A to brat na brata to mi je obilježilo mladost. Iako fizički odmalena odvojeni ljetni školski raspust sam provodio kod njega u KŠ. Basket, fudbal ma to je prštalo na sve strane i onda spominjanje iste majke. Jadna mama da ih je mogla sve čuti šta smo si dijelili. I nikad ne zabim kako me je moj brat zvao "žlica" jer mu je to toliko bilo simpatično od tamo od kuda sam dolazio. Krasna vremena.