Ne možete baš da poredite ovo što mi imamo u Srbiji sa Trampom, Orbanom, AfD-om i ostalim desničarima i populistima u Evropi jer je kontekst potpuno drugačiji. Na Zapadu, koliko god da su ti pokreti štetni i autoritarni po tendenciji, glasanje za njih se ipak zasniva na realnim interesima birača.
Tipičan glasač AfD-a ne glasa zato što voli autoritarizam ili zato što je slepo lojalan lideru nego zato što ima vrlo konkretne motive iz svakodnevnog iskustva. Taj čovek vidi da mu je, posle prekida snabdevanja ruskim gasom i naftom i ubrzanih zelenih politika račun za grejanje i struju porastao, vidi da mu automobil koji vozi postaje sve skuplji za održavanje zbog novih ekoloških regulativa i ne vidi u tome napredak nego trošak koji mu jede platu. Radi, plaća poreze i ima osećaj da se taj novac preliva u socijalne transfere za migrante koji ne rade i/ili se bave kriminalom. To su realni problemi, bez obzira na to da li AfD nudi dobra ili loša rešenja. Ključno je da takav birač može sutra da promeni stranku ako se pojavi neko ko će ponuditi ubedljivija rešenja.
U Srbiji toga nema. Ovde se ne glasa ni za kakvu politiku, ni za kakva rešenja, nego se glasa za osobu. Može da poskupi struja, gorivo, hrana, mogu i Vučić i Šešelj lično da im se poseru po glavi i dalje će se glasati za njih. Budala ima svuda, ali u Nemačkoj budale glasaju za loša rešenja stvarnih problema a ovde se glasa bez ikakvih rešenja i logike, niti se ona nude.