Ja bih to ovako rekao:
Svako ko se zalaže za nepostojanje polne diskriminacije u bilo kojoj sferi života je feminista i to je zdravo. Dakle, jednake šanse i mogućnosti (uzevši u obzir biološke datosti jer su samo one aksiomi a svi društveni konstrukti samo teoreme) gde god je to moguće i opravdano. Takođe, apsolutni palac gore za strože sankcionisanje dela iz domena polne diskriminacije (takođe i za femicid kao najekstremniji pojavni oblik, s obzirom da bi se njime proklamovalo na izgled da "ženski život vredi više od muškog" a zapravo bi se pošlo od suštine femicida a to je sprečavanje subordinacije po polu jer su razmere femicida mnogo veće od razmere drugih oblika krivičnih dela koja u osnovu imaju subordinaciju moći - punoletnog nad maloletnim licem, psihofizičko zdrave osobe nad psihofozički bolesnom osobom (ili kako ga naš zakon grozno naziva "nemoćnim licem") itd.). Neće muškarcima pasti kruna sa glave ni da se potrude oko rodno senzitivnog jezika, a svoje seksualne frustracije i "joj šta bih joj radio!" nek zadrže u svoja čuvena četiri zida, u javnosti to treba da bude kažnjivo ako žena ne daje pristanak na takve "pošalice".
Ekstremni feminist(kinj)a je onaj koji negira biološke datosti, vrlo prosto. Svet bi bio gore, a ne bolje mesto, kad bi smo imali neke polne kvote za zanimanja i 50-50 nasilnu podelu tih kvota. Za većinu tzv. zanimanja sa povećanim rizikom muškarci su jednostavno pogodniji i bolji kandidati usled bioloških datosti.