Ono, ko ih ne voli... Negde već dobrano u sedmoj deceniji, moj deda koji je ceo život imao samo pse, zapati mačku tako što mu na vikendicu pravo iz kukuruza naiđe tigrasti malac od nekih mesec ipo-dva, tada glavni lovac buba, guštera i miševa u ataru. (Tog leta su baba i deda, posle nekoliko nedelja pripitomljavanja, za svog poslednjeg kućnog ljubimca dobili mačora i preneli ga za stalno vamo u grad u drugoj godini, nekako se nije izgubio tokom prve godine seljakanja između stana u gradu i vikendice na selu). U albumima, podrazumeva se da ima slika i pasa i mačaka, najstarije slike kućnih ljubimaca koje sada imamo su iz ranog XX veka (Baš kućnih ljubimaca u tom smislu reči). Ja sad trenutno nemam mačku, a keva neće da uzme jer joj je to sekiracija pogotovo jer se previše veže, ali ko zna... Mada, ajd' u mojoj zgradi, gde sam ja na prvom spratu, redovno pripazim na komšinicinu mačku iz prizemlja i komšijinu sa trećeg sprata, bilo kad negde otputuju na nedelju-dve bilo na par dana