Prica nije epohalna;ona je cak i izlizana,moglo bi se reci. U tom delu jesi u pravu.
Ono sto odvaja "Poverljivo iz L.A." od mnostva drugih i slicnih filmova jeste tempo.
Nijednog momenta ti film ne dopusta da odahnes. Dogadjaji se redjaju jedan za drugim,kao na traci. Cak i kada bi prica imala rupa i nelogicnosti (a naravno da nema) - mi to ne bismo stigli da primetimo. Film prodje kao za sekund.
Takodje,obicno u filmovima koji imaju neku misteriju,gledaocu se u jednom momentu "servira" nekakav pogresan trag kojeg onda pratimo. Nesto sto treba da okrene sumnju na nekog drugog ili samu radnju pokusa da odvede na neku drugu stranu. Ovde toga nema ni u tragovima! Naprotiv - film nas nijednog trenutka ne vuce na pogresan trag. Umesto toga on konstantno daje delove slagalice,uklapa dogadjaje,dijaloge i likove da nam svakog trenutka sve postaje jasnije.
I konacno.
Mada nijedan lik u filmu nije protracen,mi u sustinu pratimo sudbine trojice policajaca,koji su medjusobno veoma razliciti. Zasto trojice? Zasto ovde fakticki imamo tri glavna lika? Pa,zato sto je prica prevelika samo za jednog od njih! U "Kineskoj cetvrti" jedan je glavni glumac,lik kojeg tumaci Jack Nicholson treba sam da resi misteriju/slucaj. Ovde je to nemoguce,jer je prica mnogo slozenija i slojevitija. Iscekivanje gledaoca da se ta tri razlicita lika na kraju ipak sloze i pocnu da saradjuju gotovo je jednaka nekakvoj ljubavnoj tenziji.
Sve su to razlozi koji vrlo jasno odvajaju "Poverljivo iz L.A." od drugih,ali samo slicnih filmova.