Pa, sad, nije samo u pitanju gledanje preko plota što sam i napisao. Nego bukvalno hodaš neko vreme, živiš neko vreme s druge strane, sabereš 2 i 2, imaš oči, imaš mozak i skapiraš koja je priča.
Ovo sa "ko šta očekuje od života" ti je malo, hm... onako. Šta recimo ti očekuješ i da li su ti u USA ispunjena očekivanja koja si imala kad si otišla (odavde?) a koja nisi mogla da ispuniš (ovde?).
(ovo u zagradi je pošto ne znam odakle si otišla tamo, pa pretpostavljam...)
Ja ne očekujem neke spektakle od života, nekad mi je bilo dovoljno da u prodavnici ploča / CD-ova kupim muziku koju želim a ne ona šugava licencna izdanja koje bi se PGP RTS ili Jugoton smilovali da izdaju, ili da u Muzićkom Magazinu kupim Fender Telecastera a ne Jolanu Iris i da ne moram da stavljam roditelje u situaciju da se dovijaju preko raznih veza na aerodromu, carini, gradskom komitetu i sličnih pičkimaterina da mi Fender stigne iz izrabljujućih USA... nešto kasnije sam samo želeo da s diplomom najcenjenijeg fakulteta budem ekvivalentno izrabljen kao i kolega u izrabljujućem kapitalizmu, a ne neizrabljujuće 5 - 10 puta manje.
Ali biće da ja ne shvatam to izrabljivanje na pravi način.