Nazalost, dosli smo u situaciju da ovo bez nasilja nece proci. Kada smo (kao narod, drustvo, kako god) dopustili da ubistvo Olivera Ivanovica, Krusik, helikopter, Savamala, paljenje kuce novinaru u Grockoj, Jovanjica, Doljevac i milion drugih stvari prodje bez posledica, nemamo kako da se nadamo da njihov kraj prodje mirno. Nece biti povoljnijeg trenutka u buducnosti, a sto se ova bagra bude vise odrzala i bude vise stezala, to ce racun koji cemo na kraju platiti biti veci. U redu mi je i da neko kaze da ne zeli da plati taj racun ni sada, ali onda se pomirio da ce ziveti kao podanik, a ne kao gradjanin.
U redu, nadam se da si u pravu, ali njihovo nasilje i zatrasivanje jos ni blizu nije dostiglo maksimum.
Prihvatam da moja gledanja na desavanja kako u Srbiju tako i svetu jesu "mracnija" od onih koje ima vecina ljudi. Ali ovde ne mracim, ja verujem da mi mozemo da pobedimo, samo kazem da povlacenja ne sme da bude i da se mora biti spreman na najgore. Studenti su doneli nesto nevidjeno do sada i to se ne sme propustiti. Nisam siguran da cemo imati drugu priliku.