Bas pre neki dan razmisljam, kako dugo nismo imali neku gustu utakmicu sa pobednickom trojkom u nekoj zadnjoj sekundi (ne racunam primljene...), i onda ovo. Derbi, evroligaski derbi, prvi evroligaski derbi, pred 18.000 njihovih napaljenih navijaca (svaka cast), pred njihovom klupom, nase dete, i to bas Nemanja. Pa sta ces lepse. Cak me je naterao i profilku da promenim. Hvala Dusku i ekipi, i jedan veliki naklon.