akholic

Indicije nepovjerenja i prema komandantu NATO Štaba Play Video videoprilog Đorđa Vujatovića (Dnevnik 2) Posjeta bez prisustva medija ostavila pitanja za nagađanja Objavljeno: 18.06.2025. 20:02Uređeno: 18.06.2025. 20:06 U medijima se škrto provukla informacija da je komandant NATO štaba boravio tokom jučerašnjeg dana u Banjaluci, gdje se susreo sa čelnicima MUP-a Republike Srpske, koji već nekoliko mjeseci pojačano štiti Milorada Dodika i ostale dužnosnike za kojima je raspisana potjernica. Posjeta bez prisustva medija ostavila je pitanja za nagađanja, da li se govorilo o pomaganju bjeguncima. 'Kombinovani odgovor' bio je naziv za vježbu na Manjači koja je održana prije nekoliko dana, a prisustvovao joj je i komandant misije EUFOR-a u BiH. Pozvani su i mediji da zabilježe događaj. Nekoliko dana nakon toga, general Florin-Marijan Barbum, sastao se sa čelnicima MUP-a Republike Srpske i posjetio kasarnu za obuku u Zalužanima, međutim, ova posjeta medijima nije najavljena. Tek poslije sastanka, objavljeni su kadrovi, saopštenje i fotografije. Na sastanku, kojem je prisustvovao i direktor policije Republike Srpske Siniša Kostrešević, konstatovano je da je saradnja EUFOR-a i MUP-a Republike Srpske dobra, te je istaknuta opredijeljenost za nastavak razmjene obostrano korisnih informacija. Razgovarano je i o mjerama obezbjeđenja koje planiraju policijski službenici MUP-a Republike Srpske povodom održavanja komemorativnih skupova u Bratuncu i Srebrenici, te je konstatovano da ni MUP, kao ni EUFOR ne raspolažu niti jednom informacijom koja ukazuje na moguće bezbjednosne prijetnje za ove događaje. Nepoznanica je, međutim, da li je jedna od tema sastanka bilo i pitanje podrške pripadnika policije i čelnih ljudi MUP-a Republike Srpske licima za kojima je raspisana potjernica, posebno što se jedno vrijeme spekulisalo da postoji mogućnost da se EUFOR pozabavi pitanjem hapšenja Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića. „Komandant EUFOR-a je dočekan uz najveće počasti i vrijeme će pokazati da li je sastanak organizovan kako bi prenio određenu poruku vrhu MUP-a uoči izricanja presude ili je došao da bi pružio podršku prećutnu onom što MUP radi, a to je da sprečavaju SIPA-u, Tužilaštvo i Sud da uzmu izjavu od trojice osumnjičenih“, kaže Nebojša Vukanović, poslanik Liste za pravdu i red u NSRS-u. Podsjeća Vukanović i da je EUFOR u prošlosti izvršio veći broj hapšenja i to na veoma brutalan način, posebno osoba koje su bile politički protivnici Milorada Dodika. I politikolozi navode da bez obzira na izjave o dobroj bezbjednosnoj situaciji, pojačano prisustvo i aktivnosti EUFOR-a pokazuju na eventualne izazove. „Ne može vam biti situacija potpuno normalna ako je za predsjednikom raspisana potjernica, a on ne želi da se preda. Treba priznati da se ozbiljne stvari odvijaju i da se u bilo kojoj situaciji može desiti neki incident“, smatra politikolog Stefan Blagić. Blagić zaključuje da bi se bezbjednosna situacija mogla dodatno usložniti ukoliko i drugostepena presuda Miloradu Dodiku dovede do potvrde o počinjenju krivičnog djela i eventualnog oduzimanja mandata od CIK-a. Zato, prema njegovim riječima, u svjetlu budućih događaja treba posmatrati i posjetu komandanta EUFOR-a vrhu MUP-a Republike Srpske. federalna.ba

PatriJotizma ne manjka ni Kojoviću https://federalna.ba/kojovic-spiric-je-kidnapovao-dom-naroda-covic-je-odlucio-postati-saucesnik-u-ovome-sto-dodik-radi-bfe4g

Kad je riječ o očekivanjima od medija,ja očekujem samo da N1 napravi treći dokumentarac o Dodiku

Distrakcija otkazivanjem gostoprimstva rabinske konferencije u Sarajevu i napad Izraela na Iran,donekle je omela redovne aktivnosti "naših" bejha patrijota glede privođenja pravdi bjegunaca od pravde kako je oni vide.Zato su prethodnih dana izostale moje poruke o istima. Hroničari bejha svakodnevnice u proteklim danima bilježe da je umjesto Dodika pravdi priveden jedan njegov oponent ali je i ubrzo pušten da se brani sa slobode.Neko muljanje sa kupovinom odbornika stavlja mu se na teret. Pušteni za sebe kaže da je prošao "golgotu".Nije precizirao da li su ga tukli ili na neki drugi način sprovodili torturu ili je njemu privođenje i pokretanje krivičnog postupka samo po sebi golgota ili mu nije poznato značenje tog pojma.Ja bih štriklirao ovo poslednje.

Bejha ultrapatrijota iz manjeg bejha entiteta, Nebojša Vukanović proglasio pobjedu nad Dodikom "Nakon što smo mi Dodika uspjeli političkom šah partijom istjerati na čistac i da on postane neprihvatljiv za razgovor niti od stranaca niti u Federaciji.. jer on je pučista, čovjek koji pokušava silom da vlada kršeći i ljudska prava i zakone jedan samovoljac i uzurpator, postao je neprihvatljiv svima", smatra Nebojša Vukanović, predsjednik Liste za pravdu i red.

Analiza Ivana Pepića: Ukinuti “bonske ovlasti” kako bi se (ponovno) spasila Bosna i Hercegovina 30.05.2025 - 15:53 | Autor: RTV HB Image Pred vama je sveobuhvatna i argumentirana analiza politologa Ivana Pepića, objavljena u uglednom časopisu "New Eastern Europe", koja bi trebala biti nezaobilazno štivo za politologe, novinare, izabrane dužnosnike te sve aktere koji se bave političkim poretkom i ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine. Autor kroz pravnu, političku i institucionalnu prizmu temeljito propituje ulogu i ovlasti visokog predstavnika u BiH, ukazujući na duboke kontroverze koje prate tzv. "bonske ovlasti". Ključne teze iz analize ukazuju na to da: - "bonske ovlasti" nemaju pravni temelj u Daytonskom mirovnom sporazumu, već se oslanjaju na političke deklaracije tijela (PIC) koja sama po sebi nemaju ovlasti da ih dodijele; - niti Vijeće sigurnosti UN-a nikada nije formalno dodijelilo ovlasti visokom predstavniku da donosi obvezujuće odluke; - praksa korištenja tih ovlasti, posebno u vrijeme Christiana Schmidta, dovela je do pravne nesigurnosti i političke polarizacije unutar BiH; - domaće institucije, uključujući Ustavni sud BiH, u više navrata su izbjegavale ozbiljnu pravnu ocjenu djelovanja OHR-a, što dodatno produbljuje institucionalnu krizu i gubitak povjerenja u mehanizme unutarnjeg odlučivanja. Pepić detaljno razlaže genezu "bonskih ovlasti", njihovo sporno tumačenje kroz razne političke forume te pravne manjkavosti koje, prema njegovim navodima, ne mogu proći ozbiljnu međunarodno-pravnu provjeru. Ova analiza otvara prostor za kritičko promišljanje uloge međunarodne zajednice u BiH tri desetljeća nakon rata – i poziva na ozbiljnu institucionalnu reviziju postojećeg sustava nadzora. U nastavku donosimo cjeloviti prijevod analize: Čini se da kompleksna pravna struktura koja regulira Bosnu i Hercegovinu sada zahtijeva ažuriranje. Iako je taj sustav donio stabilnost zemlji koja se i dalje nosi s nasljeđem rata, on sada stvara više problema nego što ih uspijeva riješiti. Piše, Ivan Pepić, New Eastern Europe (klikom na izvornik možete pogledati i reference koje je autor koristio u analizi) Po prvi put od završetka rata u Bosni i Hercegovini prije trideset godina, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda nije pozdravilo imenovanje visokog predstavnika. To se dogodilo nakon što je 2021. godine za visokog predstavnika imenovan bivši njemački političar Christian Schmidt. Funkcija visokog predstavnika uspostavljena je Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine. Unatoč nesuglasicama oko njegove pozicije, Schmidt je iskoristio takozvane „bonske ovlasti“ kako bi donio zakon kojim se kriminalizira nepoštivanje njegovih odluka. Jedna od njegovih odluka uključivala je i pokušaj uklanjanja Milorada Dodika, izabranog predsjednika Republike Srpske s dužnosti. To je navelo Narodnu skupštinu RS-a da ospori institucije na državnoj razini i donese zakone na razini entiteta koji su u suprotnosti s državnim ustavom. Međutim, središnji problem ostaje funkcija visokog predstavnika. Nijedan drugi međunarodni dužnosnik ne posjeduje tako široke zakonodavne i izvršne ovlasti bez jasnog pravnog mandata iz obvezujućeg međunarodnog sporazuma ili iz Vijeća sigurnosti UN-a. Ova neodgovorna struktura moći stvorila je neviđene napetosti, uključujući Schmidtove nedavne nametnute odluke koje utječu na odnose među trima glavnim etnonacionalnim skupinama u BiH – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Neobična alkemija: pretvaranje Aneksa 10 u „bonske ovlasti“ Funkcija visokog predstavnika uspostavljena je Aneksom 10 Daytonskog mirovnog sporazuma, potpisanog u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Članak II. tog dokumenta najbolje objašnjava razloge za uspostavu funkcije visokog predstavnika. Definira njegove odgovornosti koje uključuju: „nadzor“ provedbe mirovnog sporazuma; „održavanje“ kontakta sa Stranama; „promicanje“ poštivanja sporazuma; „koordinaciju“ civilnih napora; „olakšavanje“ rješavanja pitanja; „sudjelovanje“ na donatorskim konferencijama; „izvještavanje“ o napretku; i „davanje“ smjernica. Članak V. također navodi da je „visoki predstavnik krajnji autoritet na terenu u vezi s tumačenjem ovog Sporazuma u civilnoj provedbi mirovnog sporazuma“. Manje od tjedan dana prije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, održana je Konferencija o provedbi mira u Londonu od 8. do 9. prosinca 1995. godine. Svrha konferencije bila je „mobilizirati međunarodnu zajednicu iza novog početka za narod Bosne i Hercegovine“. Na toj konferenciji formirano je Vijeće za provedbu mira (Peace Implementation Council – PIC), koje čini 55 država i agencija, uz Upravni odbor PIC-a s 12 članova. Međutim, PIC se ne spominje u DMS-u. Mehanizmi međunarodnog nadzora smatrani su nužnima za zaštitu provedbe civilnih aspekata mirovnog sporazuma u neposrednom postkonfliktnom razdoblju. Dvije godine kasnije, na godišnjoj konferenciji PIC-a, održanoj 9. i 10. prosinca 1997. u Bonnu, PIC je pozdravio „namjeru visokog predstavnika da koristi svoj krajnji autoritet“ za rješavanje poteškoća „donošenjem obvezujućih odluka“ u vezi sa sastancima; privremenim mjerama kad strane nisu suglasne; i mjerama protiv dužnosnika. Ovi mehanizmi danas su poznati kao „bonske ovlasti“. Ipak, iznenađujuće je što zaključci iz Bonna od strane PIC-a „pozdravljaju“ namjeru visokog predstavnika da „donosi obvezujuće odluke“. U praksi, PIC jednostrano tumači „krajnji autoritet“ visokog predstavnika u vezi s tumačenjem Daytonskog mirovnog sporazuma kao ovlast za donošenje obvezujućih odluka. PIC se ponovno sastao 15. i 16. prosinca 1998. u Madridu, gdje je priznao da bonske ovlasti nisu proizašle iz Daytonskog mirovnog sporazuma, već su dodijeljene naknadno na sastanku u Bonnu. U svojoj Madridskoj deklaraciji, PIC je izričito naveo: „u potpunosti podupiremo široke i značajne ovlasti dane visokom predstavniku na sastanku PIC-a u Bonnu“, čime se potvrđuje da te ovlasti nemaju temelje u Daytonskom mirovnom sporazumu. Možda to objašnjava zašto Carlos Westendorp, prvi visoki predstavnik koji je koristio bonske ovlasti, tvrdi da one „nisu baš legalne“. Važno je istaknuti da su Londonski zaključci PIC-a imenovali VP-a predsjedateljem Upravnog odbora PIC-a. Kao rezultat toga, predsjedatelj Upravnog odbora PIC-a Westendorp de facto je prenio gotovo neograničenu ovlast na visokog predstavnika. Ovakav aranžman predstavlja neviđeni sukob interesa. Adis Merdžanović ovaj sustav naziva „demokracijom dekretom“. Vijeće Europe jasno navodi da „opravdanost ovih ovlasti u budućnosti zaslužuje ne samo političko, već i pravno razmatranje.“ Gro Nystuen, pravna savjetnica EU specijalnog izaslanika za bivšu Jugoslaviju i autorica aneksa Daytonskog mirovnog sporazuma vezanih uz ljudska prava, kaže da „bonske ovlasti nisu imale pravnu osnovu u Daytonu.“ Charles Crawford, britanski veleposlanik u BiH od 1996. do 1998., piše da „bonske ovlasti zapravo nisu imale nikakvu pravnu osnovu. One su predstavljale međunarodni politički blef... Prije ili kasnije, pokrenut će se pravni izazov tim ‘ovlastima’.“ Vijeće sigurnosti UN-a i „bonske ovlasti“ Ove tvrdnje pokazuju da ni sam PIC nije imao pravni autoritet da dodijeli tako široke ovlasti visokom predstavniku. PIC nije mogao delegirati ovlasti koje nisu specificirane u Aneksu 10, niti je sam posjedovao takve ovlasti. Ovo pitanje ulazi u domenu tumačenja ugovora i načela sadržanih u Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora (VCLT). Članak 31(1) VCLT-a propisuje da se ugovor tumači „u dobroj vjeri, u skladu s uobičajenim značenjem izraza ugovora u njihovu kontekstu i u svjetlu njegova cilja i svrhe“. Ova odredba VCLT-a nespojiva je s bonskim ovlastima. Pojam „obvezujuće odluke“ mora se jasno razlikovati od statusa VP-a kao „krajnjeg autoriteta na terenu“ za tumačenje civilne provedbe Mirovnog sporazuma. Kako Tim Banning ističe, „krajnji autoritet za tumačenje doista je ovlast za tumačenje“, a ne ovlast za donošenje „obvezujućih odluka“. To je posebno istinito jer je provedba Daytonskog mirovnog sporazuma rezervirana za same Strane. Ni Vijeće sigurnosti UN-a nije povjerio PIC-u tzv. bonske ovlasti, niti su PIC ili visoki predstavnik pomoćna tijela Vijeća sigurnosti UN-a. Osnivanje PIC-a politički je „pozdravljeno“ u uvodnom paragrafu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1031 (1995). Međutim, PIC nikada nije dobio mandat od Vijeća sigurnosti UN-a temeljem Poglavlja VII Povelje UN-a. To vrijedi i za Rezoluciju 1031 i za sve kasnije godišnje rezolucije donesene na temelju nje. Kasnije rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, usvojene između 1999. i 2014. godine — iako u četvrtom operativnom paragrafu „potvrđuju“ bonske zaključke PIC-a — to čine na politički, a ne pravni način. One izražavaju političku potporu ulozi visokog predstavnika, ali ne predstavljaju pravno delegiranje ovlasti. Za razliku od mandata jasno dodijeljenih od strane Vijeća sigurnosti UN-a (npr. UNMIK), Rezolucija 1031 i njene nasljednice nisu ovlastile ni PIC ni visokog predstavnika da donose obvezujuće odluke. Banning napominje da „Vijeće sigurnosti UN-a ne odlučuje da Ured visokog predstavnika (OHR) ima ovlasti za donošenje obvezujućih odluka, već samo potvrđuje ono što je zaključio PIC“. To uopće ne legalizira bonske ovlasti, stvarajući situaciju „pravne fikcije“. Daniel H. Joyner analizira jezik kojim se koristi Vijeće sigurnosti UN-a u operativnim paragrafima svojih rezolucija kako bi izrazio namjeru stvaranja pravnih obveza. Joyner tvrdi da riječ „affirm“ (potvrditi) označava iznošenje činjenice ili načela, ali ne stvara novu pravnu obvezu pod okriljem Vijeća sigurnosti UN-a, kao što to čine riječi „decide“ (odlučuje) ili „demand“ (zahtijeva). Također napominje da bi se riječ „reaffirms“ (ponovno potvrđuje) trebala shvatiti na isti nenametan način kao i izrazi „affirm“ i „calls upon“ (poziva). To podržava stav da samo „ponovno potvrđivanje“ bonskih zaključaka PIC-a u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a ne predstavlja pravno ovlaštenje PIC-u da tumači mandat visokog predstavnika na način suprotan Aneksu 10. U kasnijim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a od 2015. do 2020., spominjanje visokog predstavnika, bonskih ovlasti i PIC-a izostavljeno je iz operativnih paragrafa. U tim rezolucijama Vijeće sigurnosti UN-a tek „ponovno potvrđuje krajnji autoritet visokog predstavnika na terenu za tumačenje civilne provedbe Sporazuma“. To se nalazi u uvodnom, neoperativnom paragrafu, prije pozivanja na Poglavlje VII Povelje UN-a. Ponovno, pozivanje na „krajnji autoritet“ iz Aneksa 10 bez jasne odluke ili ovlaštenja VSUN-a u vezi s bonskim ovlastima nikada nije značilo da VP ima ovlast za donošenje „obvezujućih odluka“. Od 2021. godine, ni visoki predstavnik ni PIC se uopće ne spominju u rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a — što je vjerojatno posljedica nerazriješenog spora oko zakonitosti imenovanja VP-a Christiana Schmidta. Nedosljedan pristup Vijeća sigurnosti UN-a tijekom posljednja tri desetljeća stvorio je značajnu pravnu nejasnoću. Kako je primijetio Michael Wood, rezolucije Vijeće sigurnosti UN-a „često su dio niza i mogu se razumjeti samo kao takve“. Ovo je posebno relevantno u kontekstu Rezolucije 1031 i njenih nasljednika. Nepodudarnosti među tim rezolucijama tijekom trideset godina dodatno su produbile pravnu nesigurnost u vezi s bonskim ovlastima i PIC-om. Da je Vijeće sigurnosti UN-a želio formalno legalizirati te ovlasti, to bi učinio eksplicitno — jasnim ovlaštenjem u operativnim paragrafima svih rezolucija nakon 1031. Izostanak takvih referenci naglašava trajni nedostatak formalnog pravnog priznanja od strane Vijeća. „Bonske ovlasti“ i domaći sudovi Domaći akteri pokušali su osporiti obvezujuće odluke visokog predstavnika pred domaćim sudovima. Odluka Ustavnog suda BiH U 9/00, kojom je potvrđena nametnuta Odluka visokog predstavnika o Zakonu o graničnoj službi 13. siječnja 2000., oslanja se na manjkavu analogiju s intervencijama prije osnutka Vijeća sigurnosti UN-a. Sud je usporedio ovlasti visokog predstavnika s „mandatima u okviru sustava Lige naroda i, u nekim aspektima, s poslijeratnom Njemačkom i Austrijom“ kao kratko obrazloženje bonskih ovlasti. Sud je uveo koncept „funkcionalne dvojnosti“, prema kojem visoki predstavnik djeluje i kao tijelo BiH i kao predstavnik međunarodne zajednice — pravni okvir racionaliziran u odluci U 9/00. Ova je odluka stvorila presedan prema kojem Sud odbija preispitivati odluke visokog predstavnika, čime je domaćim institucijama onemogućeno pravno osporavanje. Usporedba koju je dao Sud je neodrživa. Mandati Lige naroda iz članka 22. Povelje stvoreni su izričito za „kolonije i teritorije... koje nastanjuju narodi još nesposobni da samostalno funkcioniraju u suvremenom svijetu“. Nasuprot tome, Daytonski mirovni sporazum definira BiH kao suverenu državu, a Aneks 4 poziva Ustavni sud da rješava sporove, „uključujući i one koji se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet“. Nadalje, poslijeratne Njemačka i Austrija bile su okupirane. Saveznici su u Njemačkoj nametali svoje dekrete, dok je OHR zamišljen ne kao okupacijska sila, već kao posrednik u provedbi mira. Kako tri od devet sudaca Ustavnog suda dolaze iz inozemstva, pristranost nije iznenađujuća. Alex Schwartz primjećuje da odluke tog suda često „odražavaju nesuglasice između sudaca koji podržavaju centralizaciju pod vodstvom OHR-a i onih koji zagovaraju autonomiju entiteta“. Schwartz bilježi da strani suci ne djeluju kao neutralni moderatori, već „vjerojatnije nego ne prevagnu u korist bošnjačkog krila Suda“, često suprotstavljajući se Hrvatima i Srbima s „decentralističkog krila“. Bivši strani sudac Joseph Marko — koji je imao ključnu ulogu u odlukama između 1997. i 2002. — identificiran je kao sudac s „najcentralističkijim stavom“. Odluke visokog predstavnika nadilaze mandat "bonskih ovlasti" Ne samo da „obvezujuće odluke“ visokog predstavnika nadilaze predviđeni opseg njegove ovlasti prema Daytonskom mirovnom sporazumu i Vijeću sigurnosti UN-a, nego također premašuju i mandat uspostavljen na Bonskoj konferenciji Vijeća za provedbu mira (PIC) 1997. godine. Članak XI.2(b) Zaključaka s Bonske konferencije PIC-a navodi da PIC „pozdravlja namjeru visokog predstavnika“ da donosi „obvezujuće odluke“ u sljedećem kontekstu: „Prijelazne mjere koje stupaju na snagu kada strane ne mogu postići dogovor, i koje će ostati na snazi sve dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne donesu odluku usklađenu s Mirovnim sporazumom o predmetnom pitanju.“ Tri primjera ističu pravno prekoračenje ovlasti visokog predstavnika izvan okvira bonskih ovlasti. Prvo, visoki predstavnik je 2011. suspendirao odluke Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP), navodeći da će njegova odluka ostati na snazi „dok visoki predstavnik ne odluči drugačije“. Kao rezultat toga, hrvatski predstavnici, unatoč velikoj izbornoj podršci u hrvatskim područjima BiH, isključeni su iz vlasti koja se dijeli među narodima. Ova odluka odstupa od članka XI.2(b) Zaključaka s Bonske konferencije, koji dopušta samo „privremene mjere... dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara BiH ne donesu odluku sukladnu Mirovnom sporazumu“. Ova suspenzija visokog predstavnika zaobilazi taj uvjet i onemogućuje domaćim institucijama da reagiraju, što je protivno bonskom okviru. Drugo, visoki predstavnik je jednostrano izmijenio ustave oba entiteta — RS i Federacije BiH — čineći ih neprepoznatljivima u odnosu na verzije iz 1995. godine. U 2023. godini, visoki predstavnik je uklonio bošnjački veto u Federaciji kako bi razriješio političku blokadu. Ta mjera nije bila prijelazna niti podložna institucionalnom osporavanju, što je u suprotnosti s bonskim zahtjevom da Predsjedništvo ili Vijeće ministara moraju zadržati mogućnost donošenja odluke u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom. Treće, 2023. godine visoki predstavnik je nametnuo izmjene Kaznenog zakona BiH. Propisao je da će osobe koje ometaju provedbu odluka visokog predstavnika biti „kažnjene zatvorskom kaznom od šest mjeseci do pet godina“. Ova odluka je ključni izvor aktualnog pravnog i političkog spora između visokog predstavnika i rukovodstva RS-a. Visoki predstavnik je zaobišao Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara — institucije koje Zaključci s Bonske konferencije navode kao ključne izvršne organe s kojima visoki predstavnik treba surađivati kako bi riješio blokade. Nigdje se ne navodi da visoki predstavnik ima ovlasti nad parlamentom, ni u Zaključcima s Bonske konferencije ni u Daytonskom mirovnom sporazumu, jer je namjera bila da visoki predstavnik ne donosi odluke u ime parlamenta. Visoki predstavnik je propisao usvajanje izmjena Kaznenog zakona „na privremenoj osnovi sve dok Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji ovaj zakon u propisanom obliku, bez izmjena i bez ikakvih uvjeta“. Ova kvazikolonijalna formulacija pojavljuje se u brojnim odlukama visokog predstavnika i nespojiva je sa Zaključcima s Bonske konferencije, posebice jer isključuje domaće institucije iz mogućnosti donošenja „odluke sukladne Mirovnom sporazumu“. Visoki predstavnik tretira privremenu odluku kao konačnu i obvezuje parlament da je usvoji bez mogućnosti izmjena. U ovom slučaju teško je povjerovati da bi bilo koje domaće tijelo dobrovoljno ugradilo ulogu visokog predstavnika u Kazneni zakon BiH. To bitno premašuje izvornu svrhu Aneksa 10, a primjena izmjena Kaznenog zakona OHR-a na domaće političke vođe mogla bi potencijalno kršiti članak 7. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), koji „zabranjuje retroaktivnu primjenu kaznenog zakona na štetu optuženog“. Svaki od ovih primjera dodatno je pogoršao međuetničke napetosti, a istodobno ostao zapleten u djelovanja i reakcije domaćih političkih lidera, dodatno učvršćujući etnonacionalne podjele. Ovaj obrazac traje gotovo tri desetljeća. Imenovanje visokih predstavnika Aneks 10 pojašnjava da „strane traže imenovanje visokog predstavnika, koji će biti imenovan sukladno relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda“. Christian Schmidt, bivši njemački ministar poljoprivrede, nominiran je od strane PIC-a 27. svibnja 2021. Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko 3. lipnja iste godine uputio je službeno pismo kojim je o toj odluci obavijestio Vijeće sigurnosti UN-a. Međutim, za razliku od svih prethodnih slučajeva, Vijeće sigurnosti UN-a nije reagiralo. OHR u svojoj izjavi navodi da „izražavanje podrške u rezolucijama nije obvezno“. No, od 1995. do 2021. Vijeće sigurnosti UN-a je u tekstovima svojih rezolucija dosljedno potvrđivao nominaciju visokog predstavnika. Jedina iznimka bila je nominacija Christiana Schwarz-Schillinga 2006. godine, ali i tada je Vijeće sigurnosti UN-a „pozdravilo odluku Vijeća za provedbu mira“ u pismu upućenom glavnom tajniku UN-a 30. siječnja 2006., nakon što je njegova nominacija „dovedena do znanja članicama Vijeća sigurnosti“. Kao rezultat toga, Schmidt ostaje jedini visoki predstavnik čija nominacija nije potvrđena od strane Vijeća sigurnosti UN-a. OHR navodi pismo glavnog tajnika UN-a Guterresa od 14. srpnja 2023. upućeno srpskoj članici Predsjedništva BiH Željki Cvijanović, u kojem se potvrđuje primat PIC-a nad Vijećem sigurnosti UN-a. Guterres tvrdi da je Upravni odbor PIC-a „relevantno tijelo“. Međutim, ovaj argument je slab jer je glavni tajnik UN-a izostavljen iz postupka imenovanja u Aneksu 10, koji ga ograničava na izvještavanje (članak III.2(c)). Istovremeno, administrativna uloga glavnog tajnika UN-a (Poglavlje XV Povelje UN-a) ne može nadjačati autoritet Vijeća sigurnosti UN-a u postupku nominacije predviđenom Aneksom 10. Aneks 10 jasno povezuje imenovanje visokog predstavnika s autoritetom Vijeća sigurnosti UN-a, odražavajući namjeru Daytonskog mirovnog sporazuma da se civilni nadzor uključi u okvir Vijeća sigurnosti UN-a. Jednostrano imenovanje Schmidta od strane PIC-a nema verifikaciju Vijeća sigurnosti UN-a kao u prethodnim slučajevima, te krši mandat Aneksa 10. Tvrdnja OHR-a o autonomiji PIC-a time pravno pada u vodu. Ukratko, PIC nije spomenut u tekstu Aneksa 10 i nema mandat VSUN-a za nominaciju VP-a. Uloga Vijeća sigurnosti UN-a u imenovanju visokog predstavnika nije „formalnost“ već imperativ prema Aneksu 10 i Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1031. Jednostrana odluka PIC-a u ovom slučaju nema ključnu pravnu osnovu. Preispitivanje „bonskih ovlasti“ Rana upozorenja britanskog veleposlanika Crawforda o nezakonitosti bonskih ovlasti sada se čine proročanskima. Došlo je vrijeme za kritičko preispitivanje njihove pravne osnove. Dok se to ne dogodi, politički lideri u BiH će vjerojatno nastaviti osporavati autoritet visokog predstavnika, posebno u svjetlu pravno upitne nominacije Christiana Schmidta. Vijeće sigurnosti UN-a sada ima tri mogućnosti. Prvo, može formalizirati trenutačnu strukturu moći. To bi rezultiralo de facto okupacijom BiH od strane Upravnog odbora PIC-a, što je u suprotnosti s potvrdom lokalnog suvereniteta iz Daytonskog sporazuma. Drugo, može legalizirati bonske ovlasti. Međutim, u tom slučaju trebalo bi uspostaviti transparentne međunarodne mehanizme revizije svake odluke, uključujući sudjelovanje svih potpisnika Daytonskog mirovnog sporazuma u tom procesu. Treće, može zabraniti bonske ovlasti, u skladu sa zahtjevima EU-a i Vijeća Europe, koji ističu da „zasigurno nije normalna situacija da neizabrani stranac ima takve ovlasti“. Kako globalni konsenzus o legitimitetu OHR-a slabi trideset godina nakon Daytonskog sporazuma, došlo je vrijeme da se okonča strano upravljanje putem bonskih ovlasti i sazove nova međunarodna konferencija — Dayton II — kako bi se osuvremenio politički sustav BiH, obnovila pravna jasnoća i spriječilo klizanje prema etnonacionalnom, ciparskom „zamrznutom sukobu“. *Ivan Pepić je znanstveni suradnik na Odsjeku za politologiju i međunarodne odnose Sveučilišta u Ženevi, Švicarska. Doktorirao je politologiju (Sveučilište u Ženevi), specijaliziran za političke sustave povezane s etnonacionalizmom i duboko podijeljenim postkonfliktnim društvima.

Zaboravljeni patrijota Tabaković o pravom Dejtonu i o postdejtonskim prevarama nad naivnim patrijotama

Stav bejha patriJote iz manjeg bejha entiteta.Takođe zabrinut za građane.Najviše zbog korupcije jelte Glavni generatori stalne krize u BiH izašli na čistinu - Sistem kontrolišu moćnici, a politički karteli izvlače milione iz budžeta, kazao je Bosić. Bosna i Hercegovina27.05.2025 | 19:33 - BiH je u blatu što je tragično za građane, kazao je poslanik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Mladen Bosić. On je kazao da su glavni "proizvođači" krize SNSD i HDZ, odnosno Milorad Dodik i Dragan Čović, koji je do sada, kako je rekao, igrao u rukavicama. Bosić, gostujući na BHT, kaže da ne vidi mogućnost razgovora unutar BiH. Mišljenja je da je to put u "ništa" i da će ovako, najvjerovatnije, da potraje do narednih izbora. Kaže da je opoziciona trojka iz Srpske pokušala da se odblokiraju procesi, ali to nije išlo upravo zbog čvrste veze Dodika i Čovića, koji produkuju krize u BiH "Sada je sve izašlo na čistinu i imamo privid da institucije funkcionišu", kazao je Bosić i naveo da je veliki problem BiH što je sistem pod kontrolom moćnika i što politički karteli izvlače milione iz budžeta. Naglašava da pravna država nije zašivjela. "Kada bi pravna država zaživjela samo 20 % na predmetima visoke korupcije stvari bi se pomjerile sa mrtve tačke i došlo bi do promjena", kazao je Bosić i naglasio da bez funkcionisanja pravne države teško će doći do bilo kakvih promjena u BiH.

Rumenko pozvao NATO da spriječi Rusiju u otvaranju drugog fronta /u Bejha/ U Daytonu Bećirović održao govor pred brojnim NATO delegacijama: "Pomozite nam da odbranimo vaše naslijeđe" Piše: V. K. 23min 25 komentara 0 dijeljenja FacebookTwitterEmailEmail Denis Bećirović u Daytonu 23min FacebookMessengerTwitterEmailEmail Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović obratio se zvanicama na svečanoj večeri Parlamentarne skupštine NATO-a u Daytonu gdje se osvrnuo na obilježavanje 30. godišnje Dejtonskog sporazuma, ali i izazove s kojima se BiH suočava danas. Na početku obraćanja, Bećirović je izrazio zahvalnost svim državama koje su pomogle Bosni i Hercegovini. "Uime građana Bosne i Hercegovine, izražavam zahvalnost državama članicama NATO-a za konkretnu pomoć, podršku i višedecenijsko prijateljstvo. Nakon disolucije bivše Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je 1992. obnovila svoju nezavisnost i postala punopravna članica Ujedinjenih nacija. Tokom brutalne agresije od 1992. do 1995. Republika Bosna i Hercegovina je bila jedini subjekt međunarodnog prava. Nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet naše države potvrđeni su i Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine", rekao je Bećirović Govor Denisa Bećirovića u Daytonu 00:00 / 05:28 Od završetka agresije do danas, Bosna i Hercegovina je ostvarila značajan napredak. "Danas se Bosna i Hercegovina nalazi pred vratima EU i NATO-a. To su strateški vanjskopolitički ciljevi, koje su jednoglasno usvojili državni organi Bosne i Hercegovine. Nažalost, trenutna implementacija Dejtonskog mirovnog sporazuma nije uklonila prijetnju velikodržavnih projekata i separatističkih težnji usmjerenih na teritorijalnu, političku, ekonomsku i kulturnu podjelu Bosne i Hercegovine. Dame i gospodo, rukovodstvo bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS) ne poštuje Dejtonski mirovni sporazum. Paradoks je da destruktivno antidejtonsko djelovanje doživljava svoj vrhunac upravo u vrijeme obilježavanja 30. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma", poručio je. Ističe i kako je rukovodstvo Republike Srpske pokrenulo napad na ustavni poredak BiH. "Rukovodstvo entiteta RS, podržano od strane Moskve i Beograda, pokrenulo je brutalni napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine krajem februara ove godine. Taj napad na temeljne odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma još traje i predstavlja ozbiljnu prijetnju miru i stabilnosti. Trenutni problem u Bosni i Hercegovini je primarno sigurnosne prirode. Dejtonski mirovni sporazum nam je donio mir i hvala vam na tome. Pomozite nam da odbranimo vaše naslijeđe i ne dozvolimo da Rusija na Zapadnom Balkanu otvori drugi front. Sigurnosna kriza u Bosni i Hercegovini nije lokalni problem. Ona je rezultat agresivnog djelovanja Moskve putem njihovih proksija u entitetu Republika Srpska. Dame i gospodo, na kraju obraćanja želim podvući da Bosna i Hercegovina bez promjene ustavnih rješenja ne može računati na dugoročniju stabilizaciju i brži razvoj", naveo je. U budućem procesu ustavne transformacije Bosne i Hercegovine, ističe Bećirović, trebalo bi imati u vidu sljedeća načela: "Našoj državi je potrebna sveobuhvatna demokratska reforma cjelokupnog državnog, društvenog i ekonomskog uređenja, s ciljem da osnovni politički subjekt bude pojedinac kao slobodan građanin. Ustav BiH treba da se temelji na principima građanske demokratije, sa obaveznim poštivanjem multietničkog karaktera države. Prioritet svih državnih organa Bosne i Hercegovine mora biti implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava. Na kraju, neophodno je oštro se suprotstaviti svakoj etničkoj federalizaciji Bosne i Hercegovine, kao i dodatnim etničkim podjelama. Naša vizija je Bosna i Hercegovina kao jedna, jedinstvena, demokratska i pravna država, članica euroatlantske porodice zemalja", zaključio je član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.

Poruka Michaela Murphyja u Dejtonu: Ako se BiH raspadne, to vjerovatno neće biti sporazumno Piše: N. V. 14h 39min 164 komentara 227 dijeljenja FacebookTwitterEmailEmail Panel u Dejtonu 14h 39min FacebookMessengerTwitterEmailEmail Michael Murphy, bivši američki ambasador u Bosni i Hercegovini, učestvovao je na panel diskusiji u Dejtonu pod nazivom "Dejtonski dijalog: Razgovori o miru i sigurnosti na Balkanu", prilikom čega je kazao da raspad BiH ne može proći sporazumno. Prije trideset godina, Dejtonski mirovni sporazum označio je kraj rata u Bosni, koji je rezultirao gubitkom otprilike 100.000 života, ali mirovni sporazum nije bio savršen i od tada su više puta pokušani napori za reformu državnog ustava. O tome se govorilo na panel diskusiji u okviru Parlamentarne skupštine NATO-a na kojoj su, osim Murphyja, učestvovali diplomata Ensar Eminović, bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Miomir Žužul i Jasmin Mujanović iz Opservatorije za Zapadni Balkan. Događaj je održan u subotu poslijepodne u Centru za umjetnost Roger Glass na Univerzitetu u Dejtonu. Sigurnost i teritorijalni integritet Balkana, posebno nakon ruske agresije u istočnoj Evropi, trebali bi biti prioritet i Evrope i Sjedinjenih Američkih Država, reklo je nekoliko diplomata koji su posjetili Parlamentarnu skupštinu NATO-a. "Pitanje trenutnog geopolitičkog trenutka prisiljava Sjedinjene Američke Države da preispitaju način na koji se angažujemo sa svijetom", rekao je Michael Murphy, bivši američki ambasador u Bosni i Hercegovini i dodao: "Ne možemo izbjeći da budemo uključeni u Evropu i njihove sigurnosne interese." On ističe da ideja o raspadu BiH ne može proći mirno, odnosno, da će to utjecati na cijeli region. "Ako se zemlja raspadne, vjerovatno neće biti sporazumnog razdvajanja. A ako ne bude sporazumnog razdvajanja, vjerovatno će uticati na region", rekao je Murphy. Proruski akteri su prijetnja budućoj stabilnosti Bosne i Hercegovine, rekao je Eminović. Rekao je da NATO treba da primi Bosnu prije nego što "bude prekasno". "Ključna stvar za Bosnu i Hercegovinu, najvažnija u smislu ciljeva vanjske politike, jeste pridruživanje NATO-u", rekao je Eminović i dodao: "Vjerujemo da je nacionalni interes SAD-a spriječiti novi sukob s Rusijom." Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?

Moguće ali važnija stvar odnosno važnije pitanje glasi kome dodik prijeti ?

Turčalo Dodik je lutka ruskog režima i prijetnja miru https://federalna.ba/sead-turcalo-ove-srijede-u-politickim-minutama-federalne-tv-2ofow

Turčalo,Sead Turčalo traži hapšenje Dodika,Viškovića i Stevandića.

Izgleda da nije lako ubosni patrijota biti.Svi te kao nešto razumiju i podržavaju ali ni od koga konkretna pomoć.Ha ja.

Patriote ili oni koji vole državu spremni za razgovore ali ne sa Dodikom.Krivica je i na Međunarodnoj Zajednici ma šta to značilo. Trojka: Spremni smo za dijalog, ali ne s Dodikom i njegovim SNSD-om Piše: M. G. 1h 18min 89 komentara 194 dijeljenja FacebookTwitterEmailEmail Arhivska fotografija (Foto: I. Š./Klix.ba) 1h 18min FacebookMessengerTwitterEmailEmail Zastupnici stranaka Trojke – SDP-a, Naroda i pravde (NiP) i Naše stranke (NS) – ponovo su jasno i odlučno poručili da neće učestvovati u bilo kakvim pregovorima s Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om, koji nazivaju "odmetnicima i bjeguncima od zakona". Kako navode, svaki put kada se pokuša politička rehabilitacija osoba koje ruše ustavni poredak, bilo od strane domaćih aktera ili evropskih birokrata, Trojka će podsjetiti na svoje principe. "Stranke Trojke su uvijek spremne na konstruktivan dijalog, ali isključivo na osnovu načela zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, poštivanja Ustava, očuvanja mira i stabilnosti, posvećenosti EU integracijama, vladavini prava i ekonomskom razvoju – ali ne s bjeguncem od zakona, Miloradom Dodikom i njegovim SNSD-om", poručeno je. U saopćenju se ističe da trenutna kriza u Bosni i Hercegovini nije samo politička i ustavna, već i sigurnosna. Povezana je, kako tvrde, sa mandatom EUFOR-a, koji ima zadatak da osigura sigurno i stabilno okruženje. "Usvajanje neustavnih zakona u Narodnoj skupštini RS, koje je Ustavni sud BiH poništio, predstavlja čin rušenja ustavnog poretka i krivično je djelo prema zakonima BiH, kao što bi to bio slučaj i u bilo kojoj evropskoj zemlji", navode iz Trojke, uz upozorenje da pokretanje procedure za novi entitetski ustav predstavlja početak secesije i direktan udar na Dejtonski mirovni sporazum. Za Dodika, Stevandića i Viškovića poručuju da, kao glavni akteri "rušenja ustavnog poretka i ugrožavanja mira", mogu razgovarati samo s Tužilaštvom i Sudom BiH. Na kraju, podsjećaju da su stranke potpisnice platforme “Za mir, stabilizaciju, evropsku budućnost i ekonomski napredak BiH” spremne realizovati sve obaveze iz evropske agende, ali tek nakon što se deblokira rad Vijeća ministara BiH imenovanjem ministra sigurnosti i spriječi dalja, kako kažu, ciljana i nezakonita blokada Doma naroda BiH od strane delegata SNSD-a. "Osim domaćih institucija, odgovornost snose i evropske i druge međunarodne organizacije nadležne za očuvanje mira, ustava, zakona i evropskog puta Bosne i Hercegovine", zaključuje se u saopćenju.

Šta je problem ljudi koji vole državu ?

U telefonskom razgovoru Zukan Helez: Komandant EUFOR-a mi je kazao da je dobio naredbu da se ne smije miješati u hapšenje Dodika Piše: Redakcija 15.05.2025. 2191 Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez kazao je da mu je komandat EUFOR-a Florim-Marian Barbau u telefonskom razgovoru kazao da ima naredbu da se ne miješa u smislu hapšenja predsjednika RS-a Milorada Dodika koji je osmunjičen za rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. “Tužilaštvo je naložilo da uz pomoć EUFOR-a SIPA uhapsi MIlorada Dodika. Kada se sve ovo desilo, jer je to vezano i za lokaciju Kozara, ja sam nazvao komandanta EUFOR-a. Čovjek mi je bukvalno rekao ovako: ‘Gospodine Helez ja nemam mandat da se miješam u ovo. Ne da nemam mandat, već imam naredbu da se ne miješam'”, kazao je Helez. Istraga.ba je još u martu prenijela informaciju da su zvaničnici EU obavijestili bh. vlasti da EUFOR neće provoditi akciju hapšenja Dodika i da je to preneseno ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću tokom sastanka u Briselu sa predstavnicom EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Kajom Kallas. Podsjećamo da je Tužilaštvo BiH 12. marta izdalo nalog za privođenje Dodika, koji je zajedno sa premijerom RS Radovanom Viškovićem i predsjednikom Narodne skupštine RS Nenadom Stevandićem, osumnjičen da je narušio ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Razlog tome bila je odluka Narodne skupštine RS-a da u februaru usvoji neustavne zakone kojima je zabranila rad Sudu i Tužilaštvu BiH, VSTV-u i SIPA-i na prostoru ovog entiteta. Nakon što državne sigurnosne agencije nisu ni pokušale uhapsiti trojicu osumnjičenih Sud BiH je 27. marta raspisao međunarodnu potjernicu za Dodikom i Stevandićem. Međutim, Generalni sekretarijat Interpola u Lyonu odbio je zahtjev da raspiše crvenu potjernicu za dvojicu zvaničnika RS-a. U međuvremenu, zaključak Predsjedništva Bosne i Hercegovine kojim se traži asistencija EUFOR-a policijskim agencijama BiH u hapšenju Dodika oboren je kroz veto članice Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Željke Cvijanović koji je sa 2/3 podrške potvrdila Narodna skupština RS-a. Predsjednik RS, kao i drugi osumnjičeni zvaničnici, nisu se previše obazirali na naredbu Suda i Tužilaštva BiH, te su u više navrata napuštali prostor Bosne i Hercegovine i vraćali se u nju, a da Granična policija BiH ili bilo koja druga državna institucija nije pokušala hapšenje.

Helez: “Bila su spremna tri voda Vojne policije da odu tamo, oni su nas prevarili” Oslobođenje 12.05.2025 13:54 Zukan Helez, ministar odbrane BiH, obratio se medijima na press konferenciji nakon sjednice Vijeća ministara BiH koja je danas održana u Sarajevu, prenosi Oslobođenje. Novinare je najviše zanimao Helezov stav spram nepoštivanje njegove odluke o zabrani pristupa lokacijama OS BiH za Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, za kojima je Sud BiH raspisao potjernicu. “Ja kao ministar odbrane bio sam dužan staviti zabranu ulaska onima koji su pod potjernicom Suda BiH, jer bi u suprotnom krivično odgovarao. Više eksperata i profesora sa fakulteta, čak su me zvali i iz Tužilaštva, rekli su da sam potpuno upravu”, rekao je Helez. Ističe kako je očekivao da će “oni pokušati uraditi ovo što se desilo”. “Komandant Knežević, odnosno načelnik Zajedničkog štaba, kao i niži komandanti, bili su dužni da me izvijeste da taj vod Vojne policije ne može da zabrani ulazak ovim licima kojima sam naredio da im se zabrani ulazak. Oni su rekli do zadnjeg minuta da to 20-ak policajaca vojnih može da izvrši, a mi smo imali spreman bataljon Vojne policije da odu tamo. Odgovorno vam tvrdim, da nas nisu obmanuli da će to biti uredu, bataljon Vojne policije je potpuno spreman i to je najjača oružana formacija u BiH. Bataljon Vojne policije je dužan provoditi odluke Suda BiH ukoliko osobe sa potjernice uđu u teritoriju koja pripada vojsci”, kazao je on. Da je taj bataljon Vojne policije bio u kasarni, kako kaže Helez, Dodik i ostali nikada ne bi ušli. “Ovi što su prekršili zakon će krivično odgovoriti. Želim da istaknem da su od 92. do 95. Karadžić i Mladić mislili da nikada neće odgovarati, a eno ih trunu po zatvoru. Danas neko ko se smijao… znate šta se desi. Ovo nije kraj, ovo je početak”, istakao je on. Potom je od novinara dobio pitanje “Da li Dodik ima svoju vojsku?”, na šta je odgovorio: “Dodik nema svoju vojsku, to nije tačno. Bila su spremna tri voda Vojne policije da odu tamo i nema te oružane formacije u BiH koja im se može suprotstaviti. SIPA također nije osposobljena da izvrši svoj zadatak u Banjoj Luci, a bataljon Vojne policije je spreman. Oni su nas obmanuli, prevarili, da ono tamo je dovoljno i da oni neće ući. Oni misle da će se izvući jer su rekli da su ih pustili zbog sigurnosti. Odgovorno tvrdim da se neće izvući, krivično će odgovarati. Podnijet ćemo krivične prijave”, poručio je. Dokle došlo da i ministre varaju

Crna Gora je baš crna.Srce tame.

Ponovo prešao granicu Milorad Dodik objavio da je došao u BiH: "Vratio sam se u svoje selo" Piše: N. Ž. 1h 3min 93 komentara 1 dijeljenja FacebookTwitterEmailEmail Milorad Dodik ponovo nesmetano prešao državnu granicu (Foto: V. D./Klix.ba) 1h 3min FacebookMessengerTwitterEmailEmail Predsjednik Republike Srpske i osumnjičeni za udar na ustavni poredak Milorad Dodik ponovo je uspio neometano ući u Bosnu i Hercegovinu, bez obzira na centralnu potjernicu koja je za njim raspisana još prije mjesec dana. "Vratio sam se kući u svoje selo. Popodne se vidimo u gradu", napisao je Dodik na društvenoj mreži X. Izgleda od hapšenja osta samo želja pusta

https://n1info.rs/region/uhapsen-mile-kekin/ Zračak nade za bh patriote.Uhapšen Mile ali Mile Kekin.Dakle, sve se može kad se hoće.

Kolumne Andrej Nikolaidis Dodik ne pobjeđuje. On trijumfuje. Šta je iz toga naučila Crna Gora? Ništa 11:48 11:48 Izvor: CdM Milorad Dodik, Andrija Mandić i Aleksandar Vučić, 10.maj 2019. (Foto: Instagram) Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista Ne samo da Milorad Dodik neće biti uhapšen, nego on Sarajevu drži predavanje o politici. Razlog tome nije Dodikova veličina – koja ne postoji – nego mizerija njegovih oponenata. Ako uopšte postoji bjednija politička “elita” od crnogorske, onda je to ona bošnjačka. Dodik ih na svakom koraku razvaljuje. Doslovce mi se plače dok gledam kako se politička elita naroda koji je preživio genocid – naroda prema kojem su počinjene tolike nepravde, naroda koji je izložen tolikim lažima i predrasudama, naroda koji volim i držim praktično za svoj – uvija kao glista u blatu, pokušavajući da pobjegne od istorijskih okolnosti koje su ih zadesile. Ta gomila bijednika ponavlja “mi ćemo uhapsiti Dodika” samo zato što znaju da ga uhapsiti neće. Oni naglas najavljuju njegov kraj samo zato što znaju da taj kraj, kada jednom nastupi, neće biti njihova zasluga. Oni pokušavaju ismijati Dodika dok ih ovaj osiono gleda sa visine – jer u odnosu na glistu u blatu sve je visoko. Prije svega: svakim danom koji Milorad Dodik dočeka na slobodi, države Bosne i Hercegovine je sve manje, a Republike Srpske više. Kao što sam već najavio, evo šta će se desiti. Dodik će uraditi sve što je naumio. Sarajevo neće uraditi ništa. I sve će se samo nastaviti. Bosna i Hercegovina će i dalje, do daljnjega, biti nezavisna, suverena, nedjeljiva i međunarodno priznata država, iako neće imati suverenitet na čitavoj svojoj teritoriji i biće praktično podijeljena nešto manje no što je poslije Drugog svjetskog rata bila podijeljena Njemačka. Republika Srpska neće biti međunarodno priznata država, iako će praktično biti država. Bosna će imati državnu vlast koja će za vladanje primati plate i sastajati se sa ̧ brojnim “međunarodnim prijateljima” koji će svi pružati jasnu podršu nastojanjima sarajevskih vlasti da sačuvaju mir. SIPA (državna policija) će i dalje postojati, samo što neće djelovati u RS-u. Postojaće državno tužilaštvo i državni sudovi, samo to što oni mlate neće zanimati nikoga u pola države. Mislim da je slika jasna. Dodik je završio posao a na Sarajevu je da to prihvati kao novu realnost. Baš kao što je srpski svet poručio nama u Crnoj Gori: ovo je nova realnost na koju ćete se morati navići. Jednom – prije u bližoj nego u daljoj budućnosti – kada Beograd procijeni da je čas za to, vlasti Republike Srpske zauzeće entitetske granice i proglasiti ih za državne. Ako tada bude bilo reakcije Sarajeva, ona će biti okašnjela i time uzaludna. Međunarodne snage koje imaju mandat da čuvaju mir u Bosni učinile bi tada ono što su uradile na Kipru: staće na granicu da odvoje strane i time zamrznuti stanje na terenu – podjelu, dakle. Jeste. Bude li tako, pobjediće srpski svet. Jeste. Pobijediće Dodik, Stevandić, Vučić, Mandić i Knežević. Jeste. Pobijediće oni koji su snajperom u Sarajevu ubijali djecu koju su majke nosile u naručju. Jeste. Pobijediće politika i ideologija koja je počinila genocid. A gdje ste, osim u crtanim filmovima, vidjeli da pobjeđuje pravda? Gdje je to i kad žrtva dočekala pravdu? Uvijek će pobijediti jača volja. Onaj koji je odvažan pobijediće kukavicu. Onaj koji je spreman da izgubi sve pomešće onoga koji je posvećen tome da ne izgubi ništa. Da zatvorimo krug. Znate li šta Dodik predaje sarajevskim Dritanima? Političku teologiju Carla Schmitta i njegov koncept decizionizma. Je li to Dodik čitao? Dakako da nije. Ali razumije o čemu je riječ. Kada je rekao kako će pobijediti onaj ko ima snagu da sprovede svoje odluke, a to je RS, Dodik je sažeo Schmittovu političku teoriju. Državni organi Bosne i Hercegovine donijeli su odluke. Te odluke nisu u stanju sprovesti, jer imaju samo lažni, no ne i stvarni suverenitet na čitavoj teritoriji BiH, niti na čitavoj formalno svojoj teritoriji imaju monopol na upotrebu sile, koji je osnovni prerogativ države. Dodik i organi RS-a takođe su donijeli odluke. Ali oni imaju snagu da ih sprovedu – i to čine. U “Političkoj teologiji” Schmitt uvodi termin “decizionizam”. Schmitt se protivio ideji koja je vodila ondašnju vajmarsku Njemačku i današnje sarajevske vlasti – ideji da svaka pravna stvar može biti riješena pozitivnim pravnim normama. Schmitt je tvrdio da pravne norme same po sebi ne znače ništa, ne utiču na stvarnost. Da bi pravo doista djelovalo, nužna je ekstra-normativna pravna – ako hoćete, politička – odluka. Bez te arbitrarne odluke pravo nema dejstvo. Zakoni i pravne odluke ne znače ništa ako nema volje i snage da ih se sprovede. Bosna i Hercegovina ima svoje zakone. Dodik je donio svoje. Pobijediće oni zakoni iza kojih stoji snaga da budu sprovedeni. Dodikova, zapravo procjena Beograda, jeste da srpska strana ima tu snagu. Identična je i procjena Sarajeva – zato ih ono i ne pokušava sprovesti. Kada je Sarajevo donijelo pravne odluke za koje nema ni volje ni snage da ih sprovede, pravne odluke za koje je zapravo odlučilo da ih ne sprovede, objavilo je da je car go. Ono što nije u stanju sprovesti vlastite odluke i vlastito pravo nije država. Nesretna Bosna sada krvari iz rane koju joj nije nanio Dodik, nego od strane međunarodne zajednice na vlast instalirana bošnjačka politička elita. Šta iz rečenoga može naučiti crnogorska politička elita? Sve. Ali neće naučiti ništa. Kao što je ničemu nije naučio ni Belveder. (Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)

Navod iz obrazloženja presude Miloradu Dodiku

Sudeći po jučerašnjem saopštenju SB UN izgleda da nije bilo sasvim uzalud.