvijek su potrebnije. Dal vodio domacinstvo, tvornicu, fudbalski klub, kafanu, nema razlike.

Jah... Pa zasto bih trebo lupat glavu zbog globalne price? Ako na primjer na tamo nekim Filipinama ili Estoniji, Madagaskaru buja nacionalizam, trebam da se sikiram, jel se tamo neko brino dok je Balkan gorio, jastaje... Nije imao kada od sopstvenih briga. To je domen i ''briga'' globalnih (ratnih) profitera, malog sloja povlastenih ljudi generalno. Ma nema nove francuske revolucije. Mehanizmi sile i kontrola gradjana su efikasni, a drustvo konzumentsko. Pogotovo ove mladje generacije. To je prica 19. vijeka, pa i Oktobarska revolucija u Rusiji je duga prica iz 19. vijeka, talozila se decetljecima ta ideja socijalne pravde, potencijalne vladavine proleterijata i odbacivanja feudalnog/staleskog jarma. A sto se tice Bosne ta prica je prenapuhana. Postala je mantra. Navika. Ljudi iz navike kazu da nema suzivota, da svugdje vlada nacionalizam, to je ono banalizovanje kao 1+1 je 2. A ljudi rade po firmama normalno. Sjede po kafanama normalno. Igraju lopte normalno. Kada sidjes u mikroperspektivu i realan zivot, vidis ozbiljnih razlika u onome sto slusas po medijima. Jest doslo do tektonskih poremecaja 90-ih. Jest raje izginulo, jest doslo do pomjeranja i razmjene stanovnistva, nasilno naravno. I danas se to stalno mijenja, odose ljudi vani trbuhom za kruhom. Ali ne da se stice dojam, nego je fakat da na toj mantri dobar dio handri drzavni budzet i resurse. Da se od te price izdrzava, a privredni doprinos im je ravan 0. I oni koji tandrcu o nacionalnoj ugrozenosti, i oni koji obnavljaju medjuetnicke odnose i suzivot. Njima ta prica odgovara i stalno ce je gurat u prvi plan, samo da im ko granu na kojoj sjede odrezo ne bi. Covjek kad ne zna nista da radi i privrijedi i kad ne zna sta ce sam sa sobom - ode u politiku...