Svakako. U većini slučajeva stoji. A kao što znamo, nažalost ne postoji neka univerzalna merila života i odnosa, pa i neki merač kućnog rada i bavljenja decom. Primer manjine, je bio naš prijatelj u Kanadi, i katastrofe što ga je snašla: Emigrirao tamo sa ženom krajem '80-ih, nedugo zatim u Ontariju dobili dvoje dece. Radio čovek na Toyotinoj traci godinama, za to vreme žena ni jedno prepodne radnog staža (Čari rada je tek nakon rastave spoznala), a kad je zatražila razvod krajem '90-ih, naravno 50% svega ide njoj+ ta alimentacija... Horor, jer više sam ja u svom ni brige ni pameti tinejdžerskom periodu održavao svoj stan nego što je ona njihovu veliku porodičnu kuću, i srazmerno više pazio na svoje kućne ljubimce nego što je ona vodila računa o deci, a i znao više oko kuhinje nego ona (Mark the ultimate housekeeper sam za nju). Imam i jedan primer kod nas, kad je čovek morao na sudu da rešava, šta bi trebalo da bude tačan iznos alimentacije, jer je bivša žena koja je živela sa njihovim detetom predškolske dobi, probala da živi na njegov račun naknadno posle razvoda tražeći daleko veći iznos nego što treba za dete/nego što je određeno prilikom razvoda, no dobro to je drugačiji par cipela...
Ps - Slažem se sa gore iznesenom tvrdjom, tako da: Ua sektaški feminizam