Naravno da stvari nisu proste, ali El presidente reče da smo ozbiljna korporacija, je l da, a ja bih želeo da mislim da smo i ozbiljan klub, a ozbiljan klub sebi ne sme da dozvoli ovo što mi sebi dozvoljavamo par godina u nizu. Nije problem jedna godina, ok, tražio si nešto, promašio si, to bi bilo to, onda ide čekalica i ništa. Problem je kad se to ponavlja, a nama se ponavlja. Daj i više para nego što čovek vredi, ali ga potpiši i uigraj, pošto mi nismo u situaciji da smo sigurni za plej of pa možemo da rizikujemo loš start. Mi to ne možemo sebi da priuštimo i zato moramo da startujemo dobro.
A pošto smo sebi dozvolili da imamo probleme koji se ponavljaju, šta misliš, koja je verovatnoća da ćemo imati start kakav želimo? Dalje, koliko će vremena trebati bilo kome, ako iko uopšte i dođe, da se uigra i kako će to uticati na rezultate?
Ne znam, maybe it's just me, ali ja uvek volim da budem apsolutno spreman, u svemu što radim, pa nek ne uspem nakon toga (a u većini sam uspeo, kada je priprema bila urađena kako valja). Kad god sam u životu bio nespreman, u velikoj većini slučajeva nisam uspeo da uradim to što sam želeo.
I ne, ne mogu da prihvatim da se klubu koji volim ovo dešava konstantno. Ako je kasno kompletiranje tima u Duletovoj eri i imalo opravdanja, pre svega zbog finansija, sada opravdanja nema