strange fact - iz moje ekipe iz vremena adolescencije svi ortaci koji su ogrnuli drveni kaput u svojim dvadesetim zahvaljujuci pajdu i ostalim carolijama imali su cudnu fascinaciju haustorima/rundekom
nikada mi taj bend nije odgovarao a i danas osecam nekakvo duboko gadjenje, posebno kada cujem sal od svile ili ono za mene nema puta, za mene sve je belo, zima je, setim se svih tih nesretnika, njihovih tragedija a i Rundeka koji jos uvek negde tamo vozi bajs i svira neka folk-rok sranja sa svojim triom, potpuno nesvestan tog nekog uticaja koji je mozda imao na neke ljude , verovatno bez grize savesti sto je lagao da za njega nema puta