Meni je Prag postao kuća posle jedno dve godine i tako će i da ostane. To je bio onaj osećaj, kad vidiš svetla grada, a baš tako izgleda Prag kad dolaziš iz pravca jugoistok autoputem, otvori se niska kotlina i imaš grad ispred sebe kao na dlanu. I onda je to samo došlo, vraćam se kući. Dobro, kenjam ja ovde povremeno kako ću sve da prodam i selimo se za peMziju u Bolzano, ali to je zayebancija, Prag nema alternativu.
@bold
To je uradio moj tast. Posle +25 godina u Beču gde je i sa taštom dočekao (austrijsku) penziju, vratio se u BG. Kao nema s kim da se druži, gde su mu ortaci da igra šah, nije pozorište na nemačkom prava stvar, trtemrte itd... Imali su prelep nov stančić u Stammersdorfu (Hauptmiete, gradski stan), Beč je po svim parametrima već godinama Top 3 mesto za život na planeti, ali deda zapeo... Tašta je bila protiv, no vratili su se.
Elem, od ta dva ortaka za šah i špricer na keju jedan je počeo da se upišava još dok su bili u Beču a drugi se malo gubio... U roku od godinu dana po povratku su mu umrla oba. Da ne pričam da on nije bio svestan promene na sebi posle četvrt veka u normalnom društvu, postao je nekompatibilan u Srbiji. Shvatio je to brzo ali mu je trebalo par godina da to prizna naglas.
Mislim, yebeš to što možeš da platiš privatne klinike po Beogradu, da je ostao u Beču imao bi 3x bolju negu besplatno. Kao i gradski prevoz i još neke stvari. Da ne pričam o kvalitetu životne sredine, uslugama, bezbednosti, you name it.
Toliko o povratku, no go za mene.