Sta znaci olako optuzivati? Razumem potrebu za jedinstvom, i sam ga zagovaram svuda, ali zbog cega je toliko strasno izneti drugacije misljenje? Naisao sam na dobar tekst u Danasu koji me je naterao da razmisljam malo o toj 'slepoj odanosti i pravovernosti', odnosno sklonosti da se svako ko proba da nesto kaze drugacije odmah optuzuje za izdaju i prisivaju mu se epiteti informerovskog tipa. I mislim da covek ima poentu: https://www.danas.rs/dijalog/licni-stavovi/zasto-se-plasimo-da-kritikujemo-studente-i-studentsku-pobunu/?fbclid=IwY2xjawO_YLRleHRuA2FlbQIxMQBzcnRjBmFwcF9pZBAyMjIwMzkxNzg4MjAwODkyAAEed6JwW6l7ZzXjGp6ftzeU-iLgBEWpmTXR3PveNmhRr6K6StT6bK1KsK0Rvn8_aem_87toCGkh3DWRLmWlu7Zybg
Kog mrzi sve da cita, evo malo highlightsa koji su meni bili zanimljivi: Kako je moguće da se svaka unutrašnja dilema, svaka nijansa ili dobronamerno upozorenje automatski svrstavaju u upregnutu ergelu „defetista“, čija je navodna uloga da ruše moral, gase energiju i rade u korist režima? Studenti se u tom procesu koriste kao alibi i simbolički kapital iza kog se maskiraju tuđa pasivnost, strah ili politička jalovost. Tako gube subjektivitet i bivaju svedeni na sredstvo tuđih projekcija, dok se svaka kritika tog mehanizma proglašava napadom na samu pobunu. Kritika se ne doživljava kao korektiv, već kao sabotaža, pitanje kao sumnja u „stvar“, a razlika u mišljenju kao izdaja. Tako „naši“ na sebe navlače odore moralnih sudija, tužilaca i pravednika, koji sprovode svojevrsnu lustraciju mišljenja, u iskustvima, koji su nam, nažalost palanačka, dok su istovremeno potpuno nespremni da prihvate bilo kakvu kritiku, pa čak ni onu koja dolazi iz solidarnosti i brige. Ako se borimo protiv sistema koji ne trpi mišljenje, šta onda možemo da očekujemo kada dođu „naši“?