Meni se juče neočekivano desila ista stvar kao i prethodnih par sezona. Krenem da gledam komšije, koje "straight forward" krenu da gube, ja se tu opustim i spokojno zaspim, ne odgledavši ni sekund našeg meča. Kasnije će se ispostaviti da je to najbolja stvar koja je mogla da mi se desi. Probudim se oko ponoći, vidim rezultat, vratim poslednjih par minuta utakmice samo da vidim na koji način smo pobedili i zaključim da sam spasao tonu živaca. Jedina dobra stvar jeste to što smo se vratili na pobednički kolosek, a protiv Pariza levo videti da li nastavljamo putovanje ili ispadamo iz šina. CCM je ponovo bio faktor i mislim da je u previše mečeva ove sezone on bio taj glavni šraf da bi mogli da mu se pojedini skinu s k...a. Ovde ne kažem da ne podleže kritici, ključ je držati ga u opancima, već mislim na one koji mu bukvalno jebu majku po društvenim mrežama i teraju ga iz kluba, odbrojavaju dane ugovora i slično. Druga za mene bitnija figura je brat Ođelele i tu bih stao da ga ne ureknem. On je primer stranca u KKCZ, hvala mu. Ostale ću preskočiti, bio bi ovo novi Rat i mir, a samo ću još spomenuti Devontea Greema. Mi smo sa njim za sada pojeli govno ali ne na nivou Pa nazad jer se dečko trudi. Ne znam koliko vas se seća iz kakvog kanala smo čupali Đenka i na kraju uspeli. Ja bih Devonteu davao maksimalnu slobodu da kroz Aba ligu vrati taj šut i samopouzdanje, imam osećaj da će vratiti. Njegov slučaj nije slučaj Parkera iz komšiluka. Eto toliko.