Posle prespavane noci i posle ponovno odgledane trece i cetvrte cetvrtine, da reknem i ja koju...
Prvo, stvarno mi nisu jasni ljudi koji, nakon jednog derbi poraza, odmah teraju Sašu. Bukvalno ne verujem sta citam od pojedinih. Do skora smo gledali smestaj za Atinu krajem maja, onda dodje jedan poraz i teramo trenera, ponekad se stvarno zapitam da li uopste i zasluzujemo neki uspeh sa ovakvim navijacima, sve sami strucnjaci. Meni je izuzetno tesko pao poraz, mozda jedan od najtezih (pored poraza u finalu plej ofa u rukometu 93.godine kad je Nedja Jovanovic dao gol u poslednjoj sekundi za izjednacenje), ali to ne znaci da treba da najurimo trenera i da pricamo kako je razocarao, makar sve dobio do kraja.
Sad malo o poslednjoj cetvrtini. Stekao sam utisak da odbranu uopste nismo lose igrali, vec su igraci Partizana pogadjali izuzetno teske suteve, gotovo je nerealno sta su sve pogodili. Par napada smo odigrali odlicnu odbranu, maltene nisu znali sta ce sa loptom, nije bilo nikakve ideje i onda na cistu improvizaciju izmisle poene. Misljenja sam da smo mi vise izgubili utakmicu nego sto je Partizan dobio.
Sve u svemu, glava gore, daleko od toga da treba da se pale alarmi, ali moracemo dosta bolje u narednom periodu, uz veru da nam se vracaju jos neki igraci iz povreda.