Slušao sam ga jednom ranije kod Sema Herisa, i ovim si me podsetio da obnovim gradivo i da prelistam nekoliko njegovih radova na internetu i da malo propitam i samog GPT-a o njemu. Odmah da kažem (tj. ponovim), budući da ne postoji teorija svesti*, u ovoj fazi svaka hipoteza je dobrodošla i svaki pokušaj je vredan, a u ovim radovima, naročito sa Četenom Prakašem stvarno ima interesnantih stvari i matematičkih modela evolucije.
Rekavši to, centralna teza meni malo deluje kao ono: "Ovde ima mnogo dobrih i novih stvari. Problem je što se ta 2 skupa ne preklapaju (ono što je dobro nije novo, a ono što je novo nije dobro)". Šta je od toga dva zavisi od njegovog odgovora na pitanje "da li realnost objektivno postoji, i da li su ljudi u stanju da je spoznaju?" - koji, kako se čini, sam Hofman često menja, trudeći se po nekad da zvuči šokantnije i nudeći negativne odgovore na ova pitanja, pa onda, kada ga intervjuer malo pritisne, kao da se približava pozitivnom odgovoru.
Ja na ove stvare uvek gledam iz poperovske perspektive (a pošteno govoreći, isto kaže i dokinskovska, dekartovska, kopernikanska...pa i platonovska), i za mene nema apsolutno ništa novo ni čudno u ideji da mi NEMAMO nikakav "direktan i neposredan" uvid u realnost (niti je jasno šta bi to značilo!), već samo preko čula koja nas ponekad varaju, i koja su evolutivno baždarena da apstrahuju fenomene i renderuju realnost tako da mi ta slika povećava "fitness" u predačkom okruženju. Tako, recimo, ne percipiram svet kao nekakvu talasnu funkciju ili nekakav histogram radioaktivnosti ili toplote, već jasno vidim tigra koji mi se približava, pošto on može da me pojede, i spreči da ostavim potomstvo. Iako se, naravno tigar sastoji od elementarnih čestica i njegovo kretanje ka meni se u potpunosti može objasniti na taj način, to u ovom kontekstu nije korisno i nije dobro OBJAŠNJENJE i ne promoviše moje razmnožavanje. (tu već nastaje prvi problem sa Donaldovom hipotezem - ti ne možeš da imaš adaptivnu funkciju koja je indifirentna na realnost jer se to da li će tigar mene pojesti i da li ću ja imati decu odlučuje u realnosti, a ne u mojoj percepciji).
Dalje, mi IMAMO dobra objašnjenja (tzv. "teorije") fenomena u realnost koja - iako nisu i nikada neće ni biti nekakve potpune i dovršene istine - aproksimiraju realnost, pružaju dobar uvid u ono šta se stvarno i objektivno tamo dešava. Iako se nama čini da Sunce izlazi i kreće se preko neba i zalazi iza ravne ploče na kojoj se nalazimo, mi imamo mnogo bolje objašnjenje tog fenomena, koje je teško varirati i koje istovremeno objašnjava i mnogo drugih fenomena (što je uvek odlika dobrog objašnjenja), tipa kako to da ako sada zovnete tetku u Australiji kod nje će biti dan, a ako otputujete kod nje će biti zima - dakle imamo mnogo bolji uvid u samo realnost, iako niko nikada svojim čulima (do nedavno) nije video kako izgleda Zemlja i Sunčev sistem itd. Uostalom, samo uzak krug dobrih objašnjenja kako realnost ZAISTA funkcioniše je uopšte bio u stanju da proizvede avion kojim možete da odletite u Australiju - netačne aproksimacije realnosti vas ne mogu odvesti mnogo daleko. Sama teorija evolucija, na koju se Hofman poziva, je upravo jedno takvo objašnjenje i uvid u objektivnu realnost, potpuno integrisano u kompletan korpus svih drugih objašnjenja (od astronomskih preko geoloških pa do hemijskih), čije negiranje bi negiralo i samu TE. "Razumni Hofman" izgleda da nema problem sa ovim, dok ponekad izgleda kao da "ekstremni Hofman" ima, i ja tu imam problem samo sa ovim drugim.
Međutim, kada od realnosti dođemo na polje svesti, tu imam mnogo više nesuglasica. On svest predstavlja kao nekakav matematički precizno definabilan koncept (iako nikada ne kaže tu definiciju) koji je najfundamentalniji fenomen onoga što percipiramo kao "realnost". On bi, dakle, iz samog svog koncepta svesti morao da izvede recimo kvantnu mehaniku, teoriju relativiteta, pa i teoriju evolicije (što on i priznaje kod Sema Herisa), ali bi - još jače - morao da izvede i neke fenomene koje sve ove teorije do sada nisu predvidele (kao što je t. rel. predvidela crne rupe, zakrivljenost svetlosti oko masivnih objekata, razliku satova na vrhu i dnu zgrade i gomilu krajnje neintuitivnih fenomena koje Njutnova mehanika nije predviđala). Srećno sa tim.
Ali ne samo to. Po ovoj koncepciji nauka se i ne bavi realnošću već ljudskim kognitivnim procesima, pa domen našeg znanja ostaje jedino "korisnički interfejs" (da se poslužim njegovom metaforom) u kojem ostajemo večito zarobljeni, bez mogućnosti da odatle iskočimo i vidimo šta je spolja. To je veštački "conversation stopper" u istom smislu u kojem je to religijska hipoteza "Bog je to uradio" - što NIKADA nije dobro objašnjenje, mi od nauke trebamo odgovore na neprestano pitanje "kako?".
Notirao sam još nekoliko problema sa Hofmanovim gledištem, recimo vrlo izražen scientizam i pozitivizam (polaženja od matematičke definicije koja obično dolazi na kraju a ne od empirije, objašnjenja, rešenja problemske situacije, od toga kako eksperimentom odvojiti njegovu od neke druge hipoteze), zatim neka vrsta panpsihizma (koju je Sem Heris ispravno uočio mada je Hofman negira), itd, ali za sada ću se zaustaviti na ovome radi jezgrovitosti.
* jedna zabavna potvrda ovoga od pre 2 dana:
https://www.nature.com/articles/d41586-023-02120-8