Mi smo sinoć, u skladu sa time ko smo, u suštini sahranjeni. Dobili smo finu lekciju od ljudi kojima je stalo, koji imaju malo ponosa i kojima je dosta da im se smeju dok gube (je l neko u časovima nervnog sloma provalio muziku u hali tokom Tajm auta i prekida, nadrealne stvari su puštali??).
Jesmo bili bez prve četvorke, prvog pleja, prvog centra, druge trojke (ali ipak kapitena) međutim to nije opravdanje da ti ekipa onako izgleda na terenu. Željko sam mora da izađe i da kaže 'doviđenja prijatno' ili makar neko drugi da leti, neka šok terapija je potrebna, neće to rešavati ni slobodni dani a ni jutarnji treninzi. Ne razumeju te, ne mogu da sprovedu ono što im govoriš a možda i to što im uopšte govoriš ne uspeva, oni vide da ne uspeva niti će uspeti te se zbog toga ni ne cimaju.
Opet, ako se ovako nastavi, biće tu neka pobeda tu i tamo, i to uglavnom kući, u gostima eventualno slučajno, i dalje ista priča, neko časno trinaesto mesto, zlatna značka i plaketa za životno delo u EL.
Isto sam rekao na kraju prošle utakmice, samo ću sada da promenim redosled - da smo ozbiljan klub, jutros bi bivši morali da budu Željko, Savić, Jabari (nevezano za smrtni slučaj koji je imao) tim redom. Pošto nismo, nastaviće se isto mrtvilo ko do sad, sado-mazo krug, samo što je nama do sada uglavnom bilo mazo...