Pošto je forum prso pa se malo euforija slegla, jako sam zadovoljan ne samo pobedom nego i igrom u Monaku. Ekipa se stvarno borila, rotacije su bile smislene, u jednom periodu je lopta bukvalno letela, baš smo bili rastrčani i poletni. Pita se nešto i protivnik jebiga. Izundu je razvalio, držao nas je kad je trebalo hvatati priključak. Videli smo i zakucavanje Motiejunasa, malo li je, poslednji put je zakucao valjda pre 3 godine. Raduje i to što je i Saša provalio da je Butler taj igrač koji rešava, kakav god bio pre toga. Raduje i što se Codi sve više vraća u opanke i u tom slučaju je stvarno dobar igrač.
Virtus je značajno individualno slabiji od Monaka, ali igraju jedan za drugoga + Edwards koji uvek može da poludi. Krilni igrači izuzetno hasluju i tu je veliki zadatak na Chimi, Kalini i Semiju, ne smeju na tom polju da nas energetski nadjačaju. Pobeda bi bila baš sjajna pred seriju utakmica kod kuće, tu već možemo obezbediti play in makar ako do sredine februara odigramo kako treba.
Međutim, najbitnije je da nakon serije baš skromnih igara (uključujući i Milano do poslednje četvrtine) trenutna igra deluje daleko bolje i smislenije.