Maj 2026. Nedelja je. Budim se jako rano, nisam mogao da spavam od uzbudjenja. Veceras je poslednja utakmica najveceg trenera u istoriji na klupi mog voljenog kluba. Idem da jedem, ali nemam apetit, jedino o cemu razmisljam je kad cu krenuti na tekmu. Predajem se, izlazim napolje u nadi da ce mi nekakva aktivnost malo skrenuti misli. Naravno, nista ne uspeva a svakim trenutkom uzbudjenje raste. Iako je utakmica za 7h krecem ka Areni i tamo zaticem gomilu obolelih koji su isto uradili...
23:05 Navijaci su uleteli na teren i slave zajedno sa igracima. Zeljko je nosen i bacan u vazduh prvo od strane igraca pa onda i publike. Tegi je skinuo majicu da slavi, ali niko ne zeli da ga zagrli.Kolicina emocija je najveca po kvadratnom metru u istoriji covecanstva,pola ljudi vristi, druga polovina place. Bodiroga daje pehar Vanji koji se leluja prvo levo, pa desno i podize ga.
Proslo je 34 godine a ovo je Zeljkov najbolji dan u karijeri. Ujedno i najtuzniji.
Kakva godina, prvo se Srbija oslobodila a onda i ovo. Zasluzila je Srbija, posle toliko godina patnje. Razmisljam u sebi, pamti i upijaj svaki trenutak, jednog dana ces ovo prepricavati unucima...