U CG ljudi vole da se pozivaju na "čojstvo i junaštvo", a u isto vrijeme obožavaju i kliču imena najvećih lopova i najveće bagre. Za svaku lopužu i mafijaša kažu da se snašao, da je sposoban. Dobar je svako ko ima para i malo moći. Bukvalno je Brano Mićunović nacionalni heroj, ova omladina jedva čeka da se slika sa njim, a Milo je već božanstvo. Tu je onda jedna široka lepeza kvazi-umjetnika i naučnika. Postoje i u Srbiji ti umjetnici bliski režimu, ali oni su za razliku od ovih stvarno dobri umjetnici, a ovi iz CG nikad nijesu ništa napravili, potpuni bezveznjaci. Nijedno društvo se nikad nije uzdignilo bez kritičke misli i inteligencije, kod nas toga ima malo, a i oni koji znaju nešto su sklonjeni da bi taj prostor pokrili raznorazni mediokriteti. Nije sve ovo DPS napravio, korijeni su dosta dublji, može se reći da nikad nijesmo bili blizu demokratskog i građanskog društva. Društvo sa vrijednostima koje sam nabrojao ne može da doživi nikakav prosperitet, može samo da se koprca u kaljuzi.