Ovo me podseca kada su dva moja drugara sa fakulteta igrali sah.
Jedan strastven i dobar sahista, drugi tabula rasa ali da niko to nije znao u tom trenutku.
Gledam njih dvojicu, sahista se znoji, hukce, menja boje, svaki mu potez traje po nekoliko minuta.
Ovaj drugi hladan kao spricer, povlaci poteze brzo i ravnomerno, kao da je svajcarski sat.
U jednom trenutku, na pola partije, sahista kaze, razmisljam se da predam, potpuno si me sludeo, koliko god da se trudim ne mogu da shvatim tvoju strategiju i odakle mi vreba opasnost.
A na to ce ovaj drugi: Druze, tvoja prva greska je sto ti mislis da ja znam sta radim.