@dete&deca, jesu pomalo smorile te emisije gde treba da se za porodicu od 5-oro ili 9-oro dece sakupi pomoc za kucu, odecu, knjige. Nije da demonstriram indiferentnost i nemanje empatije, ali nakon nekog vremena ljudi ce uglavnom i na ovo oguglati. Pomislim svasta kada vidim te ljude sa toliko dece, koji nemaju ni (pravi)posao, cesto zive bogu iza nogu, i nemaju ama bas nista sto je pod moranje u toj situaciji.
Sto se tice toga kako se kod nas gleda na to ko ima a ko nema dece, uvek ce biti takvih ljudi (pogotovo medju ovim dokonijim), koji ce se krstiti kada eto neko ima neke godine a nema dece, ali i to je slabije kako vreme prolazi. Bas ljudi svasta nesto vazno zaboravljaju bilo da komentarisu nekoga i neciji zivot, bilo da daju neke opste sudove na temu: Da li je nekome stalo i da li moze da se ostvari kao roditelj, da su nekada u davna vremena deca bila obavezna stvar, jer treba neko da krene da radi ono sto su cale&keva radili ceo zivot da bi sa 50 bili vec dede&babe (u svakom smislu reci), sad je dete stvar izbora a ne negdasnje nuzde itd. Zavisi vec od koga pitate, ali vremena su se ili jako promenila, ili jako jako promenila.
Ja znam dosta ljudi 35, 40+ koji nisu postali roditelji, neki su single, neki su u vezi (u obe grupe ima onih koji sa nekim nisu uspeli, a ispostavice se nece dobiti drugu sansu). Od svih kojih sada mogu da se setim, izdvojicu nekoliko primera: Covek ima 46g, stalan posao i u dugoj je vezi, niti njega zanima dete niti nju, ne zive zajedno, oboje imaju posao i primanja nekog srednjeg nivoa za nase uslove, sve sto im ostane nakon placanja osnovnog im ode na letovanje i par putovanja, sitne hobije, jednog psa&jedna kola, poneki gadget, da popiju i pojedu nesto van kuce, nista posebno, ali to je to, isto kao i ranije navikli su na taj zivot i sve sto uz njega ide, i dete bi im bilo sa konja na magarca sto se standarda tice, o obavezi i vremenu da ne govorim. Takodje, imam jednog prijatelja ('74 god) koji nesto losije stoji, on i njegova nevencana zena vec dugo zive zajedno, imaju oko 1000e mesecno, jedna kola, za godisnji odu u Grcku, ne znam zasto nemaju dece, moguce kao i ovi prethodni. Moj dobar prijatelj iz amerike ima 42g, tamo je od 18-e, promenio je par gradova, napredovao u karijeri, imao je veze, sada je u vezi sa 15g mladjom latino ribom, ima sve sto se materijalnog tice ali ga ocigledno bas briga, uziva u zivotu. Od zena se secam jedne koja sada ima skoro 50, definicija karijerizma&hedonizma, zavrsila medicinski i neku trazenu spec, evo vec jedno 10-15g kad god ne radi putuje po svetu, mislim da samo na arktiku&antarktiku nije bila. Vec sam smorio, da ne duzim dalje, danas samo ove od 40+.
Da se malo osvrnem na famozni materijalni momenat kod planiranja dece, jest' da se sve moze podvesti pod ono da je sve to individualno, ali fakat je da ono sto se ranije podrazumevalo da je sasvim dovoljno je danas de facto nista(puko zivotarenje), mozda jos ponegde na selu je neko zadovoljan ako ima sta da jede i krov nad glavom, ali ruralna sredina je odavno prestala biti relevantna kad se gleda neki prosek, neki trendovi, drustveni zivot uopste. Receno je da imamo toliko ljudi koji nikako nisu da budu roditelji, tako imamo i neke koji dobiju decu ali nisu bas uradili domaci pre toga, kako u dostizanju zrelosti&izboru partnera, tako i u tom materijalnom. Ako je onaj (redji) ekstrem upisivati klince na ne znam sport, jezik i klavir istovremeno, kupovati im iphone i sta sve ne, skupe rodjendaonice, letovanje&zimovanje da se svake god podrazumeva, izleti&shopping putovanja, pozamasan dzeparac, grandiozna festa pa mozda i motor/auto za 18 rodjus itd, e tako je danas onaj drugi ekstrem nemati dati detetu nista osim osnovnog (a manje od ovoga je danas uzas kao sto je uvek bilo), u tom smislu dobar broj ljudi se snebiva oko dece "iako im je vreme"