Beonegro

Da ostavimo po strani to što je Milatović sam rekao da je na referendumu 2006. godine glasao za osamostaljenje Crne Gore, lik je studirao na WU i La Sapienza-i, a magistrirao na Oxfordu (ne na Ostrogu 😉 ) i radio u Deutsche Bank i 7-8 godina u EBRD, dok Stanivuković mislim da ni do Megatrenda nije stigao.

Možda si se malo zanio u krivini pa izletio u jedan tzv. conclusion shopping. Evo šta Evropa Sad kaže povodom šešeljugine podrške Evo još nekih četljika koji podržavaju Milatovića Evo i vojvode od Bošnjačkog Nacionalnog Vijeća

nije seksizam nego đenderizam. kenseluj se sad sam da ti ja ne dolazim.

boK centarske tehnike:

Podsjetio si me ovim na Morrisseya, on ima film sa životinjama koji pušta tokom svojih koncerata, sve horor do horora. Moz je oduvijek radikalni vegan.

Roditelji rastavljeni, sa majkom se sudi, eto ko je oriđinal genkstr Bez zezanja, Lukino ponašanje, sa naglaskom na prečesto nevraćanje u odbranu zbog priče sa sudijama, jeste nepoštovanje saigrača. Da sam ja na njegovom mjestu i da se vidim kako to izgleda na TV, ne bih oklevao da na tome poradim sa nekim psihologom, ako već ne mogu sam.

Braćalare, ajmo da imamo minimum konteksta prije nego što ispalimo neko smatranje ovog tipa. Recimo to da je đidipi kompletne frankofone podsaharske Afrike oko 400 milijardi dolara, što je sedmina francuskog đidipija, ili malo manje od zbira Češke i Slovačke, ili malo manje od Emirata kao jednog od glavnih kupaca francuskog oružja i vojne tehnike...

Kospoča Lejla je u slobodno vrijeme europoslanik Nepokorene Francuske, partije koja se tako zove zato što ih je blam da se u društvu outuju kao komuljisti.

Ja mislim da kod nas vrijedi za te stvari naći advokata i dati mu punomoćje, satnice u Srbiji, pogotovo u unutrašnjosti, su za nas gastarbajtere i dalje afordabilne i vrijede štednje živaca.

Više mi se sviđa sadašnji, ali vidjećemo, možda vratim Spankyja u znak podrške Let3 na Evroviziji

Kad me već stalkuješ - budući da se moj post nije odnosio na tebe - onda bar citiraj tačno šta sam napisao, a napisao sam udarnici parolaši, što nema veze sa udarnicima tipa Stahanova ili Sirotanovića, niti sa proletarijatom. Uzgred budi rečeno, politiku posmatraš kroz voljenje i nevoljenje, zato i ne dobacuješ do poente.

Polako, krenula je čuvena seoba iz Luksemburga

Zato što sam trenutno zauzet isprobavanjem koncepata koje je u svojoj knjizi Moderno ratovanje razvio pukovnik Roger Trinquier, konkretno poglavlja Parice od poljskog telefona i skrotumi mojih neistomišljenika - match made in heaven.

Solidno pomjeraš stativu 😉

Jeste, uz malu razliku da je Luj bio autokrata koji je taj zakon dopisivao, tumačio i primjenjivao po sopstvenom nahođenju, a ovdje Elisabeth Borne primjenjuje zakon koji je napisao Šarl de Gol prije 65 godina, do sada korišćen više od sto puta, bez lamentiranja o gaženju demokratije.

Vidi, svejedno mi je za ove forumske parolaše udarnike, ali ti vala znaš malo bolje od toga. Da si pročitao o čemu se radi vidio bi da ovaj mehanizam jeste vrlo moćan, ali nikako nije atomsko oružje, jer njegovo korišćenje automatski povlači mogućnost da se glasa o povjerenju vladi koja ga koristi, i to za pokretanje glasanja treba prikupiti potpise samo 10% poslanika. Znači opozicija koja misli da je to opasno ponašanje može da ga spriječi, dosnosno, opozicija koja ga ne sprečava implicitno priznaje da ta bitka nije vrijedna obaranja vlade. Pritom je ovo normalna država u čijem parlamentu nemaš radikale sa dvotrećinskom većinom.

Šta fali konceptu? Evo wiki stranice na engleskom posvećene članu 49, pogledaj taman dok ja mučim neku djecu u tunelima ispod Jelisejske palate za adrenohrom gospođi Brigitte za vikend, pa ćemo prodiskutovati kasnije.

Neysnam, ja bih lično prije ovakvih smatranja pročitao nešto na temu stava 3 člana 49 ustava Pete Republike iz 1958. godine, ali ko mi je kriv za to...

Od uspostavljanja ovog mehanizma ustavom iz 1958., upotrebljen je nešto više od 100 puta. Od toga ga je Michel Rocard, kao premijer od 1988. do 1991., upotrebio 28 puta. Rocard je baj d vej bio iz Francuske Socijalističke Partije, kao i tadašnji predsjednik François Mitterand. No to nema nikakve veze u odnosu na činjenicu da je Macron zgazijo demokratiu 😭

Šta ćeš, ko gubi ima pravo da se ljuti...

Borci za demokratiju u akciji nevoleljenja-a-ni-nemrženja vrata na zgradi opštine u Bordou:

Juče u Francuskoj na šetnjama za odbranu demokratije samo 441 povrijeđeni žandarm i policajac. Borci za demokratiju ih ne mrze, samo ih ne vole.

A gdje sam se ja to izjašnjavao da ne volim Francusku, da mi ne prija i da se spremam da se iselim?

Naravno da posmatra, istovjetan tretman svih svojih građana je jedan od osnovnih postulata republikanske ideje, polemika je samo moje podsjećanje francuskinje ciao na tu činjenicu. Što se ostatka posta tiče: - problem francuske ljevice nije pretvaranje u neoliberale, niti je do toga došlo, problem je što su se - već odavno - pretvorili u karikaturu samih sebe; - De Gaulle je upravo oličenje te Francuske koja živi u deluziji sebe kao prvorazredne svjetske sile i bavi se pitanjima za koja objektivno nema kapacitet. Jedan takav vođa bi danas bio poguban za Francusku. - udaranje u plafon je sasvim otrežnjujuća aktivnost i s vremena na vrijeme je krajnje preporučljiva.

Vjerujem da nije namjera, ali djeluje kao pokušaj diskvalifikacije baziran na mjestu rođenja 😉