vladovlado

Za mene je nesumnjivo Filip opcija broj 1 koju želim da vidim u našem dresu. Mislim da je otišao nezavršenog posla u smislu dodatne nadogradnje svoje igre i osvajanja dosta trofeja u našem dresu, te da je sad idealan trenutak za povratak. Ako već ne može Filip, 2. opcija bi mi bio neki igrač preko bare, iz G lige, neko jeftin i ispod radara, ko može donijeti kontrolu skoka, igru leđima, atletiku i masu na toj poziciji, dakle sve ono suprotno od tandema Daum/Davidovac. Sa takvim igračem i ako promašiš, neće da te košta puno, onda se okreni krpljenju pozicije 4 i to je to, bar si pokušao. Najgore bi mi bilo da se uđe u sezonu ovako i eksperimentiše, pa će na trenutke to možda i dobro da nam izgleda, pa ćemo sami sebe da zavaravamo s mišljenjem da se tako može gurati cijelu sezonu...a ne može, ako mislimo napraviti nešto u EL. Tek 3. opcija mi je Miki, tj. takav tip igrača...igrača koji je dobar ali mu je karijera u padu, motivacija upitna, istorija povreda i slično. Ali ako se ne može realizovati nijedna od prve 2 opcije, daj onda i Mikija, bolje i to nego da krpimo početak sezone pa poslije razmišljamo treba li doselekcija ili ne.

Pa izjave od povratka Stanojevića, parafraziram: "Svi hoćemo da se dignemo na viši nivo, bolji sam trener nego što sam bio, dovešćemo pojačanja u svakom smislu te reči, cilj je da napravimo iskorak..." i slično. Prateći njegove izjave od početka stekao sam utisak da će to biti dosta ozbiljnije, konkretnije, da nije samo priča i slovo na papiru, na kraju krajeva on je trener sa nekom reputacijom, pa bi njegova riječ trebala imati neku težinu...pojačanja koja je doveo, čini se da nisu pojačanja, da li je bolji trener nego što je bio, hmm za sada ne djeluje, iskorak teško da će se desiti kad gubiš od tima koji nije ni sjena nekadašnjeg velikana... A odakle krenuti kad me pitaš koje greške sa igračima...nadam se da je retoričko pitanje koje su to greške nakon ponižavanja 6:2, ali evo pojasniću. Cijela postavka je greška, ali u svemu se izdvaja odbrana koja je bušna kao sir, igrači bojažljivi, kao da su uplašeni, De Medina mi je katastrofalan, ni postavljanja, ni anticipacije, nije ni za rezerve. Mujakić u kombinaciji sa njim ne funkcioniše, evo šta se dobije. Antić po boku se ne vraća, da li je famozni umor ili jednostavno pad koncentracije, ne znam...Arijaga se nešto trudio, ali isto ograničen i morao je da pogriješi u momentima kada je pomagao zadnjoj liniji. U osnovi dok svako iz zadnje linije pogriješi makar po jednom, rezultat mora biti kakav je bio. Cjelokupni utisak je nesigurno, tromo, sporo, ovakva linija ne sme više da se spoji. Šta promijeniti, koga ubaciti, valjda je to trenerov posao, ali nešto će morati da mijenja.

Očekivao sam jači otpor i bolju igru Partizana, ako ništa bar zbog trenera i njegovih izjava...opet s druge strane, šta će, mora da pokušava da diže ekipu bar kroz medije. Mislim da je i on vidio koliko je pogriješio sa pojedinim igračima, te da tu galama ne pomaže. Možda da se oproba drugi recept - malo više skromnosti, dosta više rada i gledanja sebe i svoje ekipe, pa se možda nešto i promijeni...Ovako, Partizan će nastaviti da dobija šamar za šamarom, da bude ponižavan od strane svakoga kome se nađe na putu, bukvalno jedino pitanje će biti da li će primiti 4,5 ili 6 komada. Gledajuću ovu ekipu Partizana i način vođenja ekipe, biće potrebno dosta rada i truda da budu među 4 prvoplasirane u Srbiji...to je moje mišljenje, mada će opet veliki broj navijača ipak odabrati opciju da ne gledaju sebe i svoje dvorište, nego da krivca nalaze u nekom drugom ko im ne dozvoljava da osvoje šapmionsku titulu iako su najbolji tim.

Apsolutno netačno da je svaka druga riječ sreća. Pročitaj ponovo moj post. To je po meni jedan od faktora dobre prošle sezone, te "srećne" pobjede kojih je Partizan dosta iščupao u poslednjim sekundama kako u EL, tako u ABA ligi. Ove godine toga nije bilo, zato je i rezultat totalno suprotan prošloj sezoni. Lijepo sam nabrojao kombinaciju faktora koji su po meni uticali na takav rezultat, nema potrebe za stavljanjem riječi u usta, da mi je svaka druga riječ sreća.

Slijepi branioci lika i djela Željka Obradovića, prilikom odbrane istog nikako da odgovore na pitanja... Da li je uspjeh za 3 godine potrošiti 60+ miliona i osvojiti SAMO 1 trofej?? Da li je uspjeh ugasiti svakog talenta u ekipi? Da li je uspjeh ispasti u EK u 1/8 finala od Burse? Da li bi bilo koji drugi trener na mjestu Obradovića odaaavnooo dobio otkaz da je imao ovakve ekipe za 3 godine i rezultate nesrazmjerne tome? Kad prestanu tražiti krivce u drugima, navijači Partizana će moći vidjeti odgovore na ova pitanja. Sve do tada će pričati o državi, o sudijama, o Vućiću, o playbooku, o tome kako je zabranjeno dovesti Mirotića, glumiće vječitu opoziciju, pričati o Zvezdi...i tako u nedogled.

Pa vrlo je lako prepoznati te situacije, a za kreiranje ISO situacije za vanjske igrače nije potreban nikakav playbook, dovoljno je da igrač koji treba da odigra to, prevede loptu, ostali će da rašire i čekaju ga da odigra svoje. Ili će eventualno da razmjene 1-2 pasa kojima se vrlo malo postiže. Evo opet se vraćam na situacije od sinoć...Aleksa, Doužer, Panter uzmu loptu od centra i carine je do šuta. To je to. Kakav je to playbook??? Kakva je to akcija?? Za ISO situacije viskih igrača jeste zaista potrebno mnogo više kretanja, rada, blokova, svega da se kreira ta situacija, da se primi lopta dole, tu treba akcija i playbook, ali Partizan ne igra takvu vrstu igre, nego su dominantne izolacije sa vanjske igrače.

Drago mi je da me demantuješ argumentovano i detaljno oboriš sve ono što sam napisao. Playbook možda postoji i možda jeste za udžbenike, ali na terenu je bila druga priča. Evo recimo sinoc...ne vjerujem da je u playbooku nacrtano baš da Doužer dribla 10 sekundi krene na ulaz, pa se vrati kad ne prođe,pa se vrti, pa digne poludistancu...Ili da postoji akcija doj loptu Panteru, vi se raširite, pa neka on pripali kad stigne. Ili ajde ti Aleksa, zaleti se na koš, pa šta bude...i takvih je milion situacija. Ta priča me malo podsjeća na Alimpija i njegov čuveni playbook, od koga ništa na terenu nismo vidjeli.

Slom Partizana nije od ove sezone, počeo je još prošle sezone, po mom mišljenju...pokušaću da objasnim ukratko. Prošla sezona, ta čuvena sezona se temeljila na poklapanju velikog broja faktora, koji se vrlo retko poklope...i da nije bilo toga, Partizan bi prošao isto kao i ove sezone. Kao prvo uspeh u Evroligi - sledeće su faktori: 1. Faktor iznenađenja - povratak u EL nakon dosta godina, niko na tebe ne računa ozbiljno, već igraju po principu lako ćemo 2. Veliki broj "sretnih" pobeda u poslednjim sekundama, trojkama, teškim koševima, jednostavno fortuna je cijele godine bila uz Partizan 3. Fantastično suđenje - Partizan je u pozadini odradio sjajan posao što se tiče sudijske organizacije, uz Real i Barselonu su imalu ubjedljivo najbolje suđenje i domaćinsko suđenje, kako u Areni tako i u gostima, svi igrači su bili veoma zaštićeni, dobar dio pobjeda je došao zahvaljujući takvom suđenju 4. Povrede protivnika - sigurno bar polovinu utakmica protivnicima su bili povrijeđeni najbolji igrači, što je mnogo doprinijelo mnogim pobjedama 5. Odusustvo taktike i trenerovog pečata - Cijele sezone se igrala divlja, ISO košarka, koja je prolazila upravo zahvaljujući prethodno nabrojana 4 faktora Sve ovo se prošle i ove godine prelilo i na ABA ligu, faktor suđenja je prošle godine pogurao Partizan protiv SC Derbija, ove godine protiv Budućnosti...od ostalih faktora su izostale sretne pobjede u poslednjim sekundama i povrede najvažnijih protivničkih igrača, a trener Obradović, uljuljkan na lovorikama, apsolutno ne uzimajući u obzir prethodno napisano, nastavlja sa istom "taktikom" i ove godine - ISO košarka, 1 na 1, divljanje, pa šta bude...i to mu se obilo o glavu. Svako je mogao primjetiti da uvijek, ali uvijek poslednja 3-4 minuta kad Partizan gubi, u igru ulazi Avram i dobija loptu u ruke sa izričito jednim zahtjevom trenera, a to je da improvizuje i napada koš na svoj individualni kvalitet, brzinu i šut...Aleksa kao Aleksa, nekad se zapali i izvuče Partizan, nekad ne...to je mogao i Nenad Čanak, to nije taktika, to je raspuštenost. Koliko god bio najveći trener u Evropi, moramo konstatovati da je Obradović apsolutno podbacio ove 3 sezone, podbacio bi i prošle da nije bilo ovih silnih faktora koji su mu se poklopili. Najgore od svega je što njegova odgovornost apsolutno ne postoji, već se krivac uvijek tražu u nekom drugom. Ajde što navijači to rade, ipak su to navijači...ali trener, on prvo mora da krene od sebe i od svoje ekipe. A ekipa Partizana je ove sezone djelovala kao jedna raspuštena banda.

Pozdrav svima. Prvo, što je najbitnije je pobjeda, kakva god, bitno da vodimo 1:0. Drugo, utakmica prošla bez ikakvih incidenata, što je zaista za pohvalu. Opet neki i u tome nađu manu, pa na konferenciji spominju nekakvo vrijeđanje, kao da su očekivali da će biti dočekani cvijećem, te da je kod njihovih navijača takva praksa standardna...ali dobro, to je dio standardnog uplakanog performansa iz serijala "Kome je sad do košarke". Već viđeno licemjerstvo i dvostruki standardni nagluvog rumenog čovjeka. Utisak je da smo mi odigrali baš ispod granica svojih mogućnosti, meni tako djeluje, ništa posebno...Neda i Rokas katastrofa, Bolomboj tih i pritajen, veliku rezervu imamo u njima, a ovo su izvukli Davidovac i Jago. Partizan standarno forsirao ISO igru, pa koga krene udri sve na njega, sinoć je to bio Naneli sa nerealnim procentima šuta, ali 38 minuta igranja može značiti da je spržen za meč broj 2...ili ne, vidjećemo. Panter korektan, igrao koliko mu je Laza dozvoli, Avramović se upali, pa se ugasi, ono njegovo...Kaboklo sinoć pokrpio sve u odbrani u onoj njihovoj seriji kad su na stigli. Imaju i oni rezervu u vidu Kaminskog koji zna da poludi protiv nas, te onog brkatog ragbiste koji sem poena na kraju prvog poluvremena ništa nije pokazao...pa i PJ Doužer daleko ispod svog renomea, dakle i kod njih je dosta igrača podbacilo. Partizan je imao dosta dobru situaciju na +9 sinoć, naša stegnutost i momentum na njihovoj strani, sreća pa nismo dali da se tu odlijepe na veću razliku, inače je pitanje kako bi završilo. U 2. utakmici je potrebna bolja kontrola skoka, ne smijemo dozvoliti da nam npr. Ponitka pravi probleme pod našim košem, procenti šuta bi svakako morali biti malo bolji, te kontrolisana košarka u smislu da ne dozvolimo da oni nametnu svoj tempo i brzinu, već lagano, kontrolisano i na manji broj poena, tu je naša prednost.