Koliko samo teska utakmica.
Neka muka u stomaku, od samog pocetka, bukvalno mi samo osecaj zalosti sta se sve izdesavalo sa povredama.
Oni na +7, bas mi bilo tesko tada da gledam.
I onda kao nesto stizemo, oni opet malo odu, mi stignemo i prestignemo, rasmisljam, kako cu se smoriti kad izgubimo, mislim se nemamo sa kim da izvucemo do kraja.
I onda poslednja cetvrtina, opet oko egala i kada smo krenuli napred, nije vise bilo stajanjaaaaaa.
Znaci momci, svaka cast!
Da ti kao tim mozes da nadoknadis sve ove povrede, i da imas ovakav skor, gde ti iz kola u kolo neko ispada iz rotacije, je prosto neverovatno!
Bravo Zvezdo, bravo momci, bravo Sasa!!!